Bootstrap Framework 3.3.6

[Speculum Columbae]

- Ali kad sedimo zajedno, sasvim blizu - reče Bernard, rečenicama se stapamo jedno u drugo. Okružuje nas izmaglica. Sačinjavamo nestvarno podneblje. -

V. Vulf

[Orlando the Lady]

KVALITET ZIVOTA
ako se polozi dlan na nag,
nesakriven, pravolinijski stomak,
i prisloni uho na supljinu pupka,
nece se naslutiti bilo sta osim
prirodno naslaganih organa,
pomocnih sluzi, transformisane
teske vode, jos uvek bez celije
u kojoj se preplicu udovi bez nuznih
razmera, ranjive ruke pre nego sto se
dovrse u vrhovima voljenih noktiju,
naceta stopala koja ce oblikovati
oprobana blagotvorna krema; jos uvek se
ni zrelo privlacno lice
ne nazire kroz lekovitu paru. iza
zastrasujuce minijaturne quske
nije dopuzalo ni do bolnog
odlaganja organizma pod jos
nerodjenim negovateqskim rukama,
cija vestina i neznost mogu da
odrze zeljeni kvalitet zivota






Goran Korunovic

[walt333]

Originally posted by Dante

- Ali kad sedimo zajedno, sasvim blizu - reče Bernard, rečenicama se stapamo jedno u drugo. Okružuje nas izmaglica. Sačinjavamo nestvarno podneblje. -

V. Vulf

oh kada smo već kod Vulfove.

"Lepota - nije li to dosta?
Ne za nas koji imamo budućnost"

[Speculum Columbae]

Originally posted by walt333

Originally posted by Dante

- Ali kad sedimo zajedno, sasvim blizu - reče Bernard, rečenicama se stapamo jedno u drugo. Okružuje nas izmaglica. Sačinjavamo nestvarno podneblje. -

V. Vulf

oh kada smo već kod Vulfove.

"Lepota - nije li to dosta?
Ne za nas koji imamo budućnost"

Između činova <3

[Speculum Columbae]

Is it thy will thy image should keep open
My heavy eyelids to the weary night?
Dost thou desire my slumbers should be broken,
While shadows like to thee do mock my sight?
Is it thy spirit that thou send'st from thee
So far from home into my deeds to pry,
To find out shames and idle hours in me,
The scope and tenor of thy jealousy?
O, no! thy love, though much, is not so great:
It is my love that keeps mine eye awake;
Mine own true love that doth my rest defeat,
To play the watchman ever for thy sake:
For thee watch I whilst thou dost wake elsewhere,
From me far off, with others all too near.

Da l' to po tvojoj volji tvoj lik meni
Ne da u noć da sklopim oči male?
Želiš li da ne zaspim da bi seni
Tvom liku slične - moj vid ismejale?
Šalješ li duh svoj iz dalji neznane
Da moja dela uhodi polako
I sazna kako trajem loše dane?
Oh, ne! Jer tvoj ljubav nije tako
Velika, mada naginje dubini;
To moja ljubav meni ne da ni to
Što snom zovemo i budnog me čini
Da radi tebe stražarim večito.
Zbog tebe ja bdim, dok si ti s drugima
Negde daleko, gde mene ne ima.

[Orlando the Lady]

Danas je dan za savremenu prozu. Po mogucstvu jos uvek nenapisanu.

[Speculum Columbae]

Is: Macula originalis non est in te.
Ego: Fraglantia unguentis optimis oleum effusum nomen tuum ideo adulescentulae dilexerunt te. Fuge dilecte mi et adsimilare capreae hinuloque cervorum super montes aromatum!

Neki pesnik koji odgovara trenutku:

voleo bih da mogu s tobom
s vremena na vreme

sedeći za stolom
u izlogu kafea

dok napolju zima preti
da nas na povratku kući

zgrudva u zagrljaj.

[Dear Lucy]

Prevara

sjela sam u obruč
i odmah pomislila
da sam kugla

na rubovima sam pustila
pjenu i odmah pomislila
da sam krigla

obrubila sam svoj svijet
i odmah pomislila
da sam kragna

obmanuo me vlastiti
obrambeni stroj

ja sam nestala
bez traga

- D. Jagić -

[walt333]

evo jedne za laku noć

Casabianca

Love's the boy stood on the burning deck
trying to recite `The boy stood on
the burning deck.' Love's the son
stood stammering elocution
while the poor ship in flames went down.

