Bootstrap Framework 3.3.6

[bas bleu]

i want you to stand with me
as a birch beside a thorn tree,
i want you as a gold-green moss
close to the bark
when the winds toss
my limbs to tragedy and dark.
you are to be loveliness
in my cold days,
the love colour of my barrenness,
the fingers that demonstrate
my ways.
i can anticipate no days
unless your graceful sway of hands
arrange my awkward life.
i want you for my wife:
keep confronting me as a woman
and make this complex loneliness
more human,
more alive,
and girdered by your graceful sway of hands
we shall ascend from the frigid lands.

michael hartnett

[Dali_]

TRAGIČNOST JE PUT DO KATARZE - ARISTOTEL JE BIO U PRAVU
U KREVETIMA TRAGIKE MI SPAVAMO IZ ŽIVOTA U ŽIVOT, ALI VAS IZ ŽIVOTA U ŽIVOT JA SVE VIŠE VOLIM PRETPOSTAVLJATE DA MI SE FILM NADOGRAĐUJE IZ DANA U DAN I DA JE SVE VIŠE ONIH KOJI BI NEŠTO OD MENE HTELI...
...PRETERANO ZAMARANJE...


A vs A

[smaug]

Dva akrepa, ni gluva ni slepa,
podjednako i ružna i lepa,
srela su se pre nedelju dana
u ulici Ljutice Bogdana.

Sve je pošlo neslućenim tokom:
muški akrep kresnuo je okom,
akrepica simpatiju vrnu –
spusti pogled u zemljicu crnu.

Za minutu, ili nešto više,
njih se dvoje ludo zaljubiše,
zbunjen sam ko pile u kučini –
šta je ljubav kadra da učini!

[Speculum Columbae]

A Gardener's Last Wish

Don’t carry me off in a brass-handled coffin
With a wreath on my chest I won’t be ‘at rest’

There’s nothing much worse than a ride in a hearse
To a hole in the ground with just strangers around

No! bury me deep in the compost heap
Or pop me right under a nice floribunda

Its really much wiser to become fertiliser
Then I can grow roses as I decomposes.

[Speculum Columbae]

Vesper Aevi

Sidera hac in vespere pervolucri
Ipsa luna dormitat, luna noctis —
Ne gravi umquam maerere tempore atro;
Divaque imago

Vesperis te fert in aversam inanem
Partem Uraniae per inertia aethrae
Nox suavis cupidinis memorat
Vesperis aevi.

Dira nobis saecula sevit annis
Ac beatum solem animi reduxit
Luxque scintillae micat luculentae
In tenebrosis.

[Hys.]

POSLEDNJA PJESMA

Ležim na odru, tih upropašćen
do banalnosti, do gorskog stida,
ulaze nekakve crne gošće,
poneka pridje i zarida.

Okolo sjede. Tiho i tužno.
Starci puše, pričaju, kašlju
i opraštahu mi velikodušno
sve što se zbilo uz veselu čašu.

Vrline vezu uz izraz ozbiljan,
pričaju sa smiješkom
( Ispada, eto, da sam bio divan,
smrti, moja jedina greško! )

Ležim na odru, tih, upropašćen,
napolju sunce svakodnevno sja.
Ne znam da li je ko ožalošćen,
ali, zaista, jesam ja.


Vitomir Nikolic

[Speculum Columbae]

Иже невидимо

וְחֹשֶׁךְ, עַל-פְּנֵי תְהוֹם
Visibílium ómnium et invisibílium!
Πιστεύω εἰς ἕνα Θεόν, Πατέρα
Нас ради человјек и нашего ради спасенија, сшедшаго с небес (...)
Распјатаго же за ни (...) и страдавша и погребена.
И воскрешаго в третиј ден (...)
И воздшедшаго на небеса (...)
И паки грјадушчаго, со словоју судити живим и мертвим, јегоже царствију не будет конца.
Чају воскресеније мертвих.
И жизни будушчаго вјека (иже јест):
Προσδοκῶ ἀνάστασιν νεκρῶν.
Καὶ ζωὴν τοῦ μέλλοντος αἰῶνος...
וְאָהַבְתָּ לְרֵעֲךָ כָּמוֹך

[Guion Nerville]

tanomenu ni
kimi ku ya to matsu
yoi no ma no
fuke yukade tada
akenamashikaba

He made no promise, yet
Wondering if he’ll come, I wait,
In the early evening;
If only it would stay this way,
Remaining light...

