Bootstrap Framework 3.3.6

[weapon of choice]

The Unknown Citizen

He was found by the Bureau of Statistics to be
One against whom there was no official complaint,
And all the reports on his conduct agree
That, in the modern sense of an oldfashioned word, he was a
saint,
For in everything he did he served the Greater Community.
Except for the War till the day he retired
He worked in a factory and never got fired
But satisfied his employers, Fudge Motors Inc.
Yet he wasn't a scab or odd in his views,
For his Union reports that he paid his dues,
(Our report on his Union shows it was sound)
And our Social Psychology workers found
That he was popular with his mates and liked a drink.
The Press are convinced that he bought a paper every day
And that his reactions to advertisements were normal in every
way.
Policies taken out in his name prove that he was fully insured,
And his Health-card shows he was once in hospital but left it
cured.
Both Producers Research and High-Grade Living declare
He was fully sensible to the advantages of the Installment Plan
And had everything necessary to the Modern Man,
A phonograph, a radio, a car and a frigidaire.
Our researchers into Public Opinion are content
That he held the proper opinions for the time of year;
When there was peace, he was for peace; When there was war,
he went.
He was married and added five children to the population,
Which our Eugenist says was the right number for a parent of
his generation.
And our teachers report that he never interfered with their
education.

Was he free? Was he happy? The question is absurd:
Had anything been wrong, we should certainly have heard.

W.H. Auden

[bas bleu]

The lass I brought home was a prize,
with an alluring set of blue eyes,
her breasts, so well kept,
were what I’d expect,
but her penis was quite a surprise.

[weapon of choice]

If

If you can keep your head when all about you
Are losing theirs and blaming it on you;
If you can trust yourself when all men doubt you,
But make allowance for their doubting too;
If you can wait and not be tired by waiting,
Or being lied about, don't deal in lies,
Or being hated, don't give way to hating,
And yet don't look too good, nor talk too wise:


If you can dream -- and not make dreams your master;
If you can think -- and not make thoughts your aim;
If you can meet with Triumph and Disaster
And treat those two imposters just the same;
If you can bear to hear the truth you've spoken
Twisted by knaves to make a trap for fools,
Or watch the things you gave your life to, broken,
And stoop and build 'em up with worn-out tools;


If you can make one heap of all your winnings
And risk it on one turn of pitch-and-toss,
And lose, and start again at your beginnings
And never breathe a word about your loss;
If you can force your heart and nerve and sinew
To serve your turn long after they are gone,
And so hold on when there is nothing in you
Except the Will which says to them: "Hold on!"


If you can talk with crowds and keep your virtue,
Or walk with kings -- nor lose the common touch,
If neither foes nor loving friends can hurt you,
If all men count with you, but none too much;
If you can fill the unforgiving minute
With sixty seconds' worth of distance run --
Yours is the Earth and everything that's in it,
And -- which is more -- you'll be a Man, my son!


Written by Rudyard Kipling

[weapon of choice]

If You Forget Me


I want you to know
one thing.

You know how this is:
if I look
at the crystal moon, at the red branch
of the slow autumn at my window,
if I touch
near the fire
the impalpable ash
or the wrinkled body of the log,
everything carries me to you,
as if everything that exists,
aromas, light, metals,
were little boats
that sail
toward those isles of yours that wait for me.

Well, now,
if little by little you stop loving me
I shall stop loving you little by little.

If suddenly
you forget me
do not look for me,
for I shall already have forgotten you.

If you think it long and mad,
the wind of banners
that passes through my life,
and you decide
to leave me at the shore
of the heart where I have roots,
remember
that on that day,
at that hour,
I shall lift my arms
and my roots will set off
to seek another land.

But
if each day,
each hour,
you feel that you are destined for me
with implacable sweetness,
if each day a flower
climbs up to your lips to seek me,
ah my love, ah my own,
in me all that fire is repeated,
in me nothing is extinguished or forgotten,
my love feeds on your love, beloved,
and as long as you live it will be in your arms
without leaving mine.

