Originally posted by Wilhelmina
Originally posted by *deni*
Naravno da jesam. Svaki put sam ga zvao putem telefona, a i lično sam pokušavao da mu objasnim o čemu se radi. A i molio sam ga još krajem septembra da mi izađe u susret i odobri mi neplaćeno odsustvo za neke dane u oktobru mesecu ( ako to bude potrebno, a bilo je ), ili slobodne dane, jer učestvujem u jednom političkom događaju. Pogotovo što mi je još ranije, dok smo bili dobri, govorio da mu se obavezno javim lično, ako mi nešto treba, pošto, kako je rekao, i on i ja imamo istu vrstu i stepen stručne spreme , takoreći smo skoro ravnopravne kolege.
Očigledno nije postojala dobra volja sa njegove strane.
Ima 60 godina, a na direktorskoj poziciji u toj ustanovi je od 1993. godine.
Punih 17 godina.
*deni*, *deni*... zasto ne citas Zakone? Zar to tebi kao pravniku nije literatura za razbibrigu?
Neplaceno odsustvo sa radnog mesta mozes da koristis samo u specijalnim slucajevima, tipa doskolovavanje, lecenje, doktoriranje i magistriranje, ucestvovanje u nauco-istrazivackom radu i posete uzoj porodici u inostranstvu. To nije bas rigidno i u nekim firmama mozes da se dogovoris sa direktorom, ali on nije duzan da ti odsustvo odobri. A i to odsustvo ne koristis danas, pa u utorak, pa u cetvrtak, nego, ako si ga dobio - ne dolzis na posao dok ti ne istekne.
Znam ja sve to, ali je meni on rekao da neće biti nikakvih problema oko tih dana. Tako mi je rekao. Tamo vlada dosta ovako familijarna atmosfera ( većina zaposlenih i jesu familija jedni drugima ), a ja sam, osim što sam bio pravnik, bio njima i voditelj seoskih manifestacija, psiholog, frizer, zabavljač i za šta me sve nisu tokom ove dve godine angažovali. Ni to nije baš po propisu, a ni uobičajeno da ti, usred radne nedelje ( beše to četvrtak, čini mi se ) svog pravnika penješ na prikolicu da ti vodi program na koji su došle delegacije ustanova iz cele Srbije. Ali, hajde, mogao sam to i da odbijem, ali nisam, uživao sam štaviše u tome, neću da lažem. Ali hoću da ilustrujem odnose i atmosferu u toj ustanovi. Mogao sam ja, odmah posle mog prebijanja, da uzmem bolovanje ( glava mi je bila razbijena, zrela za šivenje ), ali nisam, jer sam baš u to vreme bio usred postupka izrade ličnih karti korisnicima smeštaja u ustanovi i nisam želeo da posao ostavim na pola. Išao sam na posao sa razbijenom glavom. Ali tih dana, koji su mi uzeti kao osnov za otkaz, nisam mogao fizički da stignem na posao.
Dakle, uvek je postojala mogućnost da se opravdani izostanci uvaže, da je postojao sluh i dobra volja druge strane. Ali ovde je nije bilo.
Toliko je bilo neprijatnih događaja u to vreme, počevši od tog mog prebijanja u Bečeju pa na dalje, da sam stvarno često bio van sebe.
Ali, ok, šta je tu je, videćemo šta može da se uradi, ne bih ja to ovde ni spominjao, ali je Tungi potaknuo tu temu i eto.
Uživajte.