[Orlando the Lady]

Uroš Kotlajić




vlastimil lejsek: mozart on the moon


sve se odigrava prebrzo ispred tvojih očiju

dok sam provodio vreme na selu pisao sam o cvetanju drveća

boja jezera, boja tacni na terasi (sa kapljicama)
boja njegovih butina
klizač na ledu, krava puna
muzike

sve se odigrava prebrzo ispred tvojih očiju
dok sebi šapućeš slova
kraj uveta
dok listovi palme klonu pod teretom mesečine

klizač završava svoje godine

jezero je tamno, i iznad njega upravo se
pojavljuje mesec

gledamo te, klizaču

crne i bele, ivice mermera sa
kojih poskakuje noseći note pod miškom & cvetove

kada ćeš se opredeliti za poziciju?
on je sam, na jezeru
sijalice osvetljavaju njegove ivice

kada ćeš se opredeliti (za odlazak)
sve se završava i ništa ne počinje

ležao sam na razmeštenon kauču u
zapadnoj strani kuće i sunce je dodirivalo moje stranice

ja sam sve
(to što sam dodirivao)

jedno napuštanje svega možda će biti apsolutno
kao što je moj doživljaj slova apsolutan
kao što je moj doživljaj praznih oblika apsolutan

on kliza (pleše) na zaleđenom jezeru obasjanom mesečinom

[smaug]

U danima kad na Niksic
Crnogorci udarise
kad bijahu dosli dani
da ne bude turski vise

U logoru crnogorskom
pokraj kule Lekovica
neko knjazu okleveta
popa Mila Jovovica

A knjaz Mila dozivase
uz prisustvo svih vojvoda
pa mu rece pope Milo
nit' si vino, nit ' si voda

Kad to cuse pope Milo
polece mu sablji ruka
a dva oka k'o strijele
sijevnuse u hajduka

Vojvode se uplasise
od izgleda vuka gorskog
da oruzje ne potegne
da vladara crnogorskog

Kao da mu ostrim macem
srce musko rasijece
pa zavika, gospodaru
Bog sa tobom, sta to rece

Te ljutito napustio
gospodara i vojvode
i pod sator svoj svileni
sa mislima teskim ode

Pa u ljutnji gusle zgrabi
odjeknuse tanke strune
kliknu Milo kao soko
te se majkom djetnom kune

Da ce poci u grad Niksic
sam bez ikog istog dana
i na megdan pozvat' silnog
Musovica kapetana

Baci gusle, uzja' vranca
preko Zete predje vode
i na hatu pomamnome
preko polja gradu ode

Leti vranac niz rastoke
kao da ga nose krila
no s' bedema turska straza
opazila popa Mila

A pop Milo sve je blize
do Turaka i sanaca
pod sobom je zamorio
bijesnoga svoga vranca

Kao sto mu dolikuje
bira turske porodice
na najtvrdje ide sance
na najljuce gradske zlice

Pa ako bi poginuo
da pogine od junaka
od cuvenih i priznatih
Idrizovih potomaka

Ustavi ga turska straza
na kapiju kod Niksica
kaza im se i naredi
zovite mi Musovica

Kada cuse Turci ko je
potrcase kapetanu
malo zatim i Musovic
na kapiju gradsku stanu

Pa kad vidje popa Mila
na bijesnom vrancu svome
dolazku se iznenadnom
obradova njegovome

Odkud jutros Jovovicu
veselijem glasom rece
zar od knjaza crnogorskog
u moj tvrdi grad utece

Primamo te objerucke
sve cemo ti oprostiti
zivotu ti, harambaso
vjeruj nece nista biti

Planu Milo, dosta vise
ne budali bez potrebe
ja sam dosa kapetane
da na megdan zovem tebe

No se spremi i izadji
biraj mjesto za megdana
te rijeci kao munja
pogodise kapetana

