Bootstrap Framework 3.3.6

Over a dozen reusable components built to provide iconography, dropdowns, input groups, navigation, alerts, and much more...

Ostale teme i diskusije...

Moderatori: Stripi, Moderators

Korisnikov avatar
By Mariška
#1836396
Originally posted by Swanheart

''
Četiri godine?

...




IZ ZAPISAKA PORUČNIKA THOMASA GLAHNA


I

Posljednjih dana neprestano mislim i mislim o vječnom ljetnom danu tamo na sjeveru. Sjedim ovdje i mislim o njemu, i o kolibi, u kojoj sam stanovao, i o šumi, što je iza te kolibe, pa sad hoću štošta da zapišem, da se pozabavim i da prikratim vrijeme. Vrlo mi sporo prolazi vrijeme; ne će da prolazi tako brzo, kako bih ja htio, premda nemam nikakovih briga i vrlo veselo provodim život. Sa svačim sam zadovoljan, a mojih trideset godina nije još nikakva starost. Prije nekoliko dana dobio sam iz daleka dva ptičja pera od nekoga, tko mi ih nije morao poslati, dva zelena pera u zapečaćenom omotu, na kojem je bila kruna. Obradovao sam se, kad sam ugledao dva tako vraški zelena pera. A i drugačije me ništa ne muči, osim kadikad mala kostobolja u lijevoj nozi: - od neke stare, davno zarasle rane, koju sam zadobio od puške.

Sjećam se, da je prije dvije godine vrijeme vrlo brzo prolazilo, neuporedivo brže, nego li sada. Ljeto je prošlo tako brzo, da nisam ni primjetio. Bilo je to prije dvije godine, 1855. Hoću da pišem o tom radi svoga zadovoljstva. Onda mi se nešto desilo, ili mi se to tek prisnilo. Danas sam već mnogo zaboravio od onoga, što sam onda doživio, jer odonda gotovo nisam ni mislio o tom, ali se dobro sjećam, da su noći bile vrlo svijetle. Mnoge su mi se stvari pričinjale tako čudne. Godina je imala dvanaest mjeseci, ali su se noći pretvarale u dan i nikad nije bilo nijedne zvijezde na nebu. A i ljudi, koje sam viđao, bili su tako osobiti i sasvim druge naravi, nego li oni, koje sam prije poznavao. Katkad je bila dovoljna jedna noć, da sazriju i da se razviju u svoj svojoj ljepoti. Nije tu bilo nikakvih čarolija, ali nikad prije nisam tako što doživio. Ne, nikad.

U nekoj velikoj bijeloj kući, dolje kraj mora, vidio sam djevojku, kojom su se moje misli neko vrijeme zabavljale. Sad više ne mislim neprestano na nju, sad više ne, sad sam je već sasvim zaboravio. Ali zato mislim na sve ono drugo, na kliktanje morskih ptica, na moj lov po šumama, na moje noći i na sve one žarke ljetne časove. Uostalom, sasvim sam je slučajno upoznao; da nije bilo toga slučaja, ne bi ona mojih misli ni jednog dana zaokupila.

Iz svoje kolibe mogao sam vidjeti svu silu raznih otoka i otočića, klisura, krajičak mora i nekoliko plavetnih planinskih vrhova. A iza kolibe širila se šuma, nepregledna šuma. Bio sam presretan i pun zahvalnosti, kad sam osjetio miris od korenja i lišća, sočan zadah od omorika, koji podsjeća na zadah od srži. Samo u šumi sve se u meni stišavalo, duša mi je postajala spokojna i snažna. Svaki dan sam odlazio u planinu, iako je gotovo još sva zemlja bila pokrivena ledom i mekanim snijegom. Moj jedini drug bio je Ezop. Sad imam Coru, ali onda sam imao Ezopa, moga psa, koga sam kasnije ustrijelio.

