- 21 Jan 2012, 20:29
#2346633
Od milosrdnog anđela do milosrdne Anđeline
Bosna i Hercegovina je zemlja krvi i meda. Podneblje u kome živim je izgleda zavod za transfuziju krvi i košnica pčela različitih nacionalnosti sa evropskom maticom koje ovdje prave med za svjetsko tržište. Međutim, ko ovdje daje krv, a ko pravi i uzima med, nikako da se usaglasimo. No, zato su tu komarci da procejene čija je krv, dok je med prepušten na milost i nemilost medvjeda. Da bi se zaštitio med, krenula je NATO hajka na medvjede napravljene od muva. Ako uključimo u ovu priču i medijsku lisicu dobijemo Basnu i Hercegovinu. Dobro ste pročitali, Basna. Jer priča o Bosni i Hercegovini ponajviše liči na basnu koja po običaju ima svoje naravučenije koje nikako ne možemo da odgonetnemo. Zato nam je u pomoć došao tumač, čuvena Anđelina DŽoli, da na našoj nesreći napravi svoj prvenac i debituje kao scenarista i režiser. To je donekle i očekivano, jer je najmoćnija zemlja na svijetu već odavno najpoznatiji scenarista i režiser ratnih zbivanja u svijetu. Njeno čedo Anđelina samo nastavlja tim stopama. Ko kaže da genetika nije presudan faktor, naročito finasijska genetika. Tako gdje je stao milosrdni anđeo, nastavlja milosrdna Anđelina. Nekada su nas bombardovali bombama sa osiromašenim uranijumom, a danas ratnim filmovima sa obogaćenim budžetom. Posledice emitovanja filma mogu biti slične posledicama emitovanja avionskih bombi, ovaj put, pak po mentalno zdravlje, ali autorka filma za to brine isto koliko je o posledicama svog djelovanja brinula i NATO avijacija. Ispuštanje bombi iz aviona liči na olakšavanje, Anđelinin film, takođe, podsjeća na olakašavanje. Trebamo reći, gospodo, pogriješili ste vrata, ovo nije javni toalet, ne možete ovdje vršiti nuždu, sve i da platite.
I dok su narodi, od grizlija rastrgane Jugoslavije, postali ujarmljeni volovi, kojima upravljaju drugi dok oru sopstvenu zemlju, koja opet rađa drugom, filmske priče poput ove koju nam donosi Anđelina nisu ništa drugo do bič po jednim te istim leđima, dok je pusta marva još ubijeđena da se šiba međusobno. Takvi filmovi i dalje treba da ih drže u tom uvjerenju. Mi ne znamo kakva je Anđelina kuvarica, ali da zna zakuvati to je očigledno. Samo koliko je ukusno to što je spremila, sada je drugo pitanje. Poslije dolivanje ulja na odveć zagorjelu bosansku pitu, filmski obrok će biti podjeljen gladnom narodu.
Filmska traka i ovaj put navodno služi za markiranje mjesta zločina. Da li se tom trakom neko preko svoje filmske industrije ograđuje od zločina za koje je odgovaran, kako bi prebacio krivicu i odgovornost na drugog, na to pitanje, nadamo se, odgovoriće vrijeme. Upropaštene su nam fabričke trake, da bi nam pokazivali filmske trake, uništena industrija, da bi nam se prikazivala holivudska. I nema tu nikakvog saosjećanja sa žrtvama, sve je to dio jedne velike farske koja funkcioniše na principu zavadi pa vladaj. Na kraju će sve opet biti iskorišteno u dnevno političke svrhe i pogled će opet biti sklonjen sa suštinskih pitanja i prebačen na ekran.
Uzgred, nije ovo prvi put da kinematografija bude instrumentalizovana u ide-ološke svrhe. Prethodili su mu, recimo, filmovi kao što su Ničija zemlja, Lov u Bosni i drugi filmovi koji obiluju srbofobičnim elementima i stoga imaju sličnu pozadinu. Sa niskom ovakvih filmova oko vrata Srbi su predstavljeni kao divljaci i ljudožderi. Ovaj politički mit održavaju upravo ovakvi i njemu slični projekti. Oni treba da izazovu emotivni naboj i empatiju kod nekritičkih masa, kako bi se njima lakše manipulisalo. Zato je film i napravljen kao ljubavna priča u vrtlogu ratnih zbivanja. Mi smo, nažalost, imali priliku da upoznamo Milosrdnog anđela, sada konačno upoznajemo i milosrdna Anđelinu.
Po običaju, možemo očekivati da će ovaj film pobrati velike nagrade. A nama će ostati da beremo svoju brigu, dok nedodirljive filmske zvijezde prave dirljive filmove. Nikako da zakopamo ratnu sjekiru. Zamlja krvi i meda ne samo da otkopava ratne sjekire nego i oštri. I kad naoštri te sjekrire, kko stvari stoje Lara Kroft će napasti Srbe i Republiku Srpsku. Ali mi nismo zaboravili da je prije Tomb Rajdera ovdje bio bomb rajder.
