- Bila sam darovita devojka i predodređena da živim po nekom uzvišenom uzoru, da postavljam velike zahteve prema sebi i da ispunjavam dostojne zadatke. Mogla sam da primim na sebe veliki udes, da budem žena jednog kralja, ljubavnica jednog revolucionara, sestra jednog genija ili majka mučenika. A život mi je, eto, dopustio samo da budem kurtizana sa dosta ukusa - pa i to mi je bilo prilično otežavano! Tako se to zbivalo sa mnom. Neko vreme sam bila neutešena i dugo sam tražila krivicu u samoj sebi. Mislila sam da život, najzad, uvek mora da bude u pravu, a ako se on narugao mojim lepim snovima, tako sam mislila, znači da su moji snovi bili glupi i da oni nisu bili u pravu. Ali sve to nije pomoglo. A pošto sam imala dobre oči i uši, i pošto sam bila pomalo radoznala, počela sam veoma pažljivo da posmatram život, svoje poznanike i susede, više od pedesetoro ljudi i sudbina, i tada sam videla, Hari, da su moji snovi bili u pravu, po hiljadu puta u pravu, isto kao i tvoji. A život i stvarnost nisu bili u pravu. Da jedna žena moga kova nema drugi izbor nego da bedno i besmisleno ostari u službi pored pisaće mašine nekog čoveka koji zarađuje novac, ili da se za takvog jednog čoveka uda radi njegovog novca, ili da najzad postane neka vrsta devojčure, isto je tako nepravedno kao i to što čovek kakav si ti, usamljen, povučen u sebe i očajan, mora da se lati noža za brijanje. Kod mene je beda možda bila više materijalna i moralna, kod tebe duhovna - ali je put bio isti.
(...)
U pravu si, Stepski Vuče, po hiljadu puta u pravu, pa ipak moraš da propadneš. Tvoji zahtevi su odviše visoki, tvoja glad prevelika za ovaj jednostavni i nemarni svet, zadovoljan tako sitnim stvarima, koji te odbacuje od sebe jer ti za njega imaš jednu suvišnu dimenziju.
(...)
Nadajmo se da su druga vremena bila bolja i da će opet postati bolja, bogatija, dublja i šira. Ali nama time nije pomoženo. A možda je uvek bilo tako...
- Uvek kao i danas? Zar je uvek postojao samo svet političara, crnoberzijanaca, kelnera i bonvivana, svet u kome nije bilo vazduha za ljude?
- Ne znam. To ne zna niko. A i svejedno je. Ali trenutno mislim na tvog ljubimca, prijatelja, o kome si mi katkada pričao i čija si mi pisma čitao, mislim na Mocarta. Kako je bilo s njim? Ko je u njegovo vreme vladao svetom, skidao kajmak, davao ton i ko je onda nešto značio: Mocari ili ljudi koji su pravili trgovačke poslove, Mocart ili plitki, prosečni ljudi? A kako je umro i kako je sahranjen? I zato mislim da je uvek bilo tako i da će uvek biti, a ono što škole nazivaju "istorijom sveta" i što iz nje treba naučiti napamet u cilu obrazovanja, sa svim herojima, genijima, velikim delima i osećanjima, samo je obmana koju su izmislili učitelji u prosvetne svrhe, da bi deca bila nečim zabavljena, za vreme propisanih školskih godina. Uvek je bilo tako, i uvek će biti, da svet, novac i vlast pripadaju sitnim i plitkim ljudima, a ostalim, pravim ljudima da ne pripada ništa. Ništa sem smrti.
Recitar! Mentre preso dal delirio,
non so più quel che dico,
e quel che faccio!
Eppur è d'uopo, sforzati!
Bah! Sei tu forse un uom?
Tu se' Pagliaccio!
Vesti la giubba,
e la faccia infarina.
La gente paga, e rider vuole qua.
E se Arlecchin t'invola Colombina,
ridi, Pagliaccio, e ognun applaudirà!
Tramuta in lazzi lo spasmo ed il pianto
in una smorfia il singhiozzo e 'l dolor, Ah!
Ridi, Pagliaccio,
sul tuo amore infranto!
Ridi del duol, che t'avvelena il cor!
Translation in English
Act! While in delirium,
I no longer know what I say,
or what I do!
And yet it's necessary... make an effort!
Bah! Are you not a man?
You are a clown!
