Bootstrap Framework 3.3.6

[Garbo]

Sta je to u ovoj pesmi od koje nikad dosta...



"BARBARA"
Zak Prever


Secas li se Barbara,
bez prestanka je kišilo nad Brestom toga dana,
a ti si isla nasmejana
pokisla, ozarena, očarana
pod krupnim kapljama kiše

Seti se Barbara,
bez prestanka je kišilo nad Brestom
a ja sam te sreo u ulici Sijama
smejala si se, i ja sam se smejao
ti koju nisam poznavao,
ti koja me nisi poznavala
secas li se

Secas li se toga dana
i ne zaboravi ga

Jedan čovek je stajao u tremu zaklonjen
i viknuo je tvoje ime, Barbara
a ti si po kisi potrcala k njemu
pokisla, ozarena, očarana

Secas li se Barbara,

I ne ljuti se što ti govorim ti
jer ja kažem ti svima koje volim
čak i onima koje sam jednom vidio
ja kažem ti onima koji se vole
čak i onima koje nikad nisam upoznao.

Secas li se Barbara,

Secaj se Barbara i ne zaboravi
nikad tu kišu
tako blagu i tako sretnu,
na tvom licu u tvom gradu
tu kišu iznad mora, nad arsenalom
na brodovima iz kasarne.

Ah Barbara, velika je svinjarija taj rat
I šta bi ja sada sa tobom
pod kišom kanonada ognja, čelika i krvi

A onaj koji te je stezao u zagrljaju zaljubljeno
da li je umro,
nestao,
ili je još živ...

Ah, Barbara
jos uvek pada kisa neprestano
kao sto je padala nekad

Ali nije to isto, i sve je porušeno
to su samo posmrtne kapi kiše, uzasne i ocajne
to nije vise oluja od ognja, čelika i krvi
to su naprosto oblaci
što kao pseta crkavaju
kao pseta što nestaju u mlazu vode
nad Brestom
da trunu negde daleko, daleko, daleko od Bresta
od koga ništa ne osta...

[Orlando the Lady]

Garbo se vratila, fuck yeah!

[Garbo]

"VRT"
Zak Prever


Hiljade i hiljade godina
Nece biti dovoljno
Da iskazu
Onaj tren vecnosti
Kad si poljubila
Kad sam te poljubio
Onog svetlog jutra
U parku Monsuri u Parizu
Na zemlji
Koja se u zvezde racuna.

[Garbo]

"KAD UMREM"
Pablo Neruda


Kad umrem želim tvoje ruke na svojim očima:
želim svetlo i žito tvojih ljubljenih ruku,
da me još jednom dirne njihova svežina,
da osetim nežnost što izmeni moji sudbinu.

Hoću da živiš dok te uspavan čekam,
hoću da tvoje uši i dalje slušaju vetar,
da udišeš miris mora koje smo zajedno voleli
i da nastaviš hodati peskom kojim smo hodali.

Hoću da ono što volim nastavi živeti,
a tebe sam ljubio i pevao iznad svega,
zato cvetaj i dalje rascvetana,
da bi dosegla sve što ti moja ljubav naređuje
da bi sena moja prošetala tvojim vlasima,
da bismo tako upoznali i razlog mome pevanju.

[Galadriel]

garbo, uporno ređaš pojedine moje omiljene pesme što su mi dušu izvadile

[Garbo]

"JA TE OBOŽAVAM"
Charles Baudelaire


Ja te obožavam kao nebo noću,
O posudo tuge, i tvoju mirnoću
Ja ljubim sve više što mi bježiš dalje
Pa i makar mislim da te tama šalje
Da bi ironično razmak povećala
Što ga je do neba već priroda dala.

U divljem naletu nasrćem i skačem
I k'o crv lešinu ne bih dao jačem!
I meni je draga, u očaju slijepom,
Čak i ta hladnoća što te čini lijepom.