Često večerom, kad bih se iz lova vratio u svoju kolibu, čitavo mi je telo prožimalo toplo osjećanje doma, da mi je sve duša zadrhtala; i onda sam čavrljao s Ezopom i pričao mu, kako nam je dobro. Tako, sad ćemo naložiti vatru, pa ćemo ispeći pticu, govorio sam mu, šta veliš, a? A kad je sve bilo gotovo i mi se navečerali, odvukao se Ezop na svoje mjesto iza ognjišta, a ja pripalio lulu, legao za koji časak na drveni krevet, pa stao slušati muklo šuštanje šume. Zrak je malo uzbiban. Vjetrić pirka prema mojoj kolibi i ja sasvim jasno čujem, kako daleko u planini tetrijeb doziva ženku. Inače je sve tiho.

Više puta sam i zaspao tako, potpuno obučen, kako sam preko dana bio, i nisam se probudio, dok nisu morske ptice počele kliktati.

Kad sam onda pogledao kroz prozor, vidio sam u daljini velike bijele kuće trgovačkog mjestanca, pristanište Sirilunda, sitničarsku trgovinu, gdje sam kruh kupovao, pa sam još časak tako ležao i čudio se tomu, što sam tu daleko na sjeveru, u ovoj kolibi na rubu šume.

Onda Ezop tamo iza ognjišta stane protezati svoje dugo i usko tijelo, ogrljak mu zvecka, on zijeva i maše repom, a ja sam, poslije ta tri-četiri sata sna, skočio na noge odmoren i gotov da se svemu, svemu radujem.

Tako je prošla mnoga noć.



II

Neka pada kiša, neka bjesni oluja - ništa ne smeta. Često se dešava, da te baš u kišoviti dan obuzme neka mala radost i ti hodaš sam sa svojom srećom. Onda zastaneš i gledaš preda se, katkad se osmjehneš i pogledaš oko sebe. Na što misliš? Na neko blistavo staklo na prozoru, na sunčanu zraku na tom staklu, na potočić i možda na krajičak plavetna neba. I to je sve. Ali ništa više i ne treba.

A drugi put te čak i najneobičniji događaji ne mogu trgnuti iz jednomjernog i sumornog raspoloženja. Usred plesne dvorane možeš ravnodušno sjediti, šutjeti i čamiti. To je stoga, što je izvor i radosti i tuge u samoj duši našoj.

(...)




XXXVIII

Sve sam ovo napisao, da prikratim vrijeme. Meni je prijatno sjećati se onoga ljeta, koje sam proveo na dalekom sjeveru, gdje sam mnogo puta brojao sate, a vrijeme je ipak letilo. Sad se sve izmijenilo; dani više ne će da prolaze.

Imam ja i veselih trenutaka, ali vrijeme se ne miče i ja ne mogu da pojmim, kako ono može t a k o nepomično stajati. Ostavio sam se vojničke službe i slobodan sam kao kakv knez. Sve je dobro. Družim se s ljudima, vozim se na kolima. Katkad zažmirim na jedno oko, pa pišem kažiprstom po nebu, škakljam mjesečev podbradak i čini mi se, da se on smije, grohotom se smije od lude radosti, što ga škakljam ispod brade. Sve se osmjehuje. Otvaram bocu, čep puca, ja sazivam vesele goste.

Što se tiče Edvarde, o njoj više i ne mislim. Zašto da ju poslije toliko vremena ne zaboravim? I ja imam ponosa. Pa ako me tkogod zapita, imam li kakvih briga ili jada, ja mu bez skanjivanja odgovaram: "Ne, nemam ni briga, ni jada..."

Cora leži i gleda u mene. Ura kuca na kaminu, ispred mojih otvorenih prozora čuje se gradska buka. Netko kuca na vratima i listonoša mi predaje pismo. Pismo je s krunom. Znam, od koga je; odmah sam pogodio, ili sam možda sanjao o tom jedne noći, kad me je mučila nesanica. Ali u pismu nije ništa napisano, u njemu su samo dva zelena ptičja pera.

Ledeni strah prolazi kroza me, sav sam se ohladio.

"Dva zelena ptičja pera!" govorim sam sebi. "No, pa što onda? Ali zašto mi je tako zima? Gle, pa od prozora vraški duva."

I ja zatvorim prozore.

"Evo, ovdje leže dva zelena ptičja pera", mislim ja dalje - "meni se čini, da ih poznam; ona me sjećaju na jednu malu šalu na sjeveru Norveške, na neku ludoriju, jedan mali događaj među mnoštvom drugih, koje sam doživio. Upravo uživam, što opet vidim ta pera."