Pablo Neruda

[Madonna]

Originally posted by bas bleu
The lass I brought home was a prize,
with an alluring set of blue eyes,
her breasts, so well kept,
were what I’d expect,
but her penis was quite a surprise.

[Ulix]

Malo srpskog pesničkog podmlatka...

Rekvijem za slasti
(Ana Ristović)



Moj dan je kugla sladoleda
istopljena na prvom pragu autobusa
kojim se voze mobilni telefoni:
u prazno zvoni Vivaldijeva zima.

Tvoja noć je kornet
u kome umesto kugle od vanile
drema đule i pod njim sklupčan
lanac na vulkanu bez dima.

Slovenački filozof kaže da
kraj veka nameće loš diktat užitka
i smeši se sa ekrana koji potom emituje
prilog o masakru na tajlandskoj plaži.

Leto je u jeku,
krivica nas neopazno sustiže
kao i kazna

i nijedna ostavljena kriška
i nijedna neispijena kap
i nijedna odvojena postelja
nisu dovoljni za ono što traži

život, kakav živeti treba:
u fragmentima, nanizanim
po principu pojedinačne pravičnosti
i sveopšte zasluge.

[Simor]

Čarna Ćosić
Lutkice za devojčice

Zovem se lezbača, muškarača, pederuša, ćelava
Dlakava, frustrirana, nepokorna, neposlušna,
Nelojalna, veštica, ojađena, ozlojađena,
Gnevna, za revoluciju spremna
Zovem se ciganka, šiptarka, sidašica, rakašica
Zovem se plaćenica, izdajica, prznica, drznica
Alkoholičarka, zavidnica, zavisnica
Zovem se uvek govorim glasno
Zovem se ljubi me strasno
Zovem se volim da me žene jebu
Zovem se volim da me žene jedu
Zovem se živim u tvome gradu vrata do tebe
Zovem se silovana
Zovem se miris ustajale krvi
Zovem se umetnica
Nemam posao
Nemam penziju
Nemam psa
Nemam muža
Ne želim decu...
Zovem se ožiljak
Zovem se imam veliko dupe i male sise
Zovem se ne jedem meso dok ne padne mrak
Imam crno ispod noktiju, jake mišiće
Da, pušim i marihuanu
Ne, ne verujem u naciju
Vozim bicikl i traktor i kamion
Zovem se proleterka
Zovem se ljudi su jednaki
I moraju imati jednako
Zovem se bol
Zovem se povraćam od emocija
Ne verujem u porodicu, državu i civilizaciju
U toplu vodu i centralno grejanje
Zovem se mogu sama
Zovem se najviše volim sama
Zovem se sa mnom je teško biti
Zovem se nemaš se gde skriti
Zovem se beži dok nije postalo ozbiljno
Jer meni je uvek ozbiljno
Zovem se žalim žene na štiklama i u mini suknjama
Zovem se nosim udobnu obuću i staru odeću
Zovem se sere mi se od političke korektnosti
Pravaša, krivaša i teorije praznih priča
Opipljivog nasilja, uniformi, zakona nauke i medicine
Zovem se svinja mi je majka
Ne znam ko mi je otac
Zovem se volim žene, crne crvene i žute žene
Zovem se muzika tutnji, zemlja tutnji, srce tutnji
Zovem se poplava, kuga, grom, pogrom
Zovem se kraj sveta
Zovem se preživljavanje
Zovem se podržavam, ne omalovažavam
Ne mogu nikoga da izdržavam
Zovem se kada me povrediš videćeš krv
Ne cveta cveće, ne dolazi proleće
A onda ćeš najebati
Zovem se skučena, u glavu opaučena
Zovem se ne igram vaše igre
Niste moji gospodari
Ne možete mi ništa prišiti
Ne kupujem novine
Televizor koristim kao saksiju
Zovem se nepravda me uvek boli
Zovem se niko me ne Voli te
Zovem se za sebe ustani
Zovem se ne podnosim licemerje
i ne tolerišem laži
zovem se nemoj da me smiruješ
jer može se desiti da te pljunem
zovem se na mene vredi čekati ceo život
a ne jebenih pola sata
zovem se više volim da posmatram ljude
nego da idem u zoološki vrt
zovem se ne piškim u krevet i imam tikove
ne nisam žrtva, ne tražim da me spaseš
ne pokušavaj, odjebi
zovem se sijam od pretrpljenog nasilja
zovem se da me niste mučili
ne bih znala koliko sam jaka
zovem se pod plaštom noći
zovem se nema mi pomoći
zovem se izuću svaku čizmu koja me tlači
dajte da vam vidim lice
i menjaću ovaj usrani svet
a vas ću šutati u dupe
dok ne prestane vaša ravnodušnost
zovem se možete me ubiti
ali me ne možete ućutkati
jer ja sam zlokobni osećaj koji nam čuči
na dnu utrobe

