Originally posted by KgCS3
Kad se vec hvalimo talentima ...
Koje su to stvari za koje ste potpuno antitalentovani ili bar mislite da jeste?
Koje su to stvari, oko kojih koliko god se trudili one nikako ne polaze za rukom?
(za one malo manje sujetne) Za sta ste jednostavno smotani?
1. pevanje
kad sam bila devojcica htela sam da budem operska pevacica, gledala sam s babom one opere koje su isle oko podneva na rts1 i uzivala svom svojom dusom. onda mi je neko okrutno stvorenje reklo da za operu treba apsolutan sluh, a da ja imam apsolutno odsustvo sluha. sad eventualno ponekad zapevam karaoke, mada mi otmu mikrofon posle 3 reci jer to u najboljem slucaju zvuci kao gluva promukla macka u sred februara. ako se jako potrudim umem da potrefim 3 tona, 4. vec falsiram. sto je najgore cujem sebe kako revem i njacem, al glas ne slusa. inace umem da skinem melodiju na klavijaturi. pevam kad sam 100 sigurna da me niko ne cuje. ranije sam imala obicaj da odem na livadu i pustim glas iz dna duse.
2. gluma i skolske priredbe
ne umem sebe da izimitiram, a kamoli nesto da odglumim, cista punjena patka. to otprilike vazi i za deklamovanje 'plavog cuperka' na razrednoj priredbi. ama svaku sam upropastila, pocelo je u vrticu zavrsilo se u 4. osnovne. dobijes pesmicu da naucis (cega se ja setim noc pred priredbu), onda lepo izadjes pred ljude, od treme zaboravis i onu jednu strofu koja je nekako usla u glavu, i onda ide duga pauza sa cesanjem po potiljku i izbezumljenim pogledom, na kraju ti eventualno kazu da se vratis na svoje mesto (nastavnica baci evil eye). cak sam i one koreografije od kojih mozes da imas samo transfer neprijatnosti (patkice i vaya kod dios) uspevala da radim pogresno. od reci priredba mi se jos uvek slosi.
2. gimnastika
mi smo u skoli imali fizickinju punu entuzijazma, zvali smo je brdjanka.
elem svako malo se radila ta prokleta gimnastika. ono 2 koraka levom pa preko glave, pa 3 koraka desnom jedan levom pa stoj, pa 4 koraka levom 2 desnom pa zvezda, pa 3 koraka pa se poklonis.
ja sam od toga umela samo taj kolut napred, doduse nekako ukrivo i trapavo, za stoj i zvezdu nikada nisam imala muda, bila sam sigurna da bih skliznula i nabila glavu u torzo. sto je najtragicnije ni te korake nikako nisam mogla da potrefim ni uz najveci trud, ona me zena gledala gotovo sa suzama u ocima.
3. kosarka
dovoljno je da se neko sagne s rukama u dzepovima da mi uradi bananu. tu se cela prica zavrsava, a previse sam visoka da igram s kepecima, oni ne primaju nikog iznad 148.
4. odbojka
kad sam skontala da ti od toga crvene ruke, svodilo se na panicno bezanje od lopte.
5. spremanje turske kafe.
uvek radim isto, kako su me ucili, na onu malu dzezvu 4 kasicice kafe, medjutim ili ispadne infarktusha ili kaubojka, nije mi jasno zasto, kad uvek radim isto.
6. prenosenje znanja i vestina na mladje narastaje i druge zainteresovane.
ne bih detetu umela da objasnim ni kako da veze pretlu, a sigurno bih urlala na njega da je retardirano. lakse mi je da nesto uradim umesto nekog nego da mu objasnjavam kako da to sam uradi. cak i kad se jako potrudim imam utisak da ljudima pricam na klingonskom. eto kevi sam objasnila kako se kaci ftka na forum, bar 4 puta i ona me stalno opet pita, a lepo sam joj rekla da zapise sve korake.
7. pamcenje ljudi imena i likova (takodje naslova filmova, knjiga...)
kuku lele, nepoznati ljudi me zaustavljaju na ulici i raspituju za clanove najuze porodice pritom pokazujuci impresivnu upucenost u prilike, s druge strane zamal se ne javih na ulici marsicaninu, nekoj ribi iz proslogodisnjeg survivora i nekom glumcu jer su mi izgledali neverovatno poznato.