I meni se čini, kao da vidim nečije lice i čujem glas, kako mi govori:
"Evo gospodinu poručniku njegovih ptičjih pera"...

N j e g o v i h ptičjih pera...

"Cora, lezi mirno, čuješ li, ubit ću te, ako se makneš!"

Toplo je vrijeme, nesnosna vrućina; šta mi je palo na um da zatvaram prozore? Brzo otvaraj prozore, širom otvaraj vrata! Ovamo veseli ljudi, ulazite! Ej, služniče, ovamo, trebam vas...

I dani prolaze, ali vrijeme stoji nepomično - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Ovo sam napisao jedino radi svoga zadovoljstva, a i zabavio sam se, koliko sam mogao. Nikakav me jad ne mori. Samo želim da otputujem; kuda - ne znam, samo što dalje odavde; možda u Afriku ili Indiju; jer ja pripadam šumama i samoći.





GLAHNOVA SMRT

Zapisci iz godine 1861.


I

Porodica Glahn može još dugo godina objavljivati po novinama o nestalom Thomasu Glahnu; on se nikad više neće vratiti. Umro je, a ja znam i kako je umro.

(...)

Kad sam se u jesen godine 1859. našao s njim, njemu je bilo trideset i dvije godine, isto toliko, koliko i meni. Tada je nosio bradu i oblačio vunene lovačke košulje s prekomjernim izrezom oko vrata, i još je po neki put propustio da zakopča gornje puce. Njegov mi se vrat isprva učinio vrlo lijep, ali ubrzo je on dobio u meni smrtnog neprijatelja, i onda ja više nisam držao, da je njegov vrat ljepši od moga, premda ja svoj nisam tako napadno isticao.

(...)

Uostalom, ja sam slušao o Glahnu i prije, nego što sam se s njim susreo; njegovo ime nije mi bilo nepoznato. Slušao sam, da je bio u ljubavnim odnosima s nekom mladom Norvežankom iz vrlo otmene porodice i da ju je na neki način kompromitirao, poslije čega je ona prekinula s njim. Tada se on u svom glupom prkosu zakleo, da će se na samom sebi osvetiti, a dama ga je mirno pustila, neka radi, što mu drago i nije se ni osvrnula na to. Od toga doba pogotovo pročulo se ime Thomasa Glahna. Počeo je bjesniti kao mahnit, opijao se, izazivao skandal za skandalom i ostavio vojničku službu. To je zbilja bio čudan način osvete za otkazanu ljubav!

Ali pronosila se i druga priča o njegovim odnosima s tom damom: govorilo se, da je on nipošto nije kompromitirao, nego da ga je njena porodica istjerala iz kuće, a i sama je dama tome pripomogla, jer ju je zaprosio neki švedski grof, čije ime također neću da kažem. Ali ja toj priči ne vjerujem i držim, da je bliže istini ona prva, jer mrzim Thomasa Glahna i vjerujem, da je podoban i ono najgore da počini. No bilo sad jedno ili drugo, on nije nikad govorio o svojim odnosima s tom otmenom damom, a ja ga dakako nisam ni pitao. Šta se to mene ticalo?

(...)




III

(...)

Sutradan dobi Glahn neko pismo. To pismo je donio naročiti skoroteča sa riječnog pristaništa, a lutalo je sto osamdeset milja, dok je stiglo. Pismo je bilo napisano ženskom rukom, i ja pomislih, da je možda od njegove negdašnje prijateljice, od one otmene dame. Glahn, pošto ga pročita, nervozno se nasmije i dade skoroteči još posebno jednu banku, što mu je donio pismo. Ali nije dugo bio veseo; lice mu se namračilo, postao je šutljiv i samo je neprestano ukočeno gledao preda se. Uvečer se opio s jednim starim urođenikom i njegovim sinom. I mene je zagrlio i htio po što po to da me natjera, da i ja pijem.
"Što ste vi danas tako ljubezni?"rekoh ja.
On se grohotom nasmije i odgovori:
"Obojica smo ovdje sred Indije i strijeljamo divljač, zar ne? Nije li to užasno komično? Živjele sve države i zemlje na svijetu, živjele sve lijepe žene, udate i neudate, bliske i udaljene! HAha! Zamislite muškarca, kome se nudi žene, udata žena!"
"Grofica!" rekoh ja podrugljivo.
Ja sam to vrlo ujedljivo rekao i tim sam ga u živac taknuo. Zatulio je kao pas, tako ga je to zaboljelo. Onda najednom namršti čelo i stane sijevati očima i razmišljati, nije li možda što suviše rekao, toliko se zanosio tom neznatnom tajnom.