Love's the obstinate boy, the ship,
even the swimming sailors, who
would like a schoolroom platform, too,
or an excuse to stay
on deck. And love's the burning boy.

Elizabeth Bishop

[alexandermagic]

The Talismans Poem (Attalasim)

I came not knowing from where, but I came.
And I saw a pathway in front of me, so I walked.
And I will remain walking, whether I want this or not.
How did I come? How did I see my pathway?
I do not know!

Am I new or am I old in this existence?
Am I free and unrestrained, or do I walk in chains?
Do I lead myself in my life, or am I being led?
I wish I know, but…
I do not know!

And my path, oh what is my path? Is it long or is it short?
Am I ascending in it, or am I going down and sinking?
Am I the one who is walking on the road,
or is it the road that is moving?
Or are we both standing, but it is the time that is running?
I do not know!

Before I became a full human, do you see
if I were nothing, impossible? Or do you see that I was something?
Is there an answer to this puzzle, or will it remain eternal?
I do not know ... and why do I not know??
I do not know!

Ilia Abu Madhi

[Speculum Columbae]

I fell in love with a swan.
My eyes were filled with feathers,
He filled me with song,
In the reedy river,
In the reedy river.

I in my boat long hours,
He in his royal plumage
I threw him some flowers,
In the reedy river,
In the reedy river.

Black was the night and starry.
I loosened off my garments
And let forth my hair,*
In the reedy river,

In the reedy river.

Sadly we mourned and sighed,
Whilst in evening twilight
Two swans glide and fly
In the reedy river,
In the reedy river,
("Two swans glide and fly")
In the reedy river.
("Two swans glide and fly")

I fell in love with a swan..

[Orlando the Lady]

Sara Kejn

ŽUDNJA (odlomak iz drame)


Želim da se igramo žmurke i da ti poklonim svoju odeću i kažem da mi se sviđaju tvoje cipele i da sedim na stepenicama dok se kupaš i masiram tvoj vrat i ljubim tvoja stopala i držim te za ruku i da idemo negde da jedemo i da mi ne smeta kad pojedeš moju porciju i da se nađemo kod Rudija i pričamo o proteklom danu i da kucam tvoja pisma i nosim tvoje kutije i smejem se tvojoj paranoji i da ti poklanjam kasete koje ne slušaš i da gledamo sjajne filmove i da gledamo očajne filmove i da negodujem zbog radio programa i da te fotografišem dok spavaš i da ustajem da ti spremim kafu i pecivo i da idemo kod Florent da ispijamo kafu u ponoć i da mi ti kradeš cigarete i nikad ne možeš da nađeš šibicu i da ti pričam o TV programu od prošle noći i da te vodim kod očnog lekara i ne smejem se tvojim šalama i da te želim ujutru ali te puštam da spavaš još malo i da ljubim tvoja leđa i milujem ti kožu i kažem ti koliko volim tvoju kosu tvoje oči tvoje usne tvoj vrat tvoje grudi tvoju zadnjicu i da sedim na stepeništu pušeći dok tvoj komšija ne dođe kući i da sedim na stepeništu pušeći dok ti ne dođeš kući i da se brinem kad kasniš i obradujem kad stigneš ranije i da ti poklonim suncokrete i dođem na tvoju zabavu i igram dok sve ne zadivim i da mi je krivo kad zabrljam i da se radujem kad mi oprostiš i da gledam tvoje slike i želim da si oduvek bila tu i da čujem tvoj glas u svom uhu i osećam tvoju kožu na svojoj koži i da se uplašim kad pobesniš i jedno oko ti pocrveni a drugo poplavi i tvoja kosa očešljana nalevo i tvoje lice orijentalno i da ti kažem da izgledaš divno i da te smirujem kad se uznemiriš i grlim kada te boli i da te želim kad osetim tvoj miris i da te vređam svojim dodirom i da cmizdrim kad sam pored tebe i da cmizdrim kad nisam i da se odmaram na tvojim grudima i ušuškam te noću i da se smrznem kad ti uzmeš ćebe i skuvam kad ga ne uzmeš i topim kad se osmehuješ i rastapam kad se smeješ i da ne razumem zašto misliš da te odbacujem kad te ne odbacujem i da se čudim kako možeš i da pomisliš tako nešto i da se pitam ko si ali te prihvatam bez obzira na to i da ti pričam o anđelu drveta i začaranom šumskom dečaku koji je preleteo okean zato što te je voleo i da ti pišem pesme i pitam se zašto mi ne veruješ i da osećam to tako duboko da ne mogu da nađem reči i da ti kupim mače koje posle zamrzim jer mu posvećuješ više pažnje nego meni i da te zadržavam u krevetu kad moraš da kreneš i plačem kao beba kad konačno odeš i da ubijam bubašvabe i kupujem ti poklone koje ne želiš i posle ih nosim nazad i da ti predložim da se udaš za mene i ti ponovo kažeš ne i da nastavim da te pitam jer iako ne veruješ da mislim ozbiljno mislim od prvog puta i da lutam kroz grad osećajući kako je pust bez tebe i da želim ono što ti želiš i mislim kako gubim sebe ali znam da mogu da ti verujem i da ti ispričam najgore o sebi i pokušavam da ti dam najbolje od sebe jer ti ne zaslužuješ ništa manje i da odgovaram na tvoja pitanja i kad radije ne bih i kažem ti istinu i kad ne želim i pokušavam da ne prećutim ništa jer znam da ti tako više voliš i da mislim da je sve gotovo ali ostajem još samo deset minuta dok me ne izbaciš iz svog života i zaboraviš na mene i da pokušavam da ti priđem bliže jer je divno upoznavati te i u potpunosti vredno truda i da pričam s tobom na lošem nemačkom i još gorem hebrejskom i vodim ljubav s tobom u tri ujutru i nekako nekako nekako uspevam da izrazim delić sveprožimajuće bezuslovne nepokolebljive posvećene beskrajne ljubavi koju osećam za tebe