Preblijedje pred hajdukom
iz junacke Markovine
jer je znao da od sablje
njegove se lako gine

Ne smije megdan da prihvati
prepade se svojoj glavi
a na slavu i na proslost
kuce svoje zaboravi

Vec u strahu kukavicki
znak na kulu strazi dade
jeknu plotun sa glavice
pop pogodjen s' konja pade

Vranac pregnu i pobjeze
natrag preko vode Zete
a na Mila sa sabljama
niz glavicu Turci lete

Pa se grabe ko ce prije
manut sabljom po sokolu
za cije je ime cuo
i car Hamid u Stambolu

Na mrtvoga popa stize
Ferizovic Hasan prvi
zviznu sablja, glava pade
uz tocenu lokvu krvi

Na najvecu gradsku kulu
na vrh hana Musovica
istaknuse Turci glavu
popa Mila Jovovica

Sa strzovog, ostrog kolca
gleda Milo sa visine
kako mu se Turci zore
i po gradu senluk cine

A gavran se, crna ptica
obradova iznenada
kad krvavu vidje glavu
pa se vije iznad grada

Primice se iznad cabre
da na bedem padne tvrdi
po starijem navikama
musku glavu da nagrdi

A krijuci iz harema
kroz pendzere vire bule
da cuvenu vide glavu
srpskog popa na vrh kule

[Speculum Columbae]

Mamina pesma


Često sanjam sebe
kako stojim
na ostrvu Elis.
Godina je 1924,
udišem vazduh
koji miriše na
tišinu između dve katastrofe.
Čvrsto stežem mali četvrtasti kofer,
i dok "Sloboda osvetljava svet",
ja ne mogu da ne mislim
na bakin porculanski čajnik...


Nije ovo prvi put
da ti pišem,
niti prvi da ćeš reći
bolje je ono što si napisala
tati,
ali moram da ti kažem,
ljudi su često gorki,
a ti si me naučila
da volim more.

I jeste,
ista sam tata,
lakše sa njim delim
čupavu kosu, teleći pogled
i depresiju,
nego entuzijazam oko nakita
sa tobom i sestrom,
i imam tremu kada sam
sa tobom u kuhinji,
mrzim mikser,
ali jesam ti zahvalna
jer sad umem da napravim sneg
od belanca.

I jesam isti tata,
ali sada ga bolje razumem,
tako je lako ali i kabasto
voleti te,
takvu,
slatku i na zrnu graška.


I lepo je,
mama,
jer voleti te
znači voleti
more, džez, i ljude,
a ljudi su često gorki.

Sara Radojković

[Orlando the Lady]

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=Lj7erJQTK1k&sns=fb[/youtube]



AHHAHAHAHAHAHAHAHHAHAHAHAHAHHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHHAHAHAHAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA

[Hans]

Jedan divan Brehtov pesan o prolaznosti.

Gegen Verführung


Laßt Euch nicht verführen!
Es gibt keine Wiederkehr.
Der Tag steht in den Türen,
ihr könnt schon Nachtwind spüren:
Es kommt kein Morgen mehr.


Laßt Euch nicht betrügen!
Das Leben wenig ist.
Schlürft es in vollen Zügen!
Es wird Euch nicht genügen,
wenn Ihr es lassen müßt!


Laßt Euch nicht vertrösten!
Ihr habt nicht zu viel Zeit!
Laßt den Moder den Erlösten!
Das Leben ist am größten:
Es steht nicht mehr bereit.


Laßt Euch nicht verführen
Zu Fron und Ausgezehr!
Was kann Euch Angst noch rühren?
Ihr sterbt mit allen Tieren
und es kommt nichts nachher.

Berthold Brecht

Do Not Let Them Fool you!

Do not let them fool you!
There is no way back home.
Day's on the point of going
Already the night wind's blowing.
No dawn will ever come.

Do not let them gyp you!
Life is not very big.
Drink it! And go drinking
And when at last you're sinking
You'll want another swig.

Don't let them get your hopes up!
Today is all there is.
Let pious people suffer!
Life's all earth has to offer.
There's no life after this.

Don't let them lure you into
Exhaustion and duress!
Why all the trepidation?
You die like all creation.
And after: nothingness.