(...)




IV

(...)

"Uostalom, meni je već sve užasno dojadilo", reče on - "želio bih, da vi jednog dana nekako promašite i opalite mi naboj u grlo".
Gle, kakvim se mislima on zabavlja! Da mu opalim naboj u grlo! Možda je opet grofičino pismo iskrsnulo pred njegovim očima. Ja odgovorim:
"Što posiješ, to ćeš i požnjeti".

On je s dana na dan bivao sve mračniji i šutljiviji. Prestao je piti i ni s kim nije ni riječi govorio; lice mu je sasvim upalo.

(...)




V

(...)

Nakon nekog vrijemena ustrijelio sam goluba i opet napunio pušku. Dok sam je punio, stajao je Glahn napola sakriven iza drveta, gledao me i dobro pazio, da li uistinu punim pušku. Odmah zatim poče glasno i svečano pjevati psalam i to svadbeni psalam. "On pjeva svadbeni psalam i obukao je svoje najljepše odijelo, pa sad misli, da je danas upravo neobično zavodljiv", pomislim ja. Još prije nego što je dovršio pjevanje, počeo je lagano i pognute glave hodati ispred mene i dok je tako hodao, neprestano je pjevao. Opet je išao ispred samih usta moje puščane cijevi, kao da je mislio: Eto, sad će se ono ogoditi...zato i pjevam ovaj svadbeni psalam.
"Pa danas i onako ništa ne lovimo", reče on i osmjehne se na me, da bi se ispričao, što je u lovu pjevao. Ali je čak i u tom trenutku njegov osmijeh bio lijep; činilo se, kao da u duši svojoj plače, a i usne su mu drhtale, premda je htio pokazati, da se može i u ovako ozbiljnom času smiješiti.

Ja nisam žena, i on je dobro vidio, da nije nikako djelovao na mene. Postao je nestrpljiv, poblijedio je i počeo se uznemireno vrtiti oko mene; čas prođe lijevo, čas desno, čas zastane i očekuje me. Oko pet sati začujem hitac i tane prozuji upravo iznad moga lijevog uha. Ja podignem glavu: na nekoliko koraka ispred mene stoji Glahn i nepomično gleda u mene. Puška mu se u rukama dimi. Zar me je htio ubiti? Rekoh:
"Promašili ste; u posljednje vrijeme slabo gađate".
Ali on nije slabo gađao, nikad nije promašio; htio je samo da me razdraži.
"Pa osvetite se, do bijesa!"
"Sve u svoje vrijeme", reknem ja i stisnem zube.

Stojimo i gledamo jedan drugoga; i najedanput Glahn slegne ramenima i dovikne mi:
"Kukavico!"
Zar me je baš morao nazvati kukavicom?
Trgnem pušku, naperim je ravno u njegovo lice i odapnem.
Što posiješ, to ćeš i požnjeti - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Sad zbilja ne treba više porodica Glahn tražiti toga čovjeka. Razdražuje me to, što neprestano nailazim na tu glupu objavu o takvoj i takvoj nagradi onome, koji bi donio bilo kakvu vijest o poginulome. Thomas Glahn je umro nesretnim slučajem; u lovu u Indiji slučajno je odapela puška i on je poginuo. Sud je zapisao u protokol njegovo ime i čitav događaj o njegovoj smrti, i to u prošiven protokol. U tom protokolu stoji napisano, da je on umro, jest, čak i to, da je poginuo od slučajnog hitca.