(Prevod: Tijana Spasić)

[Dear Lucy]

"Voleće me zbog onog što me uništava
zbog mača u mojim snovima
zbog prašine u mojim mislima
zbog bolesti koja buja u naborima moga uma

Svaki kompliment-uzima delić moje duše


Ekspresionističko zanovetato
Smešteno između dve budale
Ne znaju oni ništa -
uvek sam slobodno hodala

Poslednja u dugom nizu književnih kleptomanijaka
(što je stara i časna tradicija)

Krađa je sveti čin
Na vijugavoj stazi ka svom izrazu


***
Ponekad se osvrnem i osetim tvoj miris i ne mogu
da produžim ne mogu u pizdu materinu da produžim a da ne izrazim
tu užasnu tako jebeno strašnu fizičku jebeno bolnu žudnju
koju osećam prema tebi"

( 4.48 Psychosis - Sarah Kane )

[bas bleu]

ordeal

i promise to make you more alive than you’ve ever been.
for the first time you’ll see your pores opening
like the gills of a fish and you’ll hear
the noise of blood in galleries
and feel light gliding on your corneas
like the dragging of a dress across the floor.
for the first time, you’ll note gravity’s prick
like a thorn in your heal,
and your shoulder blades will hurt from the imperative of wings.
i promise to make you so alive that
the fall of dust on furniture will deafen you,
and you’ll feel your eyebrows like two wounds forming
and your memories will seem to begin
with the creation of the world.

nina cassian

[bas bleu]

cleaning out the workhouse

the rose unfolding in the corner of your mouth,
bare-rooted on paper, cries out to be kissed.

my heart in your mouth is a tan-coloured telephone
that hears your near-dying voice everywhere.

the curtains stream in the breeze, revel in sameness,
a human rockery outgiving the volume of life.

your eighteenth-century fingers spice the soil
with blood and bone:

the leaves of my skirt separate and learn
the dead x in your name.

medbh mcguckian

[Orlando the Lady]

RISTO RATKOVIC

ONA


Izidje iz mora
Sva u goloj vodi.

Na glavi joj kapa:
Živa morska zvezda.

Kičma, bela zmija,
Puzi joj niz ledja.

