- 07 Nov 2005, 17:15
#384537
Pa te nao?are mora ?ovek da skida povremeno da bi funkcionisao u onoj realnosti koja mu najviše odgovara, zna?i napraviti neki kompromis izmeðu onoga što želimo i onoga što možemo. Na ljude treba gledati ruži?astim nao?arima na taj na?in što im stalno daješ kredit da budu bolji nego što jesu, što ih ne osuðuješ uzimaš takve kakvi su uz eventualnu ironi?nu distancu. Praštaš im i o?ekuješ praštanje s njihove strane
Ljudi su ?esto jedna od okolnosti sa kojom treba iza?i na kraj i mogu da smetaju. Opet sam problem samo?e ne zavisi od ne?ijeg prisustva. Ne bežim od socijalnih kontakata ali se trudim da ih imam u onom nivou u kome to mogu da svarim.
Imaj na umu da mi živimo sami pa percipiramo malo druga?ije stvari. Dobiješ jednu naviku kada ti treba pet minuta samo?e i kada ih sve ostavljaš po strani.
Naravno, ne treba živeti život bez ljudi; evo meni je neko skoro baš i nedostajao. Ali to su krize u kojima biraš izmeðu bega u nekontrolisano opštenje ili se pak suo?avaš sa svojom samo?om jer od nje ionako ne možeš pobe?i.
A kontakti sa nekim koji ti zna?i ako takvog ima su uvek mogu?i i prostorno- vremenska distanca tu ne može naškoditi.
E sad, stvar je mog trenutnog ose?anja i stanja da mi trenutno niko nije potreban i gotovo do daljnjeg.
Bolje dobra samo?a nego rðavo društvo.
Originally posted by DinaSad da li zato što sam mrzovoljan, ali neki put je isklju?ivanje nužni ventil.
Dopada mi se ovo sto si napisao.
Mada, ja razmisljam drugacije - nije mi zao zbog ruzicastih naocara koje sam nekad nosila, ako mi je zbog neceg zao to je sto sam morala da ih skinem Sigurno da ako nema ljudi oko nas - niko nas ne moze povrediti, ali ne povredjujemo li mozda sami sebe ako zivimo zivot bez ljudi?
Pa te nao?are mora ?ovek da skida povremeno da bi funkcionisao u onoj realnosti koja mu najviše odgovara, zna?i napraviti neki kompromis izmeðu onoga što želimo i onoga što možemo. Na ljude treba gledati ruži?astim nao?arima na taj na?in što im stalno daješ kredit da budu bolji nego što jesu, što ih ne osuðuješ uzimaš takve kakvi su uz eventualnu ironi?nu distancu. Praštaš im i o?ekuješ praštanje s njihove strane
Ljudi su ?esto jedna od okolnosti sa kojom treba iza?i na kraj i mogu da smetaju. Opet sam problem samo?e ne zavisi od ne?ijeg prisustva. Ne bežim od socijalnih kontakata ali se trudim da ih imam u onom nivou u kome to mogu da svarim.
Imaj na umu da mi živimo sami pa percipiramo malo druga?ije stvari. Dobiješ jednu naviku kada ti treba pet minuta samo?e i kada ih sve ostavljaš po strani.
Naravno, ne treba živeti život bez ljudi; evo meni je neko skoro baš i nedostajao. Ali to su krize u kojima biraš izmeðu bega u nekontrolisano opštenje ili se pak suo?avaš sa svojom samo?om jer od nje ionako ne možeš pobe?i.
A kontakti sa nekim koji ti zna?i ako takvog ima su uvek mogu?i i prostorno- vremenska distanca tu ne može naškoditi.
E sad, stvar je mog trenutnog ose?anja i stanja da mi trenutno niko nije potreban i gotovo do daljnjeg.
Originally posted by DinaNaravno, o tome smo pri?ali. I privatno ?u još da ti se žalim ako se budem ose?ao usamljenim.
Nekako ne verujem da je san bilo kog od nas bio da budemo potpuno sami (ili je takva osoba izuzetak).
Originally posted by DinaSve sam manje tolerantan da shvatam ne?ije laži i pakosti; ljudi imaju kredit, odreðenu kvotu praštanja koje kao ?ovek mogu da im dam i nakon toga ako baš ne ide: kud koji mili moji.
Ja volim da trazim smisao i u samoci i u kontaktima sa ljudima. Trudim se da u nekim periodima samoce osnazim sebe za kontakte sa ljudima, za shvatanje lazi, pakosti i sl pa da se na taj nacin zastitim od njih.
Bolje dobra samo?a nego rðavo društvo.