- 06 Apr 2012, 22:13
#2369480
Juan Ramón Jiménez
"SAMOĆA"
Svo si u sebi, more, pa ipak
kako si bez sebe, kako samo,
kako daleko, uvijek, od sebe samog!
Otvoreno u tisuću rana, svakog časa,
kao i moje čelo,
tvoji valovi odlaze, poput mojih misli,
i dolaze, odlaze i dolaze,
ljubeći se, rastajući se,
s vječnim upoznavanjem,
more, i nepoznavanjem.
Ti jesi a ne znaš,
srce ti udara, a ne osjećaš...
Kakva potpunost samoće, more samo!
"JA NISAM JA"
Ja nisam ja.
Ja sam taj
što hoda pored mene, a ne vidim ga;
kojega, katkada, vidim,
i kojega, katkada, zaboravljam.
Taj što šuti, spokojan, kad govorim,
taj što oprašta, blag, kada mrzim,
taj što šeće tamo gdje mene nema,
taj što će ostati uspravan kad ja umrem.
TO JE MOJ ŽIVOT
To je moj život, onaj odozgo,
onaj čistog povjetarca,
onaj posljednje ptice,
život zlatnih vrhova u tami!
To je moja sloboda, mirisati ružu,
sjeći hladnu vodu ludom rukom,
ogoliti drvored,
uzimati suncu njegovu vječnu svjetlost!
"VJEČNOSTI"
Vječnosti, ljepoto
sama, kad bih mogao
da te pjevam, u tvom jedinom srcu,
kao što ti mene u mome pjevaš,
u večeri koje su jasne od smirene radosti!
Kad bi u svojim posljednjim zanosima
osjetila da sam u tebi,
i da si sva opita,
kao što ti mene cijeloga opijaš!
Kad bih bio - neizreciv -
miris, svježina, glazba, uzbuđenje
u beskrajnom čistom proljeću
tvoje unutrašnje bezmjerne potpunosti!
"SAMOĆA"
Svo si u sebi, more, pa ipak
kako si bez sebe, kako samo,
kako daleko, uvijek, od sebe samog!
Otvoreno u tisuću rana, svakog časa,
kao i moje čelo,
tvoji valovi odlaze, poput mojih misli,
i dolaze, odlaze i dolaze,
ljubeći se, rastajući se,
s vječnim upoznavanjem,
more, i nepoznavanjem.
Ti jesi a ne znaš,
srce ti udara, a ne osjećaš...
Kakva potpunost samoće, more samo!
"JA NISAM JA"
Ja nisam ja.
Ja sam taj
što hoda pored mene, a ne vidim ga;
kojega, katkada, vidim,
i kojega, katkada, zaboravljam.
Taj što šuti, spokojan, kad govorim,
taj što oprašta, blag, kada mrzim,
taj što šeće tamo gdje mene nema,
taj što će ostati uspravan kad ja umrem.
TO JE MOJ ŽIVOT
To je moj život, onaj odozgo,
onaj čistog povjetarca,
onaj posljednje ptice,
život zlatnih vrhova u tami!
To je moja sloboda, mirisati ružu,
sjeći hladnu vodu ludom rukom,
ogoliti drvored,
uzimati suncu njegovu vječnu svjetlost!
"VJEČNOSTI"
Vječnosti, ljepoto
sama, kad bih mogao
da te pjevam, u tvom jedinom srcu,
kao što ti mene u mome pjevaš,
u večeri koje su jasne od smirene radosti!
Kad bi u svojim posljednjim zanosima
osjetila da sam u tebi,
i da si sva opita,
kao što ti mene cijeloga opijaš!
Kad bih bio - neizreciv -
miris, svježina, glazba, uzbuđenje
u beskrajnom čistom proljeću
tvoje unutrašnje bezmjerne potpunosti!