Originally posted by jukie
Pre svega dete treba da ima u glavi pojam: ova žena Kristina je moja mama, ovaj tip Džim je moj otac. Ja sad živim sa tatom Džimom i Benom, a Ben je moj očuh. Ponekad idemo kod mame pa odrasli sede i pričaju i srču sladoled na slamčicu i to zovu fraću-ćino, a ja se igram u bašti sa kucom.
I onda je to dete u istoj situaciji kao i bilo koje dete razvedenih a živih roditelja
Zanimljivo je kako je u tvojoj glavi pojam porodice prvo biološka mama i biološki tata, pa tek onda pridruženi nebiološki peder očuh. Dijete u glavi ne mora i ne treba imati nikakve posebne pojmove jer je sve do čega je djetetu stalo da ga se voli i da se o njemu brine, i svejedno mu je radi li to jedna (ne)biološka mama ili tata, dva/dvije/dvoje (ne)biološka/e/ih roditelja bilo koje vrste ili queeranarho zajednica gdje ima 5 mama, 6 tata, 2 tetka, 8 mačaka i suncokret-dyke-tetku. I to nisu nikakve moje izmišljotine ili lični stavovi, već činjenice potvrđene studijama o roditeljstvu, porodici i odgoju djeteta. "Mame" i "tate" su svakako društveni konstrukti djetetu nepotrebni da bi ono sretno i zadovoljno raslo u zdravom okruženju.
Originally posted by Dina
Podrzavam surogat materinstvo i mislim da treba kod nas da bude uvedeno svakako. Medjutim ono mora da bude jako dobro zakonski regulisano jer sam ja citala da zena iznese trudnocu pa se onda predomisli kad ugleda bebu. I onda nastane pakao, ona nece pare koje su bile dogovorene nego hoce da zadrzi dete. A ljudi koji su potpisali ugovor isto hoce dete. Pa onda sud posle dugog sudjenja dosudi da imaju pravo da dete vidjaju i jedni i drugi, a opet oni ljudi koji su hteli dete i dogovarali se sa surogat majkom su tu prevareni.
Slažem se da je surogatno materinstvo potrebno dobro zakonski regulirati, ali prije svega kako se samim postupkom ne bi kršila prava žene, a onda kako bi se omogućilo pojedincima, parovima i drugim životnim zajednicama da usvoje dijete koje dotična rodi. Sviđalo se to nama ili ne, majka se može predomisliti jer postoji očigledna jaka biološka poveznica između nje i djeteta, i zbog zaštite žena i majki općenito ona mora imati prednost u donošenju odluke, sve dok ta odluka nije na štetu djeteta.
S druge strane, nije mi jasno ovo zgražanje na tzv. "robotski" i, kao, bezosjećajan čin surogat-majke koja se odriče djeteta. Nismo svi isti i sve žene nemaju toliko snažan majčinski instinkt, and that's just fine.
Nego, očigledno podržavam surogatstvo. Ili, tačnije, nemam ništa protiv surogatstva i koncepta surogat-majke, no uvijek ću veću prednost davati posvajanju već rođene djece. U svijetu u kojem se broj siročadi procjenjuje na iznad 143 miliona (da utvrdimo gradivo,
više od 143 miliona siročadi diljem svijeta), logičnije, praktičnije, pa i humanije i plemenitije je posvojiti dijete. Nikad mi nije bilo jasno kako zakonska procedura za preuzimanje djeteta dobivenog surogatstvom može biti lakša, brža i manje komplikovana od procedure za posvajanje djeteta. Gadi mi se taj biološki imperativ pri posvajanju. No, kad živiš u zemlji u kojoj kao gej par ili nešto treće prosto ne možeš posvojiti, surogatstvo je razumljiva zamjena. Neoprostivo je, međutim, da se to radi iz nekakvih razloga biološkog nasljeđivanja, opstanka loze i sličnih tradicionalističkih budalaština. Ili, još gore, "jer želim da dijete ima tatine oči".
Edit: Zaboravih još jednu stvar: plaćanje majci je također sasvim razumljiva stvar. To je iznimno težak financijski teret koji traje najmanje 9 mjeseci i logično je da će to budući roditelji pokriti.