[Garbo]

[/url]garbo, uporno ređaš pojedine moje omiljene pesme što su mi dušu izvadile

Nije namerno.

[Galadriel]

Sve i da si vidovita, naravno da nije.

[Garbo]

"EPILOG" (Ex Ponto)
Ivo Andric


Mnogo samuješ i dugo ćutiš, sine moj, zatravljen si snovima, izmoren putevima duha. Lik ti je pognut i lice blijedo, duboko spuštene vjeđe i glas kao škripa tamničkih vrata. Iziđi u ljetnji dan, sine moj!

- Šta si vidio u ljetnji dan, sine moj?

Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vječno, a čovjek slab i kratkovjek.

- Šta si vidio, sine moj, u ljetnji dan?

Vidio sam da je ljubav kratka, a glad vječna.

- Šta si vidio, sine moj, u ljetnji dan?

Vidio sam da je ovaj život stvar mučna, koja se sastoji od nepravilne izmjene grijeha i nesreće, da živjeti znači slagati varku na varku.

- Hoćeš da usniš, sine moj?

Ne, oče, idem, idem da živim.

[Garbo]

"ODLUCIO SAM" (Nemiri)
Ivo Andric


“Odlučio sam da se ne trujem žalosti i ne satirem više brigom.

Odlučio sam sinoć kad sam ležao okrenut zidu u kom je kucala smrt kao sat, da još jednom potražim ima li gdjegod mjesta gdje se lako diše i mirno živi.

I jutros sam prošao sve ulice sa novom željom i mirnom snagom kojom ponovno raste pogažena biljka.”

[Markiza]

O,kako ste u zabludi
da ništa bez vas nije dovoljno živo
hajde,ugasite sveću:
ono što je u mraku-i dalje traje.
M.A

[sapa09]

Duško Trifunović - Greh

Grešio sаm mnogo, а sаd mi je žаo
Što nisаm još više i što nisаm luđe
Jer sаmo će gresi kаdа budem pаo
Biti moje delo - а sve drugo tuđe.

Grešio sаm mnogo, učio dа strаdаm
Leteo sаm iznаd vаše mere stroge
Živeo sаm grešno, još ću, jа se nаdаm
Svojim divnim grehom dа usrećim mnoge.

Grešio sаm, priznаjem, nisаm bio cveće
Grešio i zа sve vаs koji niste smeli
I sаd deo grehа mog niko od vаs neće
A ne bih gа dаo - ni kаd biste hteli.

[alexandermagic]

Friend, this is the only way
to learn the secret way:
Ignore the paths of others,
even the saints' steep trails.
Don't follow.
Don't journey at all.
Rip the veil from your face.

'Tis not in religion I believe
'Tis love I live in.
When love comes to you.
Say Amen!

Neither did I roll rosary, nor did I ponder and pray,
I went to no mosque or temple, nor bow in adoration to any,
Sachal is lucky everyday, love is all around him.

You by yourself, know what is in your form!
Why chant 'Allah Allah'? Find Allah within you.
You listen, you see, Allah's word is witness,
There is no doubt, O Sachal! that the Lord is One!

We are, what are we?
We know not, what we are!
For a moment we are blessed
For a moment we are accursed
Some moment we pray and fast
Some moment we are free spirits
Now we declare, 'Only we exist'
Now we declare, 'We don't exist'
For a bit, our heart is calm
In a bit, we weep rivers
Now we say, 'We are self-realized'
Now we ask, 'Who are we?'
'Sachal' we are only That eternally
What other contracts can we make here?

