- 16 Jan 2010, 23:23
#1755268
kako kaze poznati churchillov citat:
"Any man who is under 30, and is not a liberal, has not heart; and any man who is over 30, and is not a conservative, has no brains."
...
well, meni se dogadja nesto slicno. nije da sam postao konzervativac, niti cu to ikada biti, ali mi se u zadnje dvije godine poceo polako mijenjati fokus u zivotu. dogodilo mi se da sam, bez nekakvog posebnog truda u tom specificnom smjeru, dobio karijeru. prvo sam naravno dobio taj posao, a onda se pokazalo da ga dobro radim, bolje nego mnogi koji rade isti posao, pa je on, pocetno ponajvise zbog percepcije drugih, postao (uspjesna) karijera. ista se nastavila i prije dva mjeseca, napredovanjem na poslu, pa sada sjedim na sastancima o kojima se odlucuje o ovome i onome, i gdje moja rijec nesto znaci. polako usvajam i taj korporativni jezik, pa spominjem (kao i svi ostali) workflow, benefit ovaj ili onaj, highlighte i hookove i slicne gluposti. cesto se uhvatim kako sam sam sebi apsurdan u svemu tome i da su moja uvjerenja suprotna svim tim kapitalistickim ritualima. nedavno smo nesto pricali o marketingu, i ja sam imao nekoliko (neskromno da kazem
) odlicnih ideja, koje su prihvacene itd, no u jednom momentu sam rekao da je sve to, naravno, odvratna kapitalisticka manipulacija kojom se ljude tjera da kupuju stvari koje im ne trebaju, a odavno se vise ne nudi samo proizvod, nego i citav fejk lifestyle itd... ostali su me cudno pogledali (bio je to jedan veliki kolektivni WTF?!-pogled 
), na sto sam ja rekao: "ali to me ocito ne sprijecava da ovdje predlazem reklame i PR strategiju..." 
i doista, ne sprijecava me... i dok cijelo vrijeme mislim kako zapravo sazrijevam i postajem sve odgovorniji, isto tako osjecam i da rasprodajem svoja uvjerenja i izdajem samoga sebe...
any thoughts? (općenito o temi, ne trebaju mi zivotni savjeti )
"Any man who is under 30, and is not a liberal, has not heart; and any man who is over 30, and is not a conservative, has no brains."
...
well, meni se dogadja nesto slicno. nije da sam postao konzervativac, niti cu to ikada biti, ali mi se u zadnje dvije godine poceo polako mijenjati fokus u zivotu. dogodilo mi se da sam, bez nekakvog posebnog truda u tom specificnom smjeru, dobio karijeru. prvo sam naravno dobio taj posao, a onda se pokazalo da ga dobro radim, bolje nego mnogi koji rade isti posao, pa je on, pocetno ponajvise zbog percepcije drugih, postao (uspjesna) karijera. ista se nastavila i prije dva mjeseca, napredovanjem na poslu, pa sada sjedim na sastancima o kojima se odlucuje o ovome i onome, i gdje moja rijec nesto znaci. polako usvajam i taj korporativni jezik, pa spominjem (kao i svi ostali) workflow, benefit ovaj ili onaj, highlighte i hookove i slicne gluposti. cesto se uhvatim kako sam sam sebi apsurdan u svemu tome i da su moja uvjerenja suprotna svim tim kapitalistickim ritualima. nedavno smo nesto pricali o marketingu, i ja sam imao nekoliko (neskromno da kazem
) odlicnih ideja, koje su prihvacene itd, no u jednom momentu sam rekao da je sve to, naravno, odvratna kapitalisticka manipulacija kojom se ljude tjera da kupuju stvari koje im ne trebaju, a odavno se vise ne nudi samo proizvod, nego i citav fejk lifestyle itd... ostali su me cudno pogledali (bio je to jedan veliki kolektivni WTF?!-pogled ), na sto sam ja rekao: "ali to me ocito ne sprijecava da ovdje predlazem reklame i PR strategiju..." i doista, ne sprijecava me... i dok cijelo vrijeme mislim kako zapravo sazrijevam i postajem sve odgovorniji, isto tako osjecam i da rasprodajem svoja uvjerenja i izdajem samoga sebe...
any thoughts? (općenito o temi, ne trebaju mi zivotni savjeti
)