(Knut Hamsun: "Pan", prevod: Nina Vavra)
Korisnikov avatar
By Mariška
#1836406
Bila sam darovita devojka i predodređena da živim po nekom uzvišenom uzoru, da postavljam velike zahteve prema sebi i da ispunjavam dostojne zadatke. Mogla sam da primim na sebe veliki udes, da budem žena jednog kralja, ljubavnica jednog revolucionara, sestra jednog genija ili majka mučenika. A život mi je, eto, dopustio samo da budem kurtizana sa dosta ukusa - pa i to mi je bilo prilično otežavano! Tako se to zbivalo sa mnom. Neko vreme sam bila neutešena i dugo sam tražila krivicu u samoj sebi. Mislila sam da život, najzad, uvek mora da bude u pravu, a ako se on narugao mojim lepim snovima, tako sam mislila, znači da su moji snovi bili glupi i da oni nisu bili u pravu. Ali sve to nije pomoglo. A pošto sam imala dobre oči i uši, i pošto sam bila pomalo radoznala, počela sam veoma pažljivo da posmatram život, svoje poznanike i susede, više od pedesetoro ljudi i sudbina, i tada sam videla, Hari, da su moji snovi bili u pravu, po hiljadu puta u pravu, isto kao i tvoji. A život i stvarnost nisu bili u pravu. Da jedna žena moga kova nema drugi izbor nego da bedno i besmisleno ostari u službi pored pisaće mašine nekog čoveka koji zarađuje novac, ili da se za takvog jednog čoveka uda radi njegovog novca, ili da najzad postane neka vrsta devojčure, isto je tako nepravedno kao i to što čovek kakav si ti, usamljen, povučen u sebe i očajan, mora da se lati noža za brijanje. Kod mene je beda možda bila više materijalna i moralna, kod tebe duhovna - ali je put bio isti.
(...)
U pravu si, Stepski Vuče, po hiljadu puta u pravu, pa ipak moraš da propadneš. Tvoji zahtevi su odviše visoki, tvoja glad prevelika za ovaj jednostavni i nemarni svet, zadovoljan tako sitnim stvarima, koji te odbacuje od sebe jer ti za njega imaš jednu suvišnu dimanziju.
(...)
Nadajmo se da su druga vremena bila bolja i da će opet postati bolja, bogatija, dublja i šira. Ali nama time nije pomoženo. A možda je uvek bilo tako...
- Uvek kao i danas? Zar je uvek postojao samo svet političara, crnoberzijanaca, kelnera i bonvivana, svet u kome nije bilo vazduha za ljude?
- Ne znam. To ne zna niko. A i svejedno je. Ali trenutno mislim na tvog ljubimca, prijatelja, o kome si mi katkada pričao i čija si mi pisma čitao, mislim na Mocarta. Kako je bilo s njim? Ko je u njegovo vreme vladao svetom, skidao kajmak, davao ton i ko je onda nešto značio: Mocari ili ljudi koji su pravili trgovačke poslove, Mocart ili plitki, prosečni ljudi? A kako je umro i kako je sahranjen? I zato mislim da je uvek bilo tako i da će uvek biti, a ono što škole nazivaju "istorijom sveta" i što iz nje treba naučiti napamet u cilu obrazovanja, sa svim herojima, genijima, velikim delima i osećanjima, samo je obmana koju su izmislili učitelji u prosvetne svrhe, da bi deca bila nečim zabavljena, za vreme propisanih školskih godina. Uvek je bilo tako, i uvek će biti, da svet, novac i vlast pripadaju sitnim i plitkim ljudima, a ostalim, pravim ljudima da ne pripada ništa. Ništa sem smrti.

(Herman Hese: "Stepski Vuk")






Mnogo toga sadrži učenje posvećenog Bude, ono mnoge uči da žive u poštenju, da se klone zla. Ali, jedno ipak ne sadrži ovo jasno, osveštalo učenje: ne sadrži tajnu šta je sam Uzvišeni doživeo, on jedini među stotinama hiljada. To je ono što sam mislio i spoznao kada sam slušao tvoje učenje. To je ono zbog čega nastavljam svoj put - ne da bih tragao za drugim, boljim učenjem, jer znam da takvog nema, već da bih napustio sva učenja i sve učitelje i sam stigao da svog cilja, ili da umrem. Ali, ja ću se često sećati današnjeg dana, o Uzvišeni, - i časa u kome su moje oči videle sveca.
(...)
- Uman si, o samano, - reče duboko poštovani. - Umeš da govoriš mudro, prijatelju moj. Čuvaj se prevelike mudrosti!