I was sitting by the roadside,
When the path became clear to me;
In the palace the Beloved I saw,
a glimpse the Beauty gave;
Through the window was the vision,
a glimpse the Beauty saw;
Take care of the ignorant;
Our bond was made for a reason.
I truly recognized the Lord,
My companion He sure became;
'He is the Creator of all
and intrinsic to all',
All doubts in this perished;
With happiness shall I carry
Sisters, if your trust I have.
All the journeys, all the manifestations
The Dear One's own;
Friend 'Sachal' know this correctly,
Slumber has created illusions.
Sachal regarded love as the path to spirituality:
'Tis not in religion I believe
'Tis love I live in.
When love comes to you.
Say Amen!
'Tis not with the infidel
that love resides
Nor with the faithful.

Sachal Sarmast

[sapa09]

Radoman Kanjevać - Mislim da ne znaš s kim imaš posla, mala

Na izmaku noći
Beograd podseća na mirno more
Pospani grad
Spokojno diše u tišini
Noć ponekad ume da zaboli
Kao neprijatno pitanje

Tišina deluje na bubne opne
Opasnije od najveće buke
Kao napolitanke naslagane
U kutiju grada
Kao domine sa prozorima
Zabodene u srce betona

Kao košarkaši oko kojih
Stoje fudbaleri
Iza starih beogradskih krovova
Štrče soliteri
Neko je ove noći
Bio budan umesto nas

Policijska patrola, naprimer, krstari
Kao i obično
Semafori kao neki propali pijanci
Namiguju na prazno
Fabrički dimnjaci
Ljuljaju se pospano
Samo što se ne sruše od umora

Noćni autobus vuče na jedno brdo
Gomilu promašenih profesija
Čuje se lavež usamljenih pasa svih vera
I konfesija

Iz jednog kafea svira neka muzika.
Tužna...
Tipično balkanska...

Ona je otišla sa drugim
I ostavila u njemu
Pakao...

Umesto da ode kod psihijatra Jovana Marića
On je celu noć pio i plakao
Otići kod psihijatra u Srbiji je velika sramota
Zato je svaka pesma u mojoj zemlji
Iskrena ispovest idiota
Ostavljenog - zato što voli da bude ostavljen
Takav je mentalitet
Sve drugo osim poraza je neuspeh

Atak na identitet.

Biti na vreme ostavljen smatra se najvećim uspehom
U zemlji koja je najviše ostavljenih ljudi dala

Mislim da ne znaš gde si se zaista rodila
Mislim da ne znaš s kime imaš posla, mala...
Mislim da ne znaš...

[Garbo]

"SJENE"
Abu Nuvas
(for Her)


Nedavno sam u snu doživio
da su se naše sjene ponovo srele
i naša je ljubav bila kao i nekada.
Zašto su, draga, naša tijela rastavljena
a naše sjene sretne?
Zar ne bi bilo bolje da i u životu
dolaziš tako blaga u susret meni
kao i u životu mog sna.
Od boli! Mi smo dva ljubavnika
koji se vole kad sanjaju,
a stvarnost je puna mržnje.
Treba se čuvati kula u zraku i snova,
ali oni su ponekad mudriji od nas ljudi.

[Garbo]

"VOLIM TE"
Paul Eluard
(for Her)


Volim te za sve žene koje nisam upoznao
Volim te za sva vremena u kojima nisam živio
Zbog mirisa velike pučine i mirisa topla kruha
Zbog snijega što se topi i prvih cvjetova
Zbog čednih životinja kojih se čovjek ne plaši
Volim te zbog voljenja
Volim te zbog svih žena koje ne volim

Jedino u tebi ja se dobro vidim
Bez tebe ne vidim ništa nego široku pustoš
Između nekad i danas
Postojale su sve te smrti što sam ih
ostavio za plotom
Nisam mogao probiti zid svog ogledala
Morao sam učiti život slovo po slovo
Kako se zaboravlja

Volim te zbog tvoje mudrosti koja nije moja
Zbog zdravlja
Volim te unatoč svim obmanama
Zbog tog besmrtna srca što ga ne zadržavam
Ti misliš da si sumnja a nisi nego razum
Ti si veliko sunce što mi na glavu sjeda
Kad sam siguran u sebe sama.