[Orlando the Lady]

predivno.

[bas bleu]

wolves

i do not want to be reflective any more
envying and despising unreflective things
finding pathos in dogs and undeveloped handwriting
and young girls doing their hair and all the castles of sand
flushed by the childrenæs bedtime, level with the shore.

the tide comes in and goes out again, i do not want
to be always stressing either its flux or its permanence,
i do not want to be a tragic or philosophic chorus
but to keep my eye only on the nearer future
and after that let the sea flow over us.

come then all of you, come closer, form a circle,
join hands and make believe that joined
hands will keep away the wolves of water
who howl along our coast. and be it assumed
that no one hears them among the talk and laughter.

l. macn.

[LeDeNa_]

Strah od dubine
stvorio je plitkoću u svim ljudskim odnosima.

Možete da plutate po površini
ali onda dubina nije za vas.
...
Naravno, ići u dubinu stvarno je opasno-tako i mora da bude,
jer vi ste uspešni u snalaženju samo na površini.

U plićaku dejstvujete kao automat
i nikakva svesnost nije vam nužna.

Ali,
sto više prodirete u dubinu,
to vam je budnost sve neophodnija,
jer u takvim dubinama
smrt je moguća svakog trenutka.

Drugim rečima:

Strah od dubine
stvorio je plitkoću u svim ljudskim odnosima.

Osho

[bas bleu]

a question

i asked if i got sick and died, would you
with my black funeral go, walking too,
if you'd stand close to hear them talk or pray
while i'm let down in that steep bank of clay.

and, no, you said, for if you saw a crew
of living idiots pressing round that new
oak coffin - they alive, i dead beneath
that board - you'd rave and rend them with your teeth.

j. m. synge

[AngraMaina]

I went strolling with my beloved in a rose garden.
And from lack of awareness, I cast a glance upon a rose.
That beloved said to me, "May you be ashamed,
For my cheeks are here and you are looking at roses!"


--Jalaluddin Rumi

[bas bleu]

^i can actually imagine him saying that

[AngraMaina]

...and slapping me in the face

[bas bleu]

and then going all scarlet in the face

[AngraMaina]

just like a rose

[bas bleu]

but then realising that the scarlet is clashing with the purple shirt and then going even more scarlet

i'll stop now.

[Kragi]

Sad shvatam:
nismo došli zadovoljni ko trave
što rastu da se zgaze kroz cvrkutave zore.
Mi smo zvezde što ludo u mrak se stmoglave
i zbog jednog bljeska ne žale da izgore.
Imamo ruke
dobre
kao pijane laste
da se grlimo plavo i gasimo u letu.
I prisutni smo zbog neba što mora da izraste
u saksijama oka ponekome u svetu.
Prejeli smo se davno i zubatog i nežnog.
Sad svako pruža šape i nova čuda traži.
A sve je smešno,
i tužno,
i sve je neizbežno,
i ove istine dobre i ove dobre laži.
Prejeli smo se,
kažem , i svako ume da sanja,
i svako ume da psuje i ore daljine glavom.
I jednako je u nama i kamenja i granja.
I jednako je u nama i prljavo i plavo.
I svesni da smo lepi isto koliko i ružni,
stigli smo gde se gmiže
i stigli gde se leti.
I znamo šta smo dali,
i znamo šta smo dužni,
i šta smo juče hteli
i sutra šta ćemo hteti.
Goreli smo,
al nismo postali pepeo sivi
od kojeg bujaju žita i obale u cvetu.
I najzad:
tako je dobro što nismo samo trave,
što talasanja svoja nijednom vetru ne damo,
već smo zvezde što sjajem sve nebo okrvave
željne da budu sunce makar trenutak samo.