[lorna]

FOG


To discern contours of red-hotted picture,

as fear brakes branches.

As cypresses blaze.

Between them forehead and eyes – the parts of the skull.

By immature illness

reheat the sin ripe as an apple.


To understand the springs of your dreams

those red-hotted margins.

After, give birth to children of torn shadows,

or:

to wait for the wind.


To kiss forearm of the Universe,

than be disappointed by closeness of infinity.

To find out:

that world doesn’t grow from a pond.

To understand:

in fog we discern,

out of fog we are born.


After pity, to wonder:

Why the wind here?

And get the answer:

so flowers would smell.

[Ulix]

Originally posted by Simor
Čarna Ćosić
Lutkice za devojčice

Zovem se lezbača, muškarača, pederuša, ćelava
Dlakava, frustrirana, nepokorna, neposlušna,
Nelojalna, veštica, ojađena, ozlojađena,
Gnevna, za revoluciju spremna
Zovem se ciganka, šiptarka, sidašica, rakašica
Zovem se plaćenica, izdajica, prznica, drznica
Alkoholičarka, zavidnica, zavisnica
Zovem se uvek govorim glasno
Zovem se ljubi me strasno
Zovem se volim da me žene jebu
Zovem se volim da me žene jedu
Zovem se živim u tvome gradu vrata do tebe
Zovem se silovana
Zovem se miris ustajale krvi
Zovem se umetnica
Nemam posao
Nemam penziju
Nemam psa
Nemam muža
Ne želim decu...
Zovem se ožiljak
Zovem se imam veliko dupe i male sise
Zovem se ne jedem meso dok ne padne mrak
Imam crno ispod noktiju, jake mišiće
Da, pušim i marihuanu
Ne, ne verujem u naciju
Vozim bicikl i traktor i kamion
Zovem se proleterka
Zovem se ljudi su jednaki
I moraju imati jednako
Zovem se bol
Zovem se povraćam od emocija
Ne verujem u porodicu, državu i civilizaciju
U toplu vodu i centralno grejanje
Zovem se mogu sama
Zovem se najviše volim sama
Zovem se sa mnom je teško biti
Zovem se nemaš se gde skriti
Zovem se beži dok nije postalo ozbiljno
Jer meni je uvek ozbiljno
Zovem se žalim žene na štiklama i u mini suknjama
Zovem se nosim udobnu obuću i staru odeću
Zovem se sere mi se od političke korektnosti
Pravaša, krivaša i teorije praznih priča
Opipljivog nasilja, uniformi, zakona nauke i medicine
Zovem se svinja mi je majka
Ne znam ko mi je otac
Zovem se volim žene, crne crvene i žute žene
Zovem se muzika tutnji, zemlja tutnji, srce tutnji
Zovem se poplava, kuga, grom, pogrom
Zovem se kraj sveta
Zovem se preživljavanje
Zovem se podržavam, ne omalovažavam
Ne mogu nikoga da izdržavam
Zovem se kada me povrediš videćeš krv
Ne cveta cveće, ne dolazi proleće
A onda ćeš najebati
Zovem se skučena, u glavu opaučena
Zovem se ne igram vaše igre
Niste moji gospodari
Ne možete mi ništa prišiti
Ne kupujem novine
Televizor koristim kao saksiju
Zovem se nepravda me uvek boli
Zovem se niko me ne Voli te
Zovem se za sebe ustani
Zovem se ne podnosim licemerje
i ne tolerišem laži
zovem se nemoj da me smiruješ
jer može se desiti da te pljunem
zovem se na mene vredi čekati ceo život
a ne jebenih pola sata
zovem se više volim da posmatram ljude
nego da idem u zoološki vrt
zovem se ne piškim u krevet i imam tikove
ne nisam žrtva, ne tražim da me spaseš
ne pokušavaj, odjebi
zovem se sijam od pretrpljenog nasilja
zovem se da me niste mučili
ne bih znala koliko sam jaka
zovem se pod plaštom noći
zovem se nema mi pomoći
zovem se izuću svaku čizmu koja me tlači
dajte da vam vidim lice
i menjaću ovaj usrani svet
a vas ću šutati u dupe
dok ne prestane vaša ravnodušnost
zovem se možete me ubiti
ali me ne možete ućutkati
jer ja sam zlokobni osećaj koji nam čuči
na dnu utrobe