(...)

Otkrio sam jednu misao, Govinda, koju ćeš ti opet smatrati šalom ili ludošću, ali je to moja najbolja misao. Ona glasi: suprotnost svake istine je takođe istina! Naime, istina se može iskazati i zaodenuti u reči samo ako je jednostrana. A jednostrano je sve što se može mislima misliti i iskazati rečima, sve je to jednostrano, polovično, lišeno celine, zaokruženosti i jedinstva. Kada je uzvišeni Gotama u svom učenju govorio o svetu, on je morao da ga deli na sansaru i nirvanu, na varku i istinu, na patnju i izbavljenje. Ne može se drugačije i nema drugog puta za onog koji hoće da uči druge. Ali, sam svet, postojanje oko nas i u nama samim nikad nije jednostrano. Nikad jedan čovek, ili jedno delo nisu potpuno sansara ili potpuno nirvana, nikad jedan čovek nije sasvim svetac ili sasvim grešnik. Tako nam se čini, jer smo podložni varci da je vreme nešto stvarno, Govindo, ja sam to iskusio veoma često. I ako vreme odista nije stvarno, onda je i raspon koji na izgled postoji između sveta i večnosti, između patnje i blaženstva, između zla i dobra, takođe samo varka.
- Kako to? - upita Govinda usplahireno.
- Saslušaj me, dragi, slušaj pažljivo! Grešnik, kakav sam ja i kakav si ti, jeste grešnik, ali će jednom opet biti brama, dostići će jednom nirvanu, postaće Buda - ali vidi: to "jednom" je varka, samo je alegorija! Grešnik se nalazi na putu da bude Buda, on nije u toku svog razvoja, mada mi u svom misaonom svetu stvari ne umemo drugačije da zamislimo. U grešniku se, već sad i danas, nalazi budući Buda, njegova budućnost je sva tu, u njemu, u tebi, - u svakom biću koje nastoji treba da poštuješ mogućeg, skrivenog Budu. Svet nije nesavršen, niti se nalazi na sporom putu ka savršenstvu, prijatelju Govinda, ne, on je u svakom trenutku savršen, svi gresi već nose u sebi oproštaj, sva mala deca već nose u sebi starce, sva odojčad smrt, svi samrtnici večni život. Ne može nijedan čovek da vidi koliko je onaj drugi prevalio od svog puta, u razbojniku i kockaru živi Buda, u bramanu živi razbojnik. U dubokim meditacijama postoji mogućnost da se poništi vreme, da se istovremeno sagleda sav bivši, postojeći i budući život, i tu je sve dobro, sve savršeno, sve je braman. Zato mi se ono što jeste čini dobrim, smrt mi se čini kao život, greh kao svetaštvo, mudrost kao ludost, sve mora da bude tako, potrebni su samo moj pristanak, moja dragovoljnost, moja saglasnost, za mene je tako dobro i nikada mi ne može biti na štetu. Na svom telu i u svojoj duši sam iskusio da mi je greh bio preko potreban, bili su mi neophodni pohota, težnja za zemaljskim dobrima, bila mi je nužna i sujeta, a trebalo je da zapadnem u sramno očajanje da bih naučio da se ne protivim, da naučim da volim svet i da ga ne upoređujem sa nekakvim uobraženim svetom svojih želja, sa savršenstvom kakvo sam ja zamislio, već da ga pustim onakvog kakav jeste, da ga volim i da mu rado pripadam. - To su, o Govindo, neke od misli koje su mi pale na um.

(...)

