Bootstrap Framework 3.3.6

[2kune]

Kako znate da je ono što vidite, osjećate, čujete, pipate, itd. stvarno? Imate li neke posebne tehnike ili sve uzimate zdravo za gotovo na prvu loptu? koristite li se razumom ili emocijama ili znanošću? Pitate li majku, brata, partnera? Koristite li neke duhovne metode da bi verificirali stvarnost?

[bothways]

Ja mislim da smo svi mi zapravo u Matrixu i da sve sto osecamo zapravo kontrolise sentijentni racunarski program.

[2kune]

dobro... ali što si time dobio? pa matrix ima isti problem u okviru svoje stvarnosti... on je samo replika naše stvarnosti, zar ne?

[Dzelajza Rouz]

Nisam se bavila razmišljanjem o tome, bar ne odavno.

No, često mi se dešava da se, kada sam sa nekim nasamo i vodim intimni razgovor, odjednom "otkačim" od tog trenutka i situacije tako što ishaluciniram da je to što se zapravo dešava jedna halucinacija i da je osoba koja sa kojom razgovaram nekakva opsena. Čak sam prekidala takve razgovore, dok to bizarno stanje ne prestane, a ono je, bome, znalo da potraje i po čitavih par minuta. Svaki put se istraumiram, a ponekad i sagovornici, ako ih obavestim zbog čega sam zaustavila priču.

Jedno je sigurno - čisto sumnjam da ću posećivati hologramske koncerte.

[Hys.]

Originally posted by 2kune

Kako znate da je ono što vidite, osjećate, čujete, pipate, itd. stvarno? Imate li neke posebne tehnike ili sve uzimate zdravo za gotovo na prvu loptu? koristite li se razumom ili emocijama ili znanošću? Pitate li majku, brata, partnera? Koristite li neke duhovne metode da bi verificirali stvarnost?

Nikako.

Zar je bitno?

[Anhedonie]

Originally posted by Hys.

Originally posted by 2kune

Kako znate da je ono što vidite, osjećate, čujete, pipate, itd. stvarno? Imate li neke posebne tehnike ili sve uzimate zdravo za gotovo na prvu loptu? koristite li se razumom ili emocijama ili znanošću? Pitate li majku, brata, partnera? Koristite li neke duhovne metode da bi verificirali stvarnost?

Nikako.

Zar je bitno?

[2kune]

u jednom ograničenom smislu da... i to jako... da znate jeste li ludi ili niste...

[Madonna]

Ako ne znaš da li je ono što percipiraš stvarno, kako ćeš onda znati jesi li lud ili ne? I šta i da jesi/jesmo?

Originally posted by Dzelajza Rouz

Jedno je sigurno - čisto sumnjam da ću posećivati hologramske koncerte.

[2kune]

Originally posted by Null

Ako ne znaš da li je ono što percipiraš stvarno, kako ćeš onda znati jesi li lud ili ne? I šta i da jesi/jesmo?

sad ti mene pitaš isto pitanje koje sam ja tebi postavo...
elem, ako stvarno postoji onda će nešto biti stvarno a nešto ne... ako stvarno ne postoji onda je sve jednako nestvarno... drugim riječima, neću imati nikakvih problema ako je sve nestvarno ali ću imati problema ako je nešto nestvarno a nešto stvarno jerbo na stvarnost neću dobro odreagirati... daklem, valja izvući na čistac jeli nešto uopće stvarno. kako?

[Anhedonie]

Originally posted by 2kune

u jednom ograničenom smislu da... i to jako... da znate jeste li ludi ili niste...

a zasto bi i to trebalo da me zanima? to je samo cinjenica koja ne moze nista da promeni (u svetu koji dozivljavam)

[2kune]

pročitaj post iznad svoga...

[unic0rn]

Originally posted by Anhedonie

Originally posted by Hys.

Originally posted by 2kune

Kako znate da je ono što vidite, osjećate, čujete, pipate, itd. stvarno? Imate li neke posebne tehnike ili sve uzimate zdravo za gotovo na prvu loptu? koristite li se razumom ili emocijama ili znanošću? Pitate li majku, brata, partnera? Koristite li neke duhovne metode da bi verificirali stvarnost?

Nikako.

Zar je bitno?

[ultraviolet]

^ x.
[bez zar je bitno dela, pošto mora biti bitno (ne umem da objasnim, valjda će mi nauke objasniti uskoro)]

[Orlando the Lady]

jednostavno mi nije bitno da li je stvarno ili ne.

[Anhedonie]

Originally posted by 2kune

pročitaj post iznad svoga...

imamo rekurziju.
sta cemo sad? kako da se otarasimo nje kad izlaznog uslova nema? jedino sto mozemo po tom pitanju je da se pitamo i cudimo.

[str00ja]

Ne zamlaćujem se time. Da li je sve to stvarno je problem od toga što ja percipiram, a ne moj, nek se percipirano zapita da li je ono samo stvarno ili ne.