I ju, kakva pesma!

Gde si to našao & gde još toga da nađem?

[mirth]

^

Na Labrisovom sajtu.

I da, skroz je..... da ostanes bez teksta.....

I

[mirth]

Evo:

http://www.labris.org.rs/poezija/poezij ... osiae.html

[Simor]

Originally posted by Ulix
Gde si to našao & gde još toga da nađem?

Mirth ti je već odgovorila. Na labrisovom sajtu ima i ostalih pesama, a ovu sam prekucao iz jednog zbornika "Žena u crnom".

Na žalost, to je to od poezije i u nečem novom ne možemo da uživamo, pošto je Čarna prerano umrla 2006. godine.

[hlaefdige]

Her Kind - Anne Sexton

I have gone out, a possessed witch,
haunting the black air, braver at night;
dreaming evil, I have done my hitch
over the plain houses, light by light:
lonely thing, twelve-fingered, out of mind.
A woman like that is not a woman, quite.
I have been her kind.

I have found the warm caves in the woods,
filled them with skillets, carvings, shelves,
closets, silks, innumerable goods;
fixed the suppers for the worms and the elves:
whining, rearranging the disaligned.
A woman like that is misunderstood.
I have been her kind.

I have ridden in your cart, driver,
waved my nude arms at villages going by,
learning the last bright routes, survivor
where your flames still bite my thigh
and my ribs crack where your wheels wind.
A woman like that is not ashamed to die.
I have been her kind.

[lorna]

DISPERZIJA

Spustila sam usne
na njene

Ona je devojčica sakuplja salvete
autostoperka sa nadlanicom ka P.
ona jede suši
na plaži bosonoga
smeje se bez razloga
isplazi plavi jezik od plavog sladoleda
jeca na leđima leži
suza joj klizi u uho
u kontrapostu na rolerkousteru
secka crni luk sa naočalama za sunce
škilji u more slana
boji kožu u braon kosu u crno
sklapa oči i odriče se sna
budi se vedra u zagrljaj jutru
trucka se na sedištu autobusa
u svom odrazu na staklu ne vidi sebe

Spustila je usne
na moje

Tone

u veštacko disanje
u artificijelnom snu




by Danica Pavlocić

[bas bleu]

My party piece:
I strike, then from the moment when the matchstick
conjures up its light, to when the brightness moves
beyond its means, and dies, I say the story
of my life -

dates and places, torches I carried,
a cast of names and faces, those
who showed me love, or came close,
the changes I made, the lessons I learnt -

then somehow still find time to stall and blush
before I'm bitten by the flame, and burnt.