[sapa09]

Miroslav Mika Antić - I ti se tako zoveš, samo se još nisi setio

Znaš kako se ja zovem? Ne kao ime i prezime,
već kao svetlosni znak?
Zovem se slično odjeku. Ne nečeg što je bilo,
ne nečeg što je sada, ne nečeg što se
priprema.

Odjek sam svega zajedno.

I ti se tako zoveš, samo se još nisi setio.
Zoveš se kao pamćenje onoga što će nastati.
Kao žestoka mišljenja, koja strašno uzbuđuju
mogućnosti da sutra zaprepaste i zapanje
mirnoćom svoga unutra.

I mirnoćnom svoga spolja.

Šta je, uopšte, ime?

Ono je naša mogućnost da letimo kroz prostore
kao opiljci svemira, i da plodimo cvetanja
veštinom poverenja i majstorijom nade.

Znaš kako se ja zovem? Ne kao ime i prezime,
već kao boja života?

Načinjen od iskonske vatre, misleći je, ja
plamtim. I čuvam u tom požaru način
paljenja zvezda. Otud i takve čarolije u
dubini mog oka.

Znaš kako se ja zovem?
Zovem se: čekanje tebe.

[Garbo]

"SAMOTNA LJUBAV"
Antun Gustav Matos
(for Her)


Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi,
Na baršunu crnom leži teška noć;
Čelom mi se truni spomen tvojih vlasi
Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć?

Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si,
Udaljenost ima smrti tužnu moć,
Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi
Poginut ću noćas i za dragom poć.

Ljubav nije sreća!;znaš li kad mi reče?
Ljubav, to je rana, i ta rana peče,
Ljubav boli, boli, kao život boli,

Teško, teško onom koji jako voli.
Nisi pravo rekla. Ljubav bol je, plamen,
Ali muči samo kad sam sam ko kamen.

[Garbo]

"MOJA MELANKOLIJA"
Apostolos Melahrinos
(for Her)


Osjećam danas da je moje srce osamljeno.
Zato u vrt odoh da te susretnem.
Upropastih život svoj, da bih ti mogla doći
u mirise cvijeća i zvuk skladnosti.

Lovorovo lišće navlažila kiša rosulja
pjevajući tužni rekvijem.
Kap prije nego padne drhtavo
želi da me pozdravi.

Prolazim stazama gdje sam toliko o tebi sanjao,
ne bi li štogod tvoga susreo.
Neka tuga obara svaki pup,
a ti kao sjena nad mojim lebdiš snom.

Tuga zasjenila tvoje oči u mojoj duši,
sanjom zasjenila pa zato plaču. Ginem.
I suton sve jače osutonio pa sjenama svojim
želi da bol progonstva ispije.

I da stabla jesen osjete,
ja na njih siplem svoju dušu
i snove im sušim. Tek sada jedva
uspomena diše prepuna gorčine
k'o prikaza sunčanih smiraja iza planine.

[Garbo]

"UHAPŠEN U SVOJOJ MAGLI"
Tin Ujevic
(for Her)


Uhapšen u svojoj magli,
zakopčan u svojem mraku,
svako svojoj zvijezdi nagli,
svojoj ruži, svojem maku.

I svak žudi svetkovine
djetinjastih blagostanja,
sretne mrene i dubine
nevinosti i neznanja.

I na oblak koji tišti,
i na munju koja prijeti,
naša blaga Nada vrišti;
biti čisti. Biti sveti.

I kad nema Našeg Duha
među nama jednog sveca,
treba i bez bijela ruha
biti djeca, biti djeca.

[KorvinOdAmbera]

Mjesec sija ko tepsija,
mene piči depresija,
u mom srcu opsesija.

Primi ovaj buket ruža
što ti moje srce pruža,

jebo mater
ako te ne volim!

