Pa... ništa posebno... sad sam gora...
Šta znam... sećam se da sam stalno visila ispred ogledala, da sam sebi bila ružna, debela, nisam tražila izlaske do kasno, bila sam jako stidljiva, u to vreme igrala sam fudbal sa dečacima jer sam bila jedina devojčica u ulici, jelte.
Počela sam da se šminkam krajem osmog razreda, ništa napadno naravno - maskaru, sjaj...
Nisam histerisala, to i sad ne radim a i smeta mi kad to drugi rade pogotovo kad je histerisanje zbog gluposti ili bez razloga, navikla sam bre na mir i tišinu.
Od petog do sedmog razreda sam bila zaljubljena u glavnog baju u školi kao i sve devojčice. A on me naravno nije ni primećivao... sve me sramota kad se setim... strašno... a sad ne da mi je odvratan kad ga sretnem nego...
Ondaaaa...
Trebalo mi je malo vremena da se naviknem na menstruaciju jer je nisam uopšte ni volela ni želela, a šta sam ja pa i znala sa 12 i po godina šta je dobro... sećam se tog dana, kad sam prvi put dobila, da sam plakala i vikala neću toooo, zašto sad, još je rano, nećuuuu aaaaaa...
ja plačem od tuge a mama i baba od sreće haha
još majka kao ajde prestani, rasteš, ovo je dokaz da si zdrava, nije to tako strašno, 5-6 dana pa sledećeg meseca opet, a jaaa
Tada nisam ni osećala pms tj. nisam bila svesna toga, tek sa 18 sam počela da shvatam šta mi se dešava u tom periodu i zašto je to tako.
Sećam se i svog prvog poljupca, koji je bio onako... sladak...
Volela sam do 12 da spavam a sad ne... više volim ranije da ustanem, ali normalno imam i perioda kad ceo dan ne bih ustala iz kreveta...