A warning, though, to anyone nursing
an ounce of sadness, anyone alone:
don't try this on your own; it's dangerous,
madness.

Simon Armitage

[...Sitnicava...]

Meni se ta pesma sa Labrisovog sajta uopšte ne dopada.
Nekako mi je skarabudžena, ne osećam lepotu reči, umetnost u njoj.
Poenta je na mestu, ali forma mi je bezveze.

[lorna]

Sylvia Plath - Morning Song

Love set you going like a fat gold watch.
The midwife slapped your footsoles, and your bald cry
Took its place among the elements.

Our voices echo, magnifying our arrival. New statue.
In a drafty museum, your nakedness
Shadows our safety. We stand round blankly as walls.

I'm no more your mother
Than the cloud that distills a mirror to reflect its own slow
Effacement at the wind's hand.

All night your moth-breath
Flickers among the flat pink roses. I wake to listen:
A far sea moves in my ear.

One cry, and I stumble from bed, cow-heavy and floral
In my Victorian nightgown.
Your mouth opens clean as a cat's. The window square

Whitens and swallows its dull stars.And now you try
Your handful of notes;
The clear vowels rise like balloons.


Silvija Plat - Jutarnja pesma


Ljubav te navije kao podmazani džepni sat,
Babica te je potapšala po stopalima, i tvoj ogoljeni krik
Smestio se između čestica.

Naši glasovi odjekuju, uveličavaju naš dolazak. Nova statua.
U promaji muzeja, tvoja nagost
baca senku na našu sigurnost. Stojimo okolo uprazno kao zidovi.

Više ti nisam majka
Kada oblaci glade ogledalo da bi odrazilo svoje sopstveno usporeno
Brisanje vetra, zamahom ruke.

Čitave noći tvoj dah kao noćni leptir
Treperi između spljoštenih ružičastih ruža. Budim se da bih čula:
Udaljeno more šumi mi ušima.

Jedan krik, i spotičem se o krevet, teška kao krava i rascvetana
U svojoj viktorijanskoj spavaćici.
Tvoja usta otvoreno čista kao mačja. Prozorsko okno

Beli i guta svoje bezizrazne zvezde. I sada ispituješ
Tu svoju šaku tonova;
Jasni samoglasnici dižu se poput balona.

prevod: lorna

[Delete]

Посвађалица

Ова је песма у великом нереду,
Још већи је хаос у мојој глави.
Не, данас ништа није у реду!
Ми данас нисмо у љубави.

Мрзи ме да сад уклапам риме,
Нек рима се сама од себе слаже.
И нећу да јој смишљам име.
Нека га други за мене траже.

Свако ће, слутим, добити своје,
Али док не прође ја немам мира.
Ти данас мучиш срце моје,
Ја мучим једно парче папира.

Ова је песма сасвим без смисла:
Свака реч ону претходну квари.
Због тебе она к'о и ја - покисла!
Инспиришеш ме на грозне ствари!

Свако те слово мрко гледа,
Сва скупа прекор велики носе.
И свет је читав наглавачке...
Љутила сам се ради реда,
Ал' решила сам: миримо се!
У последњем стиху иза тачке.

[lorna]

Delete,
ko je napisao pesmu?

[Delete]

Originally posted by lorna
Delete,
ko je napisao pesmu?

Дарјана Пелемиш, млада чланица књижевног клуба М. Црњански из БН: http://www.crnjanskibn.com/index.php?st ... an=darjana

[lorna]

Delete,
hvala za link.