LJUBOMOR SIMOVIC

PERSEPOLIS

U crveno ili belo obučeni,
plavetnim ili zlatnim ogrnuti,
uz stepenice se penjemo, sa muzikom,
da se Kralju kraljeva poklonimo,
da ga molimo za zaštitu i spas.

Nosimo drago kamenje, nosimo zlato,
nosimo začine, nosimo vunu i vino,
nosimo ovnove i lavove u naručju,
kao mravi u mravinjak,
unosimo blago u Kralja kraljeva.

Ali tu gde je, sevajući i sjajeći,
i štiteći nas pred bogovima i zverima,
sedeo Kralj, sada su ostala
samo njegova kamena stopala,
veća od nas.

[Orlando the Lady]

1.
Okej, ovo je vec klasika, mnogima dosadna klasika, ali mislim da je Ilic samo prvim stihom ove pesme zaduzio citavo nase pesnistvo:


U poznu jesen

Čuj, kako jauče vetar kroz puste poljane naše,
I guste slojeve magle u vlažni valja do...
Sa krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom,
Mutno je nebo svo.
Frkće okiso konjic i žurno u selo grabi,
I već pred sobom vidim ubog i stari dom:
Na pragu starica stoji i mokru živinu vabi,
I s repom kosmatim svojim ogroman zeljov s njom-
A vetar sumorno zviždi kroz crna i pusta polja,
I guste slojeve magle u vlažni valja do...
Sa krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom,
Mutno je nebo svo.



2.
Onda... Mladi i ludi Nikola Zivanovic, psihopata koga ne podnosim, ali kome se omaklo nekoliko dobrih, poput, na primer, ove:

Kraj dana
Svake noći smrt ulazi u stanove spavača,
Prolazi kroz hodnik, kroz kujnu, kroz dnevnu sobu kroz koju
Od radnog stola do sofe, pa onda nazad korača;
Dotiče otvoren roman, poštanske marke na broju.

Potom zateže stolnjak; plinske ventile koji cure
Zavrće; skida suvišnu rupu sa opasača;
Na šahovskoj ploči poravnava figure
I pod foteljom nalazi izgubljenog skakača.



3.
I, jos i ovaj: Sasa Jelenkovic, pomalo pedofilican, ali lik sa dve sjajne zbirke (od 5 ili 6, cini mi se). Ovo je pesma iz ,,Elpenorovih budjenja".

buđenje osmo

Otmica je delo ljubavi, ali to ne piše
u knjigama o sumnji, ako takve još postoje.
I nije sasvim jasno otkud čitaocu nada
da će, opremljen za čitanje, stići dalje
od opisa. Jer, opisi traju dok nestaju
stvari, rečeno je u beznadežno naivnoj
pesmi o ranom rasipanju u predelu tuge.

Otmica je delo ljubavi, i to je priprema
za silazak u san, a snovi junaka tumačeni
tako da uznemire i potresu, šta su mogli
nego da postanu obećanje sveta utonulog
u mahnitanje brojeva, u gubitak oštroumnosti.

Delo ljubavi postala je otmica, što više
sanjaš to si budniji u smrti, i otporan
postaješ na prekrajanje pejzaža, jer ti spavaš
i sa tobom spavaju boje, dok se zvuci bude
iza ogledala što više ničiji odraz ne pokazuje.

A san je ostavljen za kraj, kad telo ostane
privezak što se klati na ključevima vremena,
polarni crv pod palubom broda okovanog u ledu.

[Orlando the Lady]

Originally posted by Orlando the Lady
I, jos i ovaj: Sasa Jelenkovic, pomalo pedofilican, ....

E, do kurca, dodao me covek na Fejsu.

[Dear Lucy]

odakle ti samo taj kamenčić u trbuhu pomoću kojega letiš?
u taj sam te kamenčić zavoljela.
zimi i ljeti odvoziš se na posao
svojom dugom punđom na rasplitanje
a u proljeće staneš i zaljuljaš se na mjestu
gdje se stabljika kiselice slomila.
i ne činiš baš ništa;
samo sličiš ličinci riječnoga zraka.
u te dane sanjam kako ti lice uvijam u svadbeni veo
i milujem ga perom koje diše ili
kako bosim nogama okrećem ručicu starinskog mlina za kavu
i ljubim te, ljubim sve dok sva ta crna zrna
ne izmeljem u mirisni prah

D.Jagić

[faxsimil]

Ovu pesmu napisao sam u Sarajevu, pre nekoliko godina, kada sam se otisnuo od kuće. Rešio sam da je podelim sa vama.