Put on your costume,
powder your face.
The people pay to be here, and they want to laugh.
And if harlequin shall steal your Columbina,
laugh, clown, so the crowd will cheer!
Turn your distress and tears into jest,
your pain and sobbing into a funny face - Ah!
Laugh, clown,
at your broken love!
Laugh at the grief that poisons your heart!
You don't know how you took it,
you just know what you got.
Oh Lordy, you've been stealing
from the theives and you got caught
in the headlights of a stretch car.
You're a star!
Dressing like your sister - living like a tart,
they don't know what you're doing,
babe, it must be art.
You're a headache in a suitcase.
You're a star!
Oh no, don't be shy, you don't have to go blind.
Hold me, thrill me, kiss me, kill me...
You don't know how you got here,
you just know you want out,
believing in yourself almost as much as you doubt.
You're a big smash, you wear it like a rash.
Star...
Oh no, don't be shy, there's a crowd to cry.
Hold me, thrill me, kiss me, kill me...
They want you to be Jesus,
they'll go down on one knee,
but they'll want their money back
if you're alive at thirty-three.
And you're turning tricks with your crucifix...
You're a star!
Oh child...
Of course you're not shy, you don't have to deny love.
Beograd, Kraljevo -- Dvoje poginulih, više od 50 povređenih u zemljotresu kod Kraljeva. Voda u Kraljevu nije za piće, proglašeno vanredno stanje. Pomoć Vlade 6 miliona dinara.
Beograd, Kraljevo -- Dvoje poginulih, više od 50 povređenih u zemljotresu kod Kraljeva. Voda u Kraljevu nije za piće, proglašeno vanredno stanje. Pomoć Vlade 6 miliona dinara.
Bio jednom jedan pupoljak, ali je i ruža bila u njemu, još neviđena, nerascvjetala. Taj je pupoljak odlučio ne cvijetati, ne rascvasti se, ne razmirisati se, ruži na volju ne učiniti.
Ruža ga je iznutra nagovarala da se predomisli.
"Ja ne želim umrijeti da bi ti živjela"- -objašnjavao joj je pupoljak svoj stav.
"I kakva drskost takvo što tražiti od mene?!
Zbilja nisi vrijedna moje žrtve, stoga, nemoj mi više dosađivati, odlučio sam ne procvasti i gotovo"
Ruža je u njemu plakala. "Oh, pupoljče, ne razumiješ...?"
"Uzalud plačeš", reče pupoljak. "Nađi neku drugu budalu da umre za tebe."
"Koga? Pa ja sam ti. Komu si, zapravo, zabranio procvat, ako nisi sebi?"
Mnogo samujes i dugo cutis, sine moj, zatravljen si snovima, izmoren putevima duha. Lik ti je pognut i lice bledo, duboko spustene vedje i glas kao skripa tamnickih vrata. Izadji u letnji dan, sine moj!
- Sta si video u letnji dan, sine moj?
Video sam da je zemlja jaka i nebo vecno, a covek slab i kratkovek.
- Sta si video, sine moj, u letnji dan?
Video sam da je ljubav kratka, a glad vecna.
- Sta si video, sine moj, u letnji dan?
Video sam da je ovaj zivot stvar mucna, koja se sastoji od nepravilne izmene greha i nesrece, da ziveti znaci slagati varku na varku.
- Šta treba da učinim, da bih te pripitomio? - zapita mali princ.
- Treba da budeš veoma strpljiv - odgovori lisica. - Sešćeš najpre malo dalje od mene, tako, na travu. Ja ću te posmatrati krajičkom oka, a ti nećeš ništa govoriti. Govor je izvor nesporazuma. Ali, svakog dana ćeš moći da sedneš malo bliže...
(Antoan de Sent-Egziperi: "Mali princ")
/
"What must I do, to tame you?" asked the little prince.
"You must be very patient," replied the fox. "First you will sit down at a little distance from me-- like that-- in the grass. I shall look at you out of the corner of my eye, and you will say nothing. Words are the source of misunderstandings. But you will sit a little closer to me, every day..."
"Pre svega, to je bio Evropejac, savremen covek, sa predstavama novih ideja, i cak se razmetao svojim idejama. .....Nazivali su ga pametan covek. Tako u izvesnim krugovima nazivaju posebnu vrstu ljudi,koja se goji na tudj racun, nista ne radi, niti hoce da radi, i koja od vecite lenjosti i nerada umesto srca ima komad sala.
