- 06 Nov 2011, 22:23
#2311530
Prva situacija se desila davno, još u vreme kada je rijaliti šou "Farma" još bio nagledaniji program, a Boki 13 jedan od novopridošlih farmera.
Moja baba i komšinica, njena vršnjakinja, sede u dnevnoj sobi, i uz čašicu stare višnjevače medjusobno tumače svoje lekarske recepte. Ja u prolazu, kao i uvek kad sam u svojoj kući, svratim do kuhinje i konstatujem taj makedonski naglasak koji se čuje iz dnevne sobe. A onda kreće dijalog-
Jovanka: Stvarno ne znam šta je ovaj, e, tako mi je odvratan, stvarno ne znam šta će na televiziji..
Moja baba: Pa što bre Jovanka, šta ti smeta?
Jovanka: Šta što? Ne znam, ne mogu da ga gledam, tako, ni muško ni zensko.. to nije normalno..
Baba: Ma daj Jovanka, pa on dečko samo nosi tako, nije to ništa, samo voli tako drugačije.. a isto je kao i mi.
Jovanka: Ma šta dečko, u suknji? Sa štiklama? Ja bih to otrala.. mh..
Baba: Jao, pa kako ne znaš, to je normalno, on isto voli.. mh.. samo nisam pročitala nigde da li je on onaj što on daje ili onaj što prima.. znaš da se oni tako razlikuju, isto kao muško i žensko..
Jovanka: (uz gutljaj višnjevače) Ma daj Xxxxxx, pusti me, znaš mi ti mnogo i razumeš, nego gledaj koliko sam dala za Kardiopirin, pa ovo se više isplati jedna sahrana nego lečenje..
I tu je moja baba odustala od aktivizma, i vratila naočare uz nos, da proveri koliko je ona platila Kardiopirin..
A onda, pre par dana, sedimo deda i ja u drugom delu te iste dnevne sobe, ja sklupčan u fotelji gledam nešto što bi trebalo da bude komedija, jer je na HBO Comedy kanalu, i toliko mi je zanimljivo, da više gledam u Greja koji juri gromuljice Crunch-a, koje mu bacam iz kese. Obožavam da grickam Choco-Crunch, a Grej je čistokrvni, pogađate – sivi, patuljasti šnaucer, kog svi jako volimo. Deda sedi zavljen u fotelji, čita dnevnu štampu i pije čaj od neke mešavine koja sadrži i cimet, od kog ću, čini mi se, svakog trenutka da povratim sve o obroke unazad do prekjuče. Ne volim cimet.
U toj prijatnoj tišini koju blago remeti jedino stišano brbljanje malih ljudi u čarobnoj kutiji i Grejevo i moje mljackanje Crunch-a, dedu najednom spopadne smeh. Zaustavim ruku punu gromuljica u kesi, i samo pomerim zenice fokusirajući ga, u iščekivanju tog komentara na, očigledno zabavan, tekst u novinama.
Deda: Hehe.. Da li je gej okej? Aa?
Fuck, za ovo moram da se pomerim.. Okrenem glavu i vidim da gužva novine u krilu i naginje se sa fotelje prema podu, kao da mu je nešto ispalo..
Deda: Da li je gej okej? Mmm? Hehe.. Da li je moj Grej gej? Da li je Grej okej?.. 'odi Grej!..
Ja: Boze, deda šta ti je? Šta ga cimaš sad?
Deda: Što? Taako Grej.. ajde, idi da ti Xxxxx da da jedeš... Šta mu fali? Hehe.. isti ste.. ajde diži se daj mu jabuku..
I tu ovaj bivši vojni službenik protrese novine i nastavi da čita. Bacio sam Greju krišku jabuke, stavio kesicu Crunch-a u torbu i izašao iz te šašave kuće..
E sad, kakva su vaša iskustva, ako ste ih imali? Šta kažu vaše bake i deke na našu temu?
Moja baba i komšinica, njena vršnjakinja, sede u dnevnoj sobi, i uz čašicu stare višnjevače medjusobno tumače svoje lekarske recepte. Ja u prolazu, kao i uvek kad sam u svojoj kući, svratim do kuhinje i konstatujem taj makedonski naglasak koji se čuje iz dnevne sobe. A onda kreće dijalog-
Jovanka: Stvarno ne znam šta je ovaj, e, tako mi je odvratan, stvarno ne znam šta će na televiziji..
Moja baba: Pa što bre Jovanka, šta ti smeta?
Jovanka: Šta što? Ne znam, ne mogu da ga gledam, tako, ni muško ni zensko.. to nije normalno..
Baba: Ma daj Jovanka, pa on dečko samo nosi tako, nije to ništa, samo voli tako drugačije.. a isto je kao i mi.
Jovanka: Ma šta dečko, u suknji? Sa štiklama? Ja bih to otrala.. mh..
Baba: Jao, pa kako ne znaš, to je normalno, on isto voli.. mh.. samo nisam pročitala nigde da li je on onaj što on daje ili onaj što prima.. znaš da se oni tako razlikuju, isto kao muško i žensko..
Jovanka: (uz gutljaj višnjevače) Ma daj Xxxxxx, pusti me, znaš mi ti mnogo i razumeš, nego gledaj koliko sam dala za Kardiopirin, pa ovo se više isplati jedna sahrana nego lečenje..
I tu je moja baba odustala od aktivizma, i vratila naočare uz nos, da proveri koliko je ona platila Kardiopirin..
A onda, pre par dana, sedimo deda i ja u drugom delu te iste dnevne sobe, ja sklupčan u fotelji gledam nešto što bi trebalo da bude komedija, jer je na HBO Comedy kanalu, i toliko mi je zanimljivo, da više gledam u Greja koji juri gromuljice Crunch-a, koje mu bacam iz kese. Obožavam da grickam Choco-Crunch, a Grej je čistokrvni, pogađate – sivi, patuljasti šnaucer, kog svi jako volimo. Deda sedi zavljen u fotelji, čita dnevnu štampu i pije čaj od neke mešavine koja sadrži i cimet, od kog ću, čini mi se, svakog trenutka da povratim sve o obroke unazad do prekjuče. Ne volim cimet.
U toj prijatnoj tišini koju blago remeti jedino stišano brbljanje malih ljudi u čarobnoj kutiji i Grejevo i moje mljackanje Crunch-a, dedu najednom spopadne smeh. Zaustavim ruku punu gromuljica u kesi, i samo pomerim zenice fokusirajući ga, u iščekivanju tog komentara na, očigledno zabavan, tekst u novinama.
Deda: Hehe.. Da li je gej okej? Aa?
Fuck, za ovo moram da se pomerim.. Okrenem glavu i vidim da gužva novine u krilu i naginje se sa fotelje prema podu, kao da mu je nešto ispalo..
Deda: Da li je gej okej? Mmm? Hehe.. Da li je moj Grej gej? Da li je Grej okej?.. 'odi Grej!..
Ja: Boze, deda šta ti je? Šta ga cimaš sad?
Deda: Što? Taako Grej.. ajde, idi da ti Xxxxx da da jedeš... Šta mu fali? Hehe.. isti ste.. ajde diži se daj mu jabuku..
I tu ovaj bivši vojni službenik protrese novine i nastavi da čita. Bacio sam Greju krišku jabuke, stavio kesicu Crunch-a u torbu i izašao iz te šašave kuće..
E sad, kakva su vaša iskustva, ako ste ih imali? Šta kažu vaše bake i deke na našu temu?