(narodne umotvorine)

[Garbo]

"VRATI SE"
Konstantinos Kavafis
(for Her)


O dragi osjećaju,
dođi još bezbroj puta,
vrati se i zanesi me,
jer se budi uspomena na jedno tijelo
dok drevna čežnja struji u mojoj krvi,
jer se usne i pút moja sjećaju,
dok ruke još uvijek kao da ljepotu dodiruju.

O vrati se bezbroj puta,
te po noći zanesi me,
kad se usne i pút moja sjećaju...

[Garbo]

"ODSUTNOST"
Paul Eluard
(for Her)


Odlazim u naručje sjena,
Evo me podno sjena,
Sam.
Milosrđe je na višem i može tamo ostati,
Krepost stvara milostinju od njenih grudi,
A ljupkost se uhvatila u mrežu njenih vjeđa.
Ona je ljepša od kipova na stubištu,
Ona je tvrđa,
Ona je dolje s kamenjem i sa sjenama.
Ja sam joj se pridružio.

Tu jasnoća gubi svoju posljednju bitku.
Ako zaspim, to je zato da više ne sanjam.
Kakvo će tada biti oružje moje pobjede?
U mojim velikim otvorenim očima
sunce pravi pukotine.

O perivoji mojih očiju!
Plodovi su ovdje da bi predstavljali cvjetove,
Cvjetove u noći.
Prozor od lišća
Otvara se naglo sred njena lica.
Gdje da spustim usne, prirodo bez obala?

Ona je ljepša od svijeta u kome živim,
I zatvaram oči.
Odlazim u naručje sjena,
Evo me podno sjena,
I sjene me čekaju.

[LeDeNa_]

Ulica je zaglušna vrištala oko mene.
Duga, tanka, u crnini, veličanstvo bola,
Prošla je neka žena, a ruka joj ohola
Pridizaše, njihaše skutove svoje;
Hitra, otmjena, s nogom kao u kakva kipa.
A ja se napajah, u grču osobenjaka,
Njenim okom, olovnim nebom olujnog znaka,
Što zanosnu blagost i smrtonosnu slast sipa.
Jedna munja? A zatim noc! - Trenutna prelesti
S čijeg pogleda namah novim životom dišem,
Zar ću te samo u vječnosti ponovo sresti?
Drugdje, daleko! Prekasno! Možda nikad više!
Jer ne znaš kuda ću, ne znam kuda si nestala,
Ti koju koju sam mogao voljeti, ti što si to znala.

Bodler

[LeDeNa_]

Šta reči znaju o vodi
Koja izgubi sve što nađe
Koju volim da dokazujem
Koju želim da učinim stvarnom
A da je ne zaustavim...
A da je ne povredim...

B. Miljković

[LeDeNa_]

"Svakidašnji dan", Ivica Milovanović



Umiri se, mila... nisam potonuo,
sanjareći, ja se od jave ne sklanjam;
Iako umoran, od žudnje klonuo,
s’ maglom u očima, sanjam da ne sanjam.

Ne povjeruj nikad da moj svijet je čudan,
k’o druge i mene isto nebo mami;
Al’ je oblak sneni jastuk na kom budan,
zagledan u zvijezde, odolijevam tami.

Ne strahuj od mog osobenog stiha,
što te iz sna budi, kao šapat tuge;
Moja ga je čežnja iznjedrila tiha,
svakidašnja, prosta, kao mnoge druge.

Stoga, umiri se, još uvijek se borim
da mi krhki snovi javu ne zasjene;
Jer ja sam, iako sav od žudnje gorim,
isti k’o svi drugi drukčiji od mene.

[LeDeNa_]

U ogromnom gradu noć je - teška
Iz sanjiva doma idem bez - smeška
I ljudi misle: žena ili ćerka
A ja samo pamtim: noć je teška
Julski vetar mi mete put
...I negde muzike u oknu - prut
Do zore vetar postaće - žut
Kroz tanke zidove grud u - grud
Eno crne topole u oknu - blesak
I zvon s tvrđave, u ruci - cvet
I korak za tobom što nije - klet
I ta senka moja, a mene - nije
Svetiljke kao zlatan đerdan
Noćnog listića ukus - slan
Skinite sa sebe što nosi dan
Shvatite, ljudi, ja sam vaš - san.