Od njih se svakog casa moze cuti: da nemaju sta da rade zbog izvesnih zamrsenih, nepovoljnih okolnosti koje "zamaraju njihov genije":, i da ih je zbog toga "tuzno gledati". To je njihova kitnjasta fraza, njihov mot d`ordre, njihova patrola i lozinka, fraza koju siti i debeli uvek i svuda ponavljaju, tako da je vec postala dosadna, kao ocigledno licemerje i prazna rec.
Uostalom, neki od tih saljivcina ,koji ne mogu da nadju posao- sto, uostalom nikad nisu ni trazili - upravo na to ciljaju da svet misli da kod njih mesto srca nije salo, vec, naprotiv, nesto uopste uzev, vrlo duboko, ali sta zapravo- to ne bi mogao reci ni najbolji hirurg, naravno, iz uctivosti. Ta gospoda zive jedino od toga sto sve svoje instinkte angazuju na grubo ismevanje, sasvim kratkovido osudjivanje sveta i neizmernu oholost. Posto nemaju sta drugo da rade, sem da zapazaju i stalno ukazuju na tudje pogreske i slabosti, i kako im je dobrote dato isto toliko koliko i skoljki, njima i nije tesko da, sa ovakvim osobinama predohranom, zive sa ljudima dosta obazrivo. Time se oni i narocito razmecu.
Oni su, naprimer gotovo ubedjeni da je ceo svet njihov sluga; da je njihov, kao i ostrige koje kupuju kao zalihe; da su svi ljudi, sem njih, budale; da je svako slucan pomorandzi ili sundjeru, koji oni mogu kad god hoce da cede, dok im sok treba; da su oni gospodari svega i da sav ovaj divni poredak u svetu nastaje upravo zato sto su oni pametni i karakterni ljudi.
U svojoj neizmernoj oholosti oni ne priznaju svoje nedostatke. Lice na onu crstu ovejanih varalica, rodjenih Tartifa i Falstafa, koji su toliko lagali i varali da su, najzad, i sami poverivali da je tako i treba tako da bude, to jest da oni zive i varaju; toliko su sve oko sebe uveravali da su oni posteni ljudi da su, najzad i sami poverovali da su njihove mahinacije postena stvar. Oni nikada nisu sposobni na samosvesnu i intimnu samokritiku i plemenitu samoocenu; za izvesne stvari oni su najvise gojazni. Za njih je uvek i u svemu na prvom mestu njihova sopstvena, zlatna licnost, , njihov Moloh i Val, njihovo divno ja....
Oni za sve imaju spremljenu, gotovu frazu i- sto je vrhunac njihove vestine- najmoderniji izraz. Oni upravo i pomazu modu, sireci glas po svim raskrsnicama onu misao ciji uspeh nanjuse. Upravo oni imaju instinkt da nanjuse takvu modernu frazu i da je pre drugih usvoje, tako da izgleda da je od njih potekla." Dostojevski- "Najlepse price"
"Međutim, ovamo Sofka je grcala, kao nikada u životu. Umalo što nije na glas jaukala, tako je plakala. Puče joj sve pred očima. Bi joj sve jasno: da ovo što joj sada toliko teško, ovoliki jad i, bol; da ovo što ona eto sada plače kao nikada, jer je ni rođena mati ne vidi da se pred njom ikad zaplaka a kamo ovoliko kao što sad plače, da čisto oseća kako joj se srce čupa i snaga raspada - da sve to nije zbog toga što polazi za nedragog, već da je zbog drugog nečeg što je veće, gore. Sada se sve svršava. Ono što je znala, slutila da će doći ali ipak dosad još bilo daleko, eto sada već je tu, došlo je. Dosada bar, iako nije koga volela, a ono bar se kome nadala, čekala ga, snevala i u snu ga ljubila. A sutra, posle venčanja, sve prestaje. Više nema kome ni da se nada, ni o kome da misli, još manje da sanja. Sve što je duša volela, za čim je žednela, i ako ne na javi ono bar u potaji negovala, sve sutra ide, odvaja se, otkida..."
Why Would you Settle for Less when you can have More? Do not let other Authors Fool you with Empty Marketing Keywords. FLATBOOTS is what you Deserve. Built to last, Built from Scratch, Nothing Less.