[smaug]

Šta ne bih dao za sećanje
na prašnjav puteljak sa niskim ogradama
i visokog konjanika što zoru ispunjava
(pohaban dugački pončo)
jednoga dana među danima ravnice,
jednoga dana bez datuma.
Šta ne bih dao za sećanje
na majku koja posmatra jutro
na estansiji Svete Irene
a ne zna da će se zvati Borhes.
Šta ne bih dao za sećanje
da sam se borio kod Sepede
i video Estanislaa Del Kampa
kako pozdravlja prvi kuršum
s radošću hrabra čoveka.
Šta ne bih dao za sećanje
na kapiju skrivenog letnjikovca
koju je moj otac zatvarao
pre no što bi se izgubio u snu
i koju je zatvorio poslednji put
četrnaestog februara 38.
Šta ne bih dao za sećanje
na Hengistove čunove
kako kreću sa peščanih obala Danske
da osvoje ostrvo
koje još Engleska ne beše.
Šta ne bih dao za sećanje
(imao sam ga i izgubio)
na jedno zlatasto Tarnerovo platno
široko kao muzika.
Šta ne bih dao za sećanje
da sam čuo Sokrata
kad je pred veče kukute
s vedrinom ispitivao problem
besmrtnosti,
naizmenično navodeći motive i razloge
dok se plava smrt penjala
iz već studenih nogu.
Šta ne bih dao za sećanje
da si mi rekla da me voliš
i da nisam spavao do zore,
bestidan i srećan.

[bas bleu]

rings

for both to say

i might have raised your hand to the sky
to give you the ring surrounding the moon
or looked to twin the rings of your eyes
with mine
or added a ring to the rings of a tree
by forming a handheld circle with you, thee,
or walked with you
where a ring of church-bells,
looped the fields,
or kissed a lipstick ring on your cheek,
a pressed flower,
or met with you
in the ring of an hour,
and another hour . . .
i might
have opened your palm to the weather, turned, turned,
till your fingers were ringed in rain
or held you close,
they were playing our song,
in the ring of a slow dance
or carved our names
in the rough ring of a heart
or heard the ring of an owl's hoot
as we headed home in the dark
or the ring, first thing,
of chorussing birds
waking the house
or given the ring of a boat, rowing the lake,
or the ring of swans, monogamous, two,
or the watery rings made by the fish
as they leaped and splashed
or the ring of the sun's reflection there . . .
i might have tied
a blade of grass,
a green ring for your finger,
or told you the ring of a sonnet by heart
or brought you a lichen ring,
found on a warm wall,
or given a ring of ice in winter
or in the snow
sung with you the five gold rings of a carol
or stolen a ring of your hair
or whispered the word in your ear
that brought us here,
where nothing and no one is wrong,
and therefore i give you this ring.

carol ann duffy

[bas bleu]

o western wind, when wilt thou blow
that the small rain down can rain?
christ! that my love were in my arms!
and i in my bed again!

[KorvinOdAmbera]

Do not stand at my grave and weep,
I am not there, I do not sleep.
I am in a thousand winds that blow,
I am the softly falling snow.
I am the gentle showers of rain,
I am the fields of ripening grain.
I am in the morning hush,
I am in the graceful rush
Of beautiful birds in circling flight,
I am the starshine of the night.
I am in the flowers that bloom,
I am in a quiet room.
I am in the birds that sing,
I am in each lovely thing.
Do not stand at my grave bereft
I am not there. I have not left.

[alexandermagic]

The Leader of the Pack

The leader of the pack,
Strong and true
He holds his alpha head high,
Knowing another night is almost through
He lies beneath the moon,
Stares up at the sky
His dedication will always remain true.

Looking through his eyes,
One sees loneliness,
A soleness that no one understands,
But all accepts
In my eyes, he stands alone
He is simply God’s perfection
Yet, people still wander in his direction.

He pounces on the ice,
He slams at his reflection,
Why, when such beauty stands?

To be alone is what he desires,
However, to be understood is what it requires
Let him be the King…
To lead his own ring
The leader of the pack,
Has surely earned his pride,
Let him relax, and enjoy his ride.

Bonnie Kriwtschenko

[bas bleu]

love listen

let's love, listen, take time
when time is all we have.
let's be unafraid to be kind,
learn to disregard the bad
if the good outweighs it daily.
let's make a gift of silence,
the day's hushing into dark,
and when we hold each other
let's always be astonished
we are where we want to be.
let's hope to age together,
but if we can't, let's promise now
to remember how we shone
when we were at our best,
when we were most ourselves.

ann gray