Dečak N. G. (15), koga je 17. oktobra štićenik Doma za osobe ometene u razvoju u Kulini bacio sa drugog sprata, sahranjen je juče na gradskom groblju u Aleksincu samo u prisustvu socijalne radnice.
Dečak N. G. (15), koji je 17. oktobra brutalno ubijen u Domu za smeštaj osoba ometenih u razvoju u Kulini, napušten je odmah po rođenju i nije imao porodicu ni rođake. Dečak će biti sahranjen danas na gradskom groblju u Aleksincu po odobrenju Centra za socijalni rad Palilula, koji je bio organ starateljstva.
Štićenik Doma za smeštaj ometenih u mentalnom razvoju u Kulini N. G. (15) preminuo je 17. oktobra po podne u niškom Kliničkom centru od povreda zadobijenih nakon pada sa drugog sprata zgrade ove ustanove. Sumnja se da je dečaka, koji je bio nepokretan i psihofizičke razvijenosti na nivou trogodišnjaka, sa prozora bacio drugi štićenik koji je iskoristivši odsustvo negovateljice utrčao u sobu.
Nepomično telo dečaka koji je imao svega 10 kilograma nađeno je oko 13.40 časova na betonu ispred paviljona D2 u kojem je bio smešten, u sobi na drugom spratu zgrade. Sa teškim telesnim povredama on je hitno prebačen na Kliniku za Neurohirurgiju Kliničkog centra u Nišu, ali je ubrzo preminuo.
Living as an angel in the
Place that I was born
Living on air
Living in heaven
Giving the lie down, the line
To the
There's my heaven
And I know
Which way the wind blows
In nineteen fifty-nine
Which way the wind blows
In nineteen fifty-nine
And the wind blows still
And the wind blows wild again
For a little child can never kill this clean
This way
And it feels like me today
Tell me
Do you feel the same?
Isabelle?
Or do you feel like nineteen fifty-nine?
...Do you feel like nineteen fifty-nine?
And the wind blows wild again
And the wind blows wild
In nineteen fifty-nine
In fifty-nine
Isabelle
Do you, do you feel the same?
Come with me
Like a little child
Like another gun
Like homeless, restless, known to none, like
Way beyond the line
Like it never was
In nineteen fifty-nine
ŠUKERIJADA: Gdje mostove grade državni lopovi, sva se brvnara drma. Pročitajte posljednju pjesmu Vesne Parun!
STUBIČKE TOPLICE - Vesna Parun, prema mnogima naša najznačajnija pjesnikinja iznimno bogatog i raznolikog opusa, umrla je jutros u svojoj bolesničkoj sobi u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u Stubičkim Toplicama, u kojima je proboravila zadnje godine svog samoizabranog 'otpadničkog' života.
Velika pjesnikinja je u Stubakima proslavila i zadnje rođendane, kada su je prigodno obilazili političari i ljudi iz 'javnog života'. Jedan od zadnjih koji ju je posjetio bio je i predsjednik RH Ivo Josipović kojemu je tada pogledala i u dlan, tražeći u njegovom linijma života put kojim će dalje kročiti.
Nije tada znala da će njezin životni put biti uskoro okončan, što su naslutili tek rijetki koji su stalno bili s njom u kontaktu. Rado je pripovijedala i družila se, no gubila se na trenutke u parminutnom snu. Bila je buntovna i oštra, žrtva osobnosti kojom si je priskrbila i puno neprijatelja. Sudbina slična onoj naše prve novinarke, Marije Jurić Zagorke…
Uvijek protiv struje, nepokolebljiva u naumu da živi od onoga što najbolje radi: od pisanja. I živjela je od pisanja, ništa drugo nije željela raditi niti je išta drugo zanimalo. Ostavila je iza sebe 'bezbroj' pjesama tiskanih u više od 60 knjiga, priča te brojne drame, dosegnuvši vrh gotovo na samom početku svog puta, još. 1947. godine prekrasnom zbirkom Zore i vihori.
I kao nekim čudnim usudom, otišla je na neko bolje mjesto baš u zoru, ovog maglovitog ponedjeljka, sama kao što je sama i živjela gotovo čitav svoj vijek, posvetivši ipak brojne ode životu samom, himnički i zaneseno, kako to samo najveći pjesnici znaju.
Parun: U ‘Šukerijadi’ sam predvidjela cirkus i harač
U razgovoru za Jutarnji u ljeto prošle godine Vesna Parun je rekla kako je pjesmu “Šukerijada”, koja se nalazi na početku njene zbirke “Taj divni divlji kapitalizam”, napisala puno prije nego što se “počelo lajati o recesiji i haraču”. - Pratim politiku preko radija, sve sam predvidjela, krizne poreze i sve ove njihove cirkuse, zato ‘Šukerijada’. Knjiga je satirična, u tom sam duhu na početku i navela posvetu Marxovu djelu ‘Das kapital’ - rekla je pjesnikinja.
Šukerijada
Kad poskupi benzin,
skratit ćemo ceste.
Kad iščezne kerozin,
imamo paštete.
Za dojilje je lahko:
bit će ptičjeg mlijeka.
Jeftinija bit će jahta
neg kolijevka.
Državni semafor
Među državama grade se mostovi
a među županijama brvna.
Gdje mostove grade državni lopovi,
sva se brvnara drma.
A povijest je kak dimnjačar crna.
Zakon o zaštiti neznalica
...Nemamo znanje.
A treba nam zvanje.
Dođeš u grad.
Kucaš:
Sezame otvori se!
A ono pušiona!...
'Pozdrav iz Hrvatske Svjetskom nogometnom prvenstvu u Južnoj Africi 2010.'
Tratine zelene, blagoslovio vas Bog! Zemaljska zatresla se kugla Vu…Vu - vuvuzele kad odjeknuo je rog.
Lipanj mjesec već je u bakru jesenjem. Ispod Kilimandžara razletjeli se
ždrali. Srce je u nozi. A um je borben. U svemiru se širi
stadion tek propupali.
U čast Mandele, na vrata oceana Samaras, Bazzaz, Kandanda, Toulalan.
Neustrašivi Kaka. Robson de Souza Santos
od milja Robinjo. Kontinenata splet i mora burna sva.
klicat će gool! I car će stajat mirno. Gle: uz Macbetha Sebayu
iz Durbana, Cesar i Kirm, Kolarov sa Balkana.
Tesla bi iz energije koju stvara nogomet proizveo turbo-elektricitet. Platon kimnuo bi: i eto vam
moje idealne Države! U njoj zbog vođine bojne slave
ne padaju
nevine glave.
Hvala ti, Svijete, jer igrom si izmaštao ovakav kakav jesi, ubog i zao,
tu zbilju od sveg drukčiju, u kojoj na škrt trenutak taj zbunjeni lutak
(Jedna od posljednjih pjesama Vesne Parun koja je prema njezinom izboru objavljena u Zagorskom listu)
Why Would you Settle for Less when you can have More? Do not let other Authors Fool you with Empty Marketing Keywords. FLATBOOTS is what you Deserve. Built to last, Built from Scratch, Nothing Less.