[starsailor]

ZAUVEK

sve vise se bojim ljudi
najvise komsija
oni su najblize
a imas li ti neki posebni strah?
Moja bivsa devojka je imala jedan neobican
Plasila se reci zauvek
To je neka tra la la fobija
Tako mi je rekla da se strucno zove
Strah od vecnosti
A ja sam se salio s njom
Govoreci da cu je
Zauvek
voleti
Zauvek
Biti njen
I tada bi njena faca postajala
Bleda
Unezverena
Ja sam se tome smejao jako
Ali jednom
Dok smo sedeli u parku na ljuljaskama
odlucio sam sam se za novi poduhvat
govorio sam joj samo rec zauvek
bez onog
volim te
bez onog
tvoj sam
svaki putkada bi moja ljuljaska poceela da se vraca unazad
ja sam izovarao rec zauvek
zauvek
zauvek
zauvek
i onda je ona otisla
zauvek
dakle
koji je tvoj najveci strah?
cisto da znam
sale radi

[lorna]

Četiri godišnja doba


Nedorečeno spušta zavesu
I ne želi da je ljubim pored prozora
Fiksira kameru
da zabeleži pandemonijum
četiri godišnja doba
mazohistično deklamuje pauze
uspevam da zabeležim deklinaciju nje:
avgust
od avgusta
avgustu
pred avgust
u avgustu...
U njenom avgustu pada kiša
I spira sa prozara
njene nacrte za budućnost
ona koja ušuškava metamorfoze
monotonog dana
počinje u sedam ujutru
I završava se do ponoći
Od avgusta njenim rečima struji
vazduh koji prodite u prostor
između listova njene plućne maramice
jedna maramica natopljena
sa četiri leta
četiri zime
četiri jesini
i
četiri proleća.
Šećerni talog
star četiri godine
akcelira otkucaj njenog srca
i u hemijskoj reakciji sa antidepresivom
proizvodi kiselinu
širi zenice
sužava opcije
prekraja
cepa
kida
boli
nagrzica
jezik
osetljiv na
promenu temperature
i intezitet dodira...

[lorna]

Pro_stranost

Ovo je mali prostor.
Tu sam tri meseca,
to je svega nekoliko kilobajta pokućstva.
Kilovate naplaćuju, odmah.
Zato fali jedan kvadrat za veš mašinu.

Kada se vratim sa posla,
u ovaj skučeni prostor
ugnezdi se nekoliko gigabajta mene.

[Simor]

Rajner Marija Rilke - Jesenji dan

Gospode, čas je. Ljeto b'ješe dugo.
Spusti sad sjenu na sunčane ure,
a vjetre pusti da poljima jure.

Zapovijedi jedrinu zadnjem voću;
udijeli mu još dva južnija dana,
nek ispod ploda savine se grana,
a vinu podaj posljednju slatkoću.

Tko sada nema kuće, taj je više
sagradit neće. Tko je sada sam,
ostat će sam, da sluša romon kiše,
da bdije, čita, duga pisma piše,
i luta po alejama, gdje dah
jesenjeg vjetra suho lišće njiše.

[lorna]

KARNEVAL identiteta
ili: zasnovana na tropiumu

PRVO LICE:
Prestala sam je čitati. Zatvorila sam knjigu, možda je i bacim na nekoga.
Iščeznuće ženskog.
Ova smrt znači život. Smrt ne-istosti
Njeno lice čini grimase, i podseća me na lice literature.
To je Ona, što istovremeno mora biti koncentrisana i plutajuća.
Vazdušasta.
cyberfeministica

Alegorija i algebra potreba otpočinje pogrebom
Opet osetih, u telu, zastoj u vremenu,
To je Ona, što pruža intezivno zadovoljstvo:
euforiju
hipertaktilnu senzualnost
preplavljujući osećaj intimnosti
električne plesne glazne
dizajnirane droge

Artikuliram treptaj između istorije i ontologije.
Povest postaje „panoramična“.
Lociram znak, zaljubljen u čistu vrtoglavicu.
Taj objekat odupire se objavi.
No prerano je.
Danas su mi dvaput fotografisali pluća, pa sam sentimetalna.
U liku lezbejke moderna je slavila nadolazeći moderan svet.
Svet kome je sve prirodno/neposredno postalo tuđe.
„Artificijelan“ svet urbanog.

