ok, let's do a reality check!
Originally posted by Kragi
Tvoj stav mi je, moram priznati, neadekvatan za jednog aktivistu.
zasto? odnosno, koji je to komplet stavova koje jedan aktivist mora imati?
Kako se inace suzbija homofobija?
brojna istrazivanja i studije pokazase da se homofobija najefikasnije suzbija kad ljudi skuze da poznaju nekog pedera i da im je on ok osoba. dakle, najefikasniji nacin suzdbijanja homofobije je coming out.
odnosno vidljivost, koja se onda proteze i na medije. npr, pocetkom sedamdesetih new york times je imao vrlo rijetko, skoro pa nikada, clanke o gay tematici (nisu zabiljezili ni da se stonewall desio). pocetkom devedesetih je imao stotinjak clanaka godisnje. sad ih ima stotinjak mjesecno. (navodim podatke po sjecanju.)
druga stvar je ono sto se uci u skolama, ali to je u nekim drustvima vrlo tesko provesti. recimo, u hrvatskoj zadnjih sest godina uvode seksualni odgoj u skole, ali crkva ne da, i jos nije uveden. sumnjam da je u srbiji bolje. mozda grijesim.
Meni je najbolji onaj nacin kad se uz efikasno sudstvo i zakone izrekne dve godine zarvora zbog diskriminacije te se tako najlakse i najbolje emancipuju primitivne sredine
meni je najbolji nacin da se izvrsi masovna hipnoza i ljude tako izlijeci od homofobije.
jer to je mnogo realnije od ovoga sto ti pricas. efikasno sudstvo na balkanu?
pa to je problem toliko iznad domasaja bilo kakvih pedera i aktivista, da je totalno blesavo zagovarati oslanjanje na nepostojece efikasno sudstvo i jedva postojece zakone (koji se vecinom ne provode) kao najbolji nacin. sve sto je prakticno neizvodivo ne moze biti najbolje, jer samo paralizira realno djelovanje.
no, zasto se to predlaze kao najbolji nacin? pa jednostavno: takav nacin ne ukljucuje nikakav angazman sire gay zajednice, nego trebaju malo aktivisti cackati, pa onda ti efikasni sudovi itd. najvaznije je da se lgbt pojedinac tako izmakne od vlastite odgovornosti, jer evo smisljen je super nacin, sudovi i zatvori i sutra vise nema homofobije.
a svi primjeri iz povijesti borbe za ravnopravnost pedera (a isto je sa zenama i crncima) pokazuju da se drustvena promjena događa najvise masovnim angazmanom pedera da se dogodi, te da su zakoni kruna svega toga jer tada predstavljaju realnu potrebu odredjene skupine ljudi i/ili cijelog drustva, a ne kao metoda za ostvarivanje mrtvih prava s mrtvim slovima na mrtvim papirima.
Aktivisti nemaju neku 'operativnu' funkciju, vec se njihov rad uglavnom sastoji od pritiska i lobiranja u cilju izjednacavanja prava i smanjivanja homofobije.
really?
no, not really.
Brak bi mogao da bude solidan argument i metod dok bi drzava bila na ispitu a ako to usput bude i necija potreba, jos bolje.
hrvatski primjer pokazuje da to uopce nije odnosno ne mora biti tako. dakle, ima zakon o registriranim partnerstvima od 2003. godine i nije ga iskoristili vise od pet parova. doslovno. dakle, zakon sada ima vise godina nego "konzumacija".
da bude jasno, nisam ja protiv registriranog partnerstva (a nisam ni za, em je grozan naziv em je u sustini diskriminirajuce), samo mislim da je uzalud trositi ono malo aktivisticke energije sto na balkanu ima na takve stvari. takodjer, uopce mi se ne svidja to sto se od pedera i lezbi ocekuje da budu u ljubavnoj vezi da bi imali neka prava.
plus sve ono sto vec napisah o izostanku skupstinske vecine itd.