Ljudi u skupinama
sanjaju da zidaju kuce
jutro visoko na nebu klija
prevrati neki duse uzdrmaju
zbunjuju me sve vise i više
kosmičke pobune sa mozgovima

na zvucima tišine sanjam
zagorelu tamu
provetrava mesečina
uporno kroz pesmu
mirišu kise studene
neodloženog dana blizina

[bas bleu]

he would not stay for me and who's to wonder?
he would not stay for me to stand and gaze
i shook his hand and tore my heart asunder
and went with half my life about my ways.

a.e. housman

as

i think i am in love with a.e. housman,
which puts me in a worse than usual fix.
no woman ever stood a chance with housman
and he's been dead since 1936.

wendy cope

[emo_haos_]

Originally posted by faxsimil

Ovu pesmu napisao sam u Sarajevu, pre nekoliko godina, kada sam se otisnuo od kuće. Rešio sam da je podelim sa vama.



Ljudi u skupinama
sanjaju da zidaju kuce
jutro visoko na nebu klija
prevrati neki duse uzdrmaju
zbunjuju me sve vise i više
kosmičke pobune sa mozgovima

na zvucima tišine sanjam
zagorelu tamu
provetrava mesečina
uporno kroz pesmu
mirišu kise studene
neodloženog dana blizina

share more

[alexandermagic]

Morat ću jednom pažljivo prekopati ovu temu. Ulix je poodavno postao nečiju poemu koja mi se tad baš dopala.

[faxsimil]

Originally posted by emo_haos_

Originally posted by faxsimil

share more

Nasao sam jos nesto....

O Bože zar je ojesenilo
A ja na prekretnici neodlučan
Zbog modrih senki još uvek pratim trag meseca
I dunja u mojoj bašti pod prozorom već je prezrela

Znam da su zvezde zbunjene drugi su krivi
Nije dovoljno to što možeš biti žetva
U gladnoj godini a ja nalik pauku
Što snove snuje od bele potke tkam istinu

Mesto koje tražim može biti u nedrima jablanova
ne nije zbog visine ona me ne očarava to je zbog vreline
I slabosti za kojima bih se otisnuo.

(Split, 27. mart 2005.godine)

[alexandermagic]

My Soul is Dark

[/i]"My soul is dark - Oh! quickly string
The harp I yet can brook to hear;
And let thy gentle fingers fling
Its melting murmurs o'er mine ear.
If in this heart a hope be dear,
That sound shall charm it forth again:
If in these eyes there lurk a tear,
'Twill flow, and cease to burn my brain.

But bid the strain be wild and deep,
Nor let thy notes of joy be first:
I tell thee, minstrel, I must weep,
Or else this heavy heart will burst;
For it hath been by sorrow nursed,
And ached in sleepless silence, long;
And now 'tis doomed to know the worst,
And break at once - or yield to song."

Lord Byron

[/i]

[emo_haos_]

Originally posted by faxsimil

Originally posted by emo_haos_

Originally posted by faxsimil

share more

Nasao sam jos nesto....

O Bože zar je ojesenilo
A ja na prekretnici neodlučan
Zbog modrih senki još uvek pratim trag meseca
I dunja u mojoj bašti pod prozorom već je prezrela

Znam da su zvezde zbunjene drugi su krivi
Nije dovoljno to što možeš biti žetva
U gladnoj godini a ja nalik pauku
Što snove snuje od bele potke tkam istinu

Mesto koje tražim može biti u nedrima jablanova
ne nije zbog visine ona me ne očarava to je zbog vreline
I slabosti za kojima bih se otisnuo.

(Split, 27. mart 2005.godine)

pogotovo poslednja strofa!


uzgred, prepoznajem li ja to stihove Rešin Tešin u potpisu :lajk:

[faxsimil]

Originally posted by emo_haos_

Originally posted by faxsimil

Originally posted by emo_haos_

Originally posted by faxsimil

pogotovo poslednja strofa!


uzgred, prepoznajem li ja to stihove Rešin Tešin u potpisu :lajk:

Dobro prepoznaješ stihove. Da, to su stihovi pokojnog Vujice!