I, evo, sad jedne pouke, kojoj ćeš se smejati: čini mi se, o Govindo, da je ljubav od svega najvažnija. Prozreti svet, protumačiti ga i prezreti, to je stvar velikih mislilaca. Ali, meni je jedino stalo do toga da volim svet, da ga ne prezirem, da ne mrzim ni svet ni sebe, da na nj, na sebe i na sva bića mogu da gledam sa ljubavlju, i sa divljenjem, i sa strahopoštovanjem.
- To shvatam, - odgovori Govinda. - Ali, to je upravo ono što je Uzvišeni spoznao kao varku. On nalaže blagonaklonost, obzir, samilost i trpeljivost, a ne ljubav, on nam je zabranio da svoja srca vezujemo ljubavlju za nešto zemaljsko.
- Znam, - reče Sidarta; njegov osmeh je blistao kao suvo zlato. - Znam, Govindo. I eto nas usred čestara misli, u raspri oko reči. Jer, zbilja, ne mogu poreći da su moje reči o ljubavi u suprotnosti, na izgled u suprotnosti sa rečima Gotame. Upravo zbog toga sam veoma podozriv prema rečima, znajući da je ta suprotnost varka. Znam da se slažem sa Gotamom. Kako i On ne bi znao za ljubav! On, koji je čovečje bitisanje spoznao u svoj svojoj prolaznosti, a koji je ipak toliko voleo ljude da je jedan dugi, tegobni život utrošio samo na to da im pomogne, da ih uči! Kod njega, kod tvog velikog učitelja, stvar mi je milija od reči, njegovo delanje i život su mi važniji od njegovih govora, pokret njegove ruke značajniji od njegovih misli. Njegovu veličinu ne gledam u njegovom govoru i mislima, već u njegovom delanju i životu.

(Herman Hese: "Sidarta")



:bye:
Korisnikov avatar
By Blady
#1837020
Originally posted by LeDeNa_

.... Magrittea, uz prikladne stihove Rogera Paintera::

this is my favourite sad story- forget me not, or I'll forget myself
I've got quite a few things that I'm afraid of
sometimes I, I just can't face myself
Slika
:up:
Korisnikov avatar
By bu
#1837357
Text:
Dodji mi makar u san, dodji jer zelim te bar.
U snu budi tu, samo cuti i lazno me ljubi.
Dodji moja budi jer sutra ja te gubim

Otisla si mala jer ti tako si zelela.
Za tobom suza je pala al ti tu suzu nisi videla.
Odjednom ja sam sam, toga nisam bio svestan
Nasa ljubav sad je prah ja u magli silueta

Nocu lutam stazama i trazim tvoje tragove
Pratim ljubavne znakove tako sve u nedogled
Tvoje oci stvore se predamnom, pa nestanu
Tvoje usne dolaze u noc dugu i besanu

Ako resila si idi al me ne gledaj u oci
Pogled otezava stvari ja sam sam od ove noci
Ne zelim da me gledas kako tuzn sam zbog tebe
Ne brini za mene suze izbrisace vreme

Godine su nestale kao rukom odnesene
Tvoje emocije prestale, ja sam stajo pored reke
Gledo kako voda nosi zajednicke uspomene
Stajao sam sam, na senci video sam tebe

Ref.
Dodji mi makar u san, ja sklapam oci
Dodji jer zelim te bar, jos ove noci
U snu budi tu samo cuti, i lazno me ljubi
Dodji moja budi jer sutra ja te gubim.

Noc je hladna sada, ali zbog tebe je takva
Nada pada zadnja jos se borim protiv mraka
Tvoje slike gledam mala, i na tuzne pesme padam
Poslednji atom snage me tera da se nadam
Beskrajno duge staze me vodi daleko od tebe
Ulica mracna plasi me al njom sam morao da krenem
Idem negde daleko, tamo gde nema te kraj mene
Tako odvojen od srece tuzan i sam gledam zvezde

Ti i ja nekada
Ti i ja smo bili nekada jedna stvar
A sad smo ovde samo srca dva
Moje znam dobro znam srce bez tvog ne kuca
Ja sad sam sam jer si nasu ljubav, kao vodu
Kao vodu prosula

Ref. (3x)
Dodji mi makar u san, ja sklapam oci
Dodji jel zelim te bar, jos ove noci
U snu budi tu samo cuti, i lazno me ljubi
Dodji moja budi jer sutra ja te gubim.

reci neke rep pesme..pesma ubija :)
Korisnikov avatar
By Blady
#1838173
Necu da citiram prethodnu sliku, samo :wow:
Divno je...
Korisnikov avatar
By mOwbid
#1838626
“Dreams are today's answers to tomorrow's questions.”

Slika

“Dreams are illustrations... from the book your soul is writing about you.”

and...