Marina Cvetaeva

[sapa09]

^
Prethodne dve pesme..


Vitomir Vito Nikolić - Ne vjerujem ovoj noći

Ne vjerujem ovoj noći
izdaće me.
Ako samo sklopim oči,
ako trenem,
prikrašće se,
zaklaće me,
ili će me udaviti omčom mraka.

Ne vjerujem ovoj noći,
crnoj,
gluvoj,
bez koraka.
Još mogu poneki osmijeh da slažem,
poneku sreću da odglumim,
još mogu ponešto lijepo da kažem
svakom osim sebi
- ne daju mi
bolnice,
bolnice,
brezovici,
bežanijske kose,
kasindoli.
Uzalud se vraćam nekad dragoj slici,
ptici,
nebu,
lišću...
Boli,
boli,
boli...

I krijem se tako krvav
unakažen
u zavjese svoje crne
strašne kiše...
Još mogu poneki osmijeh da slažem
ali sve tiše,
tiše,
tiše...

[Garbo]

"POLJUPCI ZATVORENIH OCIJU"
Endre Adi
(for Her)


Da uvek zajedno poljupce sanjamo
To znam, i to kad u plac brizne.
Da li je ona na koju mislim?
Uvek osecam
Kad joj nocu pokrivac sklizne.

Mi se mozda nikada necemo ni sresti,
Tuzni putnici, nas dvoje.
Al sam kraj nje kad god zazeli
I ona uvek dodje
Kroz ljubav tudjinke ma koje.

Mozda joj je bujna i crna kosa.
Takvu kosu zelim.
Jaoj...njenu tesku, crnu kosu
Koliko puta su donele
Plave devojcice u nocima zrelim.

Jos cu jednom tako zatvoriti oci
Pod poljupcem druge zene:
Kad i ona tako nekog bude ljubila
Zatvorenih ociju,
Jer vise nece moci cekati na mene.

[LeDeNa_]

Lepe žene se pitaju gde je moja tajna
Nisam slatka niti građena po pomodnoj meri
Ali kad pokušam da im objasnim
One misle da lažem.
Kažem
To je u dometu mojih ruku
Širina mojih bedara
Bat mojih koraka
Zavoj mojih usana
Ja sam žena
Fenomenalno
Fenomenalna žena
To sam ja.

Ja ulazim u sobu
Smirena koliko želiš
A spram muškarca
Ljudi stoje
Ili padnu ničice
Onda se sjate oko mene
Košnica osa
Kažem
To je vatra u mojim očima
I bljesak mojih zuba
Obrt mog struka
I radost u mojim stopalima
Ja sam žena
Fenomenalno
Fenomenalna žena
To sam ja

I sami muškarci pitali su se
Šta u meni vide
Pokušavaju žestoko
Ali ne mogu da dodirnu
Moju unutarnju tajnu.
Kada pokušam da im je pokažem
Oni opet tvrde da je ne vide.
Kažem
Ona je u luku mojih leđa
U suncu mog osmeha
U držanju mojih grudi
U gracioznosti mog stila
Ja sam žena

Fenomenalno
Fenomenalna žena
To sam ja

Sada vi razumete
Upravo zašto mi glava nije povijena
Ja ne vičem i skačem okolo
Niti moram zaista glasno da govorim
Kada me vidite da prolazim
Trebalo bi da ste ponosni
Kažem
To je u tapkanju mojih štikli
Uvijenosti moje kose
Dlana moje šake
Potrebi za mojom brigom
Jer ja sam žena
Fenomenalno
Fenomenalna žena
To sam ja

M. Angelou