[Orlando the Lady]

JANKO POLIC KAMOV


Po karnevalu



I
Karneval je pobjego brzijem krokom
i odn'o i mladost i smijeh.
Beskonačni psalmi... hekatompska zduha...
i vjerujte: osto je - grijeh!
Na koljena, ženo, na koljena bijela,
na kojima drhtaše blud;
studena će ploča izgrditi meso,
a klečanje stišati grud.
O pogni se dublje, ugrbi se cijela
da osjetiš čemu je put,
pa kad će se trunit komadi života,
to korbač će kidat ih ljut...
Karneval je pobjego brzijem krokom
i odn'o i mladost i smijeh.
Beskonačni psalmi... hekatompska zduha...
i vjerujte: osto je - grijeh

II
Naskito se Judejom buntovni prorok,
zanošljiv ko orlujski let,
a riječ mu talasaše gomile ljudske
i najposlije bilo mu - mrijet.
Pred ljubovcam onim divljokosim, crnim...
gdje trzaše majčina bol...
pred razdrtim ljudstvom od gladi i jada,
on stajaše krvav i gol.
Ispljuckana put je sad čovječja bila,
što miljaše zgnječena tud...
Ah - nekad je slobodna lijetala svijetom
i širila žarmiris svud.
Nebesa se zastrše maglama mutnim,
ukočiše aprilski zrak,
a dosada stisla nedogledno ljudstvo
i spustila mrtvi u mrak.

III
Uzbješnjeli mozak od prevratnih misli
i opor ko podivljo hat
što nije sve snovo!... Uspjenjene mase,
gdje polaze krvni u rat...
A s prezirnih usana je sijevnuo porug
na zakon i vjeru i red...
s rastvorenih priroda izbaca ralja
svoj plameni, lavinski jed...
Atmosferom drhtaju orkanski vjetri,
u svemirski, razorni dah,
a zgrada se ogromna - staklena čaša -
uznjihana drobi u prah...
Sad klonule oči i beskrvne usne
i mlohava staračka put
sve prima - i na riječ il spružene prste
ko psetance ide u - kut.

IV
Opustješe mehane, usnuše noći
i bezriječna prhnula strast
i mahniti zvuci sa nemirnih žica
i vulkanska pršteća strast.
Ej, pamtiš me, kćerko prelijepoga bluda,
kad srkasmo opojni mir,
Što plivaše kroz dim i razlito pivo,
kroz vascijeli bordelski pir?
A oči se sklapaju, klecaju uda...
Zar svemu je dospio kraj?
Kroz mamurluk, hropac i umornu miso
put vodi u - prorokov raj.
Karneval je pobjego brzijem krokom
i odn'o i mladost i smijeh...
Beskonačni psalmi... hekatompska zduha...
i vjerujte: osto je grijeh.

(zbirka pJesama ,,Ištipana hartija'', 1907)

[bas bleu]

party

watching your face
that makes an emptiness of this crowded place,
i stand, not speaking, terrified to see
you grown more lovely, and still lost to me.

n. macc.

[bas bleu]

statement with rhymes

plurality is all. i walk among the restaurants,
the theatres, the grocery stores; i ride the cars
and hear of mrs. bedford’s teeth and albuquerque,
strikes unsettled, someone’s simply marvelous date,
news of the german jews, the baseball scores,
storetalk and whoretalk, talk of wars. i turn
the pages of a thousand books to read
the names of buddha, malthus, walker evans, stendhal, andré gide,
ouspenski; note the terms: obscurantism,
factorize, fagaceous, endocarp; descend
the nervous stairs to hear the broken ends
of songs that float through city air.
in osnabrück and ogden, on the passamaquoddy bay,
in ahmednagar, waco (neb.), in santa fé,
propelled by zeros, zinc, and zephyrs, always i’m pursued
by thoughts of what i am, authority, remembrance, food,
the letter on the mezzanine, the unemployed, dogs’ lonely faces, pianos and decay.

plurality is all. i sympathize, but cannot grieve
too long for those who wear their dialectics on their sleeves.
the pattern’s one i sometimes rather like; there’s really nothing wrong
with it for some. but i should add: it doesn’t wear for long,
before i push the elevator bell and quickly leave.

weldon kees