[Guion Nerville]

Mislim da odgovor zavisi od toga sta se smatra stvarnoscu, kako se definise, pa recimo...

Originally posted by 2kune

Originally posted by Null

Ako ne znaš da li je ono što percipiraš stvarno, kako ćeš onda znati jesi li lud ili ne? I šta i da jesi/jesmo?

sad ti mene pitaš isto pitanje koje sam ja tebi postavo...
elem, ako stvarno postoji onda će nešto biti stvarno a nešto ne...

postoji vidjenje da je i subjektivni dozivljaj takodje jedan oblik stvarnosti. u tom slucaju nista ne mora biti nestvarno.

ako stvarno ne postoji onda je sve jednako nestvarno...
drugim riječima, neću imati nikakvih problema ako je sve nestvarno

pa ako je sve nestvarno, tj. nema stvarnosti/stvarnije nasuprot nje, sta ta rec uopste oznacava.. sa aspekta saznanja, moze postojati hijerarhija (ne)stvarosti, tj. manje ili vise stvarno. pogledajmo recimo (prividnu) konvergeniciju raznih modela fizickih pojmova i pojava tokom istorije, neki delovi 'vece slike' se brisu, neki se dopunjuju, u skladu sa ekperimentalnim dokazima. sa druge strane, cak i da ne postoji nekakva odredjena 'prava i konacna' realnost (nezavisno od njene trenutne pojmljivosti ili pristupacnosti coveku), postoji ona drustveno konstruisana. pojedini ljudi imaju problema upravo zbog tzv. nestvarnih stvari ili osobina koje pripisuju stvarima, ali prema drustveno uspostavljenim merilima stvarnosti. nekima terapija posluzi da se priblize toj normi, i da vode prema njihovoj proceni, kvalitetniji zivot. ako se nadovezem na hijerarhiju, njihov dozivljaj moze biti i 'manje stvaran od zdravog', ali ne znaci ni da je taj 'zdravi' (konsenzus medicinske struke npr) apsolutno merilo stvarnog (setimo se npr. da se prvo homoseksualnost smatrala bolescu), ili da je ta krajnja stvarnost dostupna coveku. ako uzmemo naucnu stvarnost u obzir, ona se menjala vremenom, postoji problematika akumulacije, kontinuiteta, prekida, imala je svoju evoluciju. a cak i da se ispostavi (retko) da je necija predstava, koja je u ocima okoline psihoza, zapravo (neotkrivena ili jos nedokazana?) stvarnost, opet moze imati problema sa drustvom koje to ne prihvata u okvirima svoje stvarnosti (dok je ne dokaze na odgovarajuci nacin).

ali ću imati problema ako je nešto nestvarno a nešto stvarno jerbo na stvarnost neću dobro odreagirati...

ali za nekoga stvarnost (ili stvarnije) moze biti oslobadjajuca, moze mu biti korisna. to se moze odnositi recimo i na naucna otkrica, il na gornji pasus.

daklem, valja izvući na čistac jeli nešto uopće stvarno. kako?

pa reeeko'o sam, na pocetku.

:banana philosophica:

Ili evo jedan odgovor sa druge teme

Originally posted by Banana

Zamislimo jedan surov eksperiment sa misevima, koje zarobimo u nekom prostoru. Uzmimo neke neotrovne bezukusne boje, i obojimo razne komadice sira. Kad god pridje obicnom siru, da ga struja bocne. Crvenom moze slobodno da pridje. Vremenom ce povezivati (Pavlovljev refleks ili kako vec) da obicnim sirevima ne treba prilaziti. I da su mozda misevi inteligentiji, mogu formirati teoriju: obicni sirevi stvaraju bol, crveni ne. I ta teorija ce funkcionisati za njih... Dok mozda ne postavimo jedan komad obicnog sira bez struje... A mozda i ne postavimo. I mozemo eksperimentisati i sa drugim bojama, i tako stvarati njihovu 'realnost', koja mozda i nema veze sa 'pravom' realnoscu

[Mage]

Slažem se sa bananom


Smatram da ne postoji "objektivna" stvarnost. Svakom je stvarno ono što oseća/što se dešava u njegovoj/njenoj glavi. Tako da na kraju krajeva uopšte nije bitno da li je sve stvarno ili ne, bitno je kako se ti osećaš.

[Galadriel]

Cogito ergo sum?

[EYA]

sve sto mi se desava je stvarno za mene, jer ono sto nije stvarno za mene se mozda isto tako desava, ali ga ja nedozivljavam pa onda i nije stvarno, ali posto je sve ovo sto dozivljavam zapravo nestvarno - to jest proizvod mojih cula i uma, trenutna kreacija mene umetnika u astralnom svetu - materijalizacija mojih misli, onda je to moja stvarna igra sa zivotom, i ja u njoj samo uzivam, a nista se vise ne pitam - samo postojim i kreiram