“You are never too old to set another goal or to dream a new dream.”
Korisnikov avatar
By mOwbid
#1838776
“Illusions are the mirages of Hope”

Slika
By LeDeNa_
#1839699
Kala za sliku :up:

Maka "Sveti bes" JEZIVO ....

:up:

mOwbid :up: za slike

Galateja :up:


.......
By LeDeNa_
#1839705
"Probuditi Se Ispod Čaršava

Da Se Ponovo Suočiš Sa Suncem,

To Je Ona Prava

Nevolja.

Više Volim Grad Kad Se

Upale Neonska Svetla I

Striptizete Igraju Na

Šanku

Pod Nemilosrdnom Muzikom.


Ispod Čaršava

Razmišljam.

Živci Su Mi Sapeti

Istorijom -

Najveća Briga Ljudskog Roda

Je Hrabrost Potrebna Da Se

Ponovo Suočiš Sa Suncem.


Ljubav Počinje Pri Susretu Dva

Stranca.Ljubav Prema Svetu Je

Nemoguća.Radijem Ostajem U Krevetu

I Spavam.


Ošamućen Od Dana Ulica I Godina

Navlačim Čaršav Preko Glave

Okrećem Dupe Zidu.

Mrzim Jutra Više Od

Svakog Čoveka".



Čarls Bukovski "U Čemu Je Problem Gospodo"......pesma "Živci".....
By LeDeNa_
#1839722
Kazuo Ishiguro "The Remains Of The Day" ili u nasem prevodu "Ostatci Dana".

Za one koje mrzi da citaju preporucujem film......Sir Anthony Hopkins, naravno :) .....i IZVORNI ENGLESKI u istom.....

Slika
Korisnikov avatar
By maka
#1839726
Ledena,marcela pratim od kad postoji,znam sve njegove pesme. Obozavam ga.


btw gde si ti,nema te ko gaca u pornicima?!


:)
By LeDeNa_
#1839731
Originally posted by Vetur úlfur

Zaplakao sam kad sam prvi put slusao :placko:
''
Ever felt away with me
Just once that all I need
Entwined in finding you one day
Ever felt away without me
My love, it lies so deep
Ever dream of me

Would you do it with me
Heal the scars and change the stars
Would you do it for me
Turn loose the heaven within

I'd take you away
Castaway on a lonely day
Bosom for a teary cheek
My song can but borrow your grace

Come out, come out wherever you are
So lost in your sea
Give in, give in for my touch
For my taste for my lust

Your beauty cascaded on me
In this white night fantasy

'All I ever craved were the two dreams I shared with you.
One I now have, will the other one ever dream remain.
For yours I truly wish to be.'

:(
By LeDeNa_
#1839735
Originally posted by maka

Ledena,marcela pratim od kad postoji,znam sve njegove pesme. Obozavam ga.


btw gde si ti,nema te ko gaca u pornicima?!


:)
Jaoj maka kad sam videla da si stavila njega, iznenadila si me haos :)

A bre sad znam skim da idem na koncert jer ga u mom okruzenju ne vole toliko

a ja ga OBOZAVAM...

Evo za tebe malo smeha :D

''
Korisnikov avatar
By maka
#1839738
Cakana <3

jao i svi oko mene ga mrze,strasno. ja sam mu slala mail kad sam bila klinka,znas da je pisao za huper pa je tamo imao e-mail adresu. jos uvek cuvam te mailove. :)

samo,nikako da uzmem njegovu knjigu da procitam,cula sam da je teska.

Treca strana medalje je odlican album. :love: ma sve njegovo... od De Facto do Slova :smeh:
By LeDeNa_
#1839768
Sl koncert IDEMO maka :)


Ovako mi zvonio fon jedno vreme...ref...


''
  • 1
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 53
long long title how many chars? lets see 123 ok more? yes 60

We have created lots of YouTube videos just so you can achieve [...]

Another post test yes yes yes or no, maybe ni? :-/

The best flat phpBB theme around. Period. Fine craftmanship and [...]

Do you need a super MOD? Well here it is. chew on this

All you need is right here. Content tag, SEO, listing, Pizza and spaghetti [...]

Lasagna on me this time ok? I got plenty of cash

this should be fantastic. but what about links,images, bbcodes etc etc? [...]

Swap-in out addons, use only what you really need!