Originally posted by KgCS3
Kazu da je u formiranju licnog identiteta osecaj pripadnosti jako bitan. Dakle jednostavno(a) pitanje(a):
Gde i kome sve pripadate?
U kojim trenutcima se u vama budu osecaj pripadnosti (kada ga osetite? (ako postoje takvi momenti))?
Pa ako je osecaj pripadnosti jako bitan za formiranje licnog identiteta, onda sam ja svoj licni identitet formirala upravo na nedostatku pripadnosti bilo cemu.
Prosto su ljudi vazda tezili da zalepe etiketu, a ja je uporno gulila.
Mislim kad krenes od onih najbanalnijih identiteta kao su su nacionalni (mislim, meni je to banalno jer te odredjuje posredno, to sto si recimo Srbin, moze samo da mi kaze da je velika verovatnoca da si rodjen na Balkanu, i nista preko toga), a ja cak ni to nisam mogla da imam. Pa sam onda bila padavicarka, ali to su rekli drugi. I tako dalje.
Mislim, ne kazem ja da apsolutno nigde nisam pripadala, samo kazem da nisam imala osecaj i svest da pripadam negde, a jos manje kategoiju za to. Pripadala sam svojoj porodici, nekim grupama ljudi sa kojima sam se druzila i tako to, ali nikad nisam bila tipa Srpkinja, pravoslavna, odbojkasica, zvezdasica ili nesto slicno, nikad nisam mogla da kazem 'ja sam to i to i pripadam tu i tu, niti da o sebi govorim u 1. licu mnozine'... Nikada nisam imala neko MI.
Mislim, valjda ti taj osecaj pripadnosti necemu uliva neku vrstu sigurnosti, valjda se ljudi zato lepe za te stvari. Verovatno je vecini lakse da kaze 'MI mislimo...', nego 'JA mislim...'
S druge strane, jednom kad si se identifikovao kao deo neke grupe, neko ce pre ili kasnije traziti od tebe da se uklapas, da se odrices nekih svojih licnih zelja i sklonosti, interesa, zarad interesa grupe, neko ce moci da koristi taj osecaj pripadnosti da sa tobom manipulise. Ja se osecam daleko slobodnijom dok god ne pripadam.
Tako da u svakom slucaju mogu da se pridruzim necemu, ali iskljucivo kao autsajder, i ljude mogu da prihvatim kao individue, ali mi to sto je neko deo neke grupe nikada nece biti garancija za bilo sta.
A to sto mi je nekako doslo prirodno da ne pripadam grupama, to ne znaci da sam ja konstantno imala osecaj da ne pripadam. Zapravo, osecala sam se lagodnije i prirodnije u raznim situacijama i na raznim mestima. Ne secam se da mi je to sto sam odbijala da imam te kolektivne identitete ikada zatvorilo neka vrata, bas naprotiv.
Moj jedini identitet je upravo ono sto pise u licnoj karti, i nista osim toga.