Komentar dana, NSPM
Stanislav M. Tomić
Bosna i Hercegovina je zemlja krvi i meda. Podneblje u kome živim je izgleda zavod za transfuziju krvi i košnica pčela različitih nacionalnosti sa evropskom maticom koje ovdje prave med za svjetsko tržište. Međutim, ko ovdje daje krv, a ko pravi i uzima med, nikako da se usaglasimo. No, zato su tu komarci da procejene čija je krv, dok je med prepušten na milost i nemilost medvjeda. Da bi se zaštitio med, krenula je NATO hajka na medvjede napravljene od muva. Ako uključimo u ovu priču i medijsku lisicu dobijemo Basnu i Hercegovinu. Dobro ste pročitali, Basna. Jer priča o Bosni i Hercegovini ponajviše liči na basnu koja po običaju ima svoje naravučenije koje nikako ne možemo da odgonetnemo. Zato nam je u pomoć došao tumač, čuvena Anđelina DŽoli, da na našoj nesreći napravi svoj prvenac i debituje kao scenarista i režiser. To je donekle i očekivano, jer je najmoćnija zemlja na svijetu već odavno najpoznatiji scenarista i režiser ratnih zbivanja u svijetu. Njeno čedo Anđelina samo nastavlja tim stopama. Ko kaže da genetika nije presudan faktor, naročito finasijska genetika. Tako gdje je stao milosrdni anđeo, nastavlja milosrdna Anđelina. Nekada su nas bombardovali bombama sa osiromašenim uranijumom, a danas ratnim filmovima sa obogaćenim budžetom. Posledice emitovanja filma mogu biti slične posledicama emitovanja avionskih bombi, ovaj put, pak po mentalno zdravlje, ali autorka filma za to brine isto koliko je o posledicama svog djelovanja brinula i NATO avijacija. Ispuštanje bombi iz aviona liči na olakšavanje, Anđelinin film, takođe, podsjeća na olakašavanje. Trebamo reći, gospodo, pogriješili ste vrata, ovo nije javni toalet, ne možete ovdje vršiti nuždu, sve i da platite.
I dok su narodi, od grizlija rastrgane Jugoslavije, postali ujarmljeni volovi, kojima upravljaju drugi dok oru sopstvenu zemlju, koja opet rađa drugom, filmske priče poput ove koju nam donosi Anđelina nisu ništa drugo do bič po jednim te istim leđima, dok je pusta marva još ubijeđena da se šiba međusobno. Takvi filmovi i dalje treba da ih drže u tom uvjerenju. Mi ne znamo kakva je Anđelina kuvarica, ali da zna zakuvati to je očigledno. Samo koliko je ukusno to što je spremila, sada je drugo pitanje. Poslije dolivanje ulja na odveć zagorjelu bosansku pitu, filmski obrok će biti podjeljen gladnom narodu.
Filmska traka i ovaj put navodno služi za markiranje mjesta zločina. Da li se tom trakom neko preko svoje filmske industrije ograđuje od zločina za koje je odgovaran, kako bi prebacio krivicu i odgovornost na drugog, na to pitanje, nadamo se, odgovoriće vrijeme. Upropaštene su nam fabričke trake, da bi nam pokazivali filmske trake, uništena industrija, da bi nam se prikazivala holivudska. I nema tu nikakvog saosjećanja sa žrtvama, sve je to dio jedne velike farske koja funkcioniše na principu zavadi pa vladaj. Na kraju će sve opet biti iskorišteno u dnevno političke svrhe i pogled će opet biti sklonjen sa suštinskih pitanja i prebačen na ekran.
Uzgred, nije ovo prvi put da kinematografija bude instrumentalizovana u ide-ološke svrhe. Prethodili su mu, recimo, filmovi kao što su Ničija zemlja, Lov u Bosni i drugi filmovi koji obiluju srbofobičnim elementima i stoga imaju sličnu pozadinu. Sa niskom ovakvih filmova oko vrata Srbi su predstavljeni kao divljaci i ljudožderi. Ovaj politički mit održavaju upravo ovakvi i njemu slični projekti. Oni treba da izazovu emotivni naboj i empatiju kod nekritičkih masa, kako bi se njima lakše manipulisalo. Zato je film i napravljen kao ljubavna priča u vrtlogu ratnih zbivanja. Mi smo, nažalost, imali priliku da upoznamo Milosrdnog anđela, sada konačno upoznajemo i milosrdna Anđelinu.
Po običaju, možemo očekivati da će ovaj film pobrati velike nagrade. A nama će ostati da beremo svoju brigu, dok nedodirljive filmske zvijezde prave dirljive filmove. Nikako da zakopamo ratnu sjekiru. Zamlja krvi i meda ne samo da otkopava ratne sjekire nego i oštri. I kad naoštri te sjekrire, kko stvari stoje Lara Kroft će napasti Srbe i Republiku Srpsku. Ali mi nismo zaboravili da je prije Tomb Rajdera ovdje bio bomb rajder.
Komentar dana, NSPM
Stanislav M. Tomić