Moje telo od stakla konzumira razliku.
Ni muškarac, ni žena, kažem Silvijinim glasom.
Moj korozivni identitet prekucava, iz jednog u drugi red
stalno izmicanje, stalno odgađanje.
Samo-identitet je drugo ime za nemoguće.
Nakon gubitka identiteta,
najmoćniji moderni teror je gubitak seksualnosti,
ili, kao što Dekart nije rekao,
„Tucam, znači postojim“.
Dekart, koji je moderan i koji uopšte nije manijak.

DRUGO LICE:
Ja je manijak.
Manijak "maksimalno" treperi.
Manija napada misao,
uopšte se ne treba uzrujavati oko dijagnoze ne-modernog.

Svaka
percepcija
vredna je percipiranja,
a manijak je manijak
što
svaku i percipira.

Ja je žrtva iluzija.
Biti insanus... to je verovati u himere. To znači biti žrtva iluzija
zgoda koja ne zna da će se samoj sebi zgoditi
Svaki pogled halucinira
njegova glava može biti glinena

Ja je barokni filozof.
razmišljač
onaj koji je sav svet usisao
oslobođen mraka i tame

Ja je lud.
Iskliznućem iz jezika u smisao, res cogitans je natrčala na ludilo.
U ludilu uvek ima "sasvim malo uma".
Ludakov ludački diskurs nikada nije dovoljno lud
Govor je ludo mesto
na primer u pesku

Ja je melanholik.
Platno melanholije - - nije isparcelisano
melanholik je subjekt svih subjekata
zaprečava njegovu
sebi
bliskost
sebi
samom melanholik je kanibal
Melanholični su oni koji su izgubili telo.

"Ja" donosi vest da je samo-identitet tek drugo ime za smrt subjekta
Reči napuštaju istinu
Ova tužna stvar neće da govori,
treba je izmestiti iz nje same

Svi Ja-iiiii nisu bili razumni ili melanholični.
Svi Ja-iiiii bili su ludo/prekomerno pri-brani
dok mi je cela glava bila jako natečena i izobličena.

N. e. o. p. h. o. d. n. o. je napustiti nered tela

[Delete]

Traum

Aus einem argen Traume aufgewacht
Sitz ich im Bett und starre in die Nacht.
Mir graut vor meiner eignen Seele tief,
Die solche Bilder aus dem Dunkel rief.
Die Sünden, die ich da im Traum getan,
Sind sie mein eigen Werk? Sind sie nur Wahn?
Ach, was der schlimme Traum mir offenbart,
Ist bitter wahr, ist meine eigne Art.
Aus eines unbestochenen Richters Mund
Ward mir ein Flecken meines Wesens kund.
Zum Fenster atmet kühl die Nacht herein
Und schimmert nebelhaft in grauem Schein.
O süßer, lichter Tag, komm du heran
Und heile, was die Nacht mir angetan!
Durchleuchte mich mit deiner Sonne, Tag,
Daß wieder ich vor dir bestehen mag!
Und mache mich, ob's auch in Schmerzen sei,
Vom Grauen dieser bösen Stunde frei!

Hesse

[lorna]

Jesen

Prvi jesenji dan
Uvertira
Umorena svetlost
Precvalo sunce
Smireni zrak
Zbirka prizora
Očekivanja ograđena
Novom sezonom
Jesen
Opet prebrzo
Stavljam nađeni cvet u džep
Čudna navika
Posle uvek nađem prah
Džepovi, cvetni krematorijumi
Bivša proleća
Sada se zovu
Jesen
Policajac ljubi devojčicu
Ne bi čovek rekao
Da su to oni isti
Što nas predano brane od ljubavi
Prvi jesenji dan
Dunav maše iz uvek istog smera
Neko zna pravac
Da li me voliš
Da li te volim
Da li je to samo
Pravovremeno definisana potreba
Dobar trenutak
Puštaju neki film
Iz budućnosti
O nama odande
Nego smo ovde malo ugruvani
Pa ne znamo da smo i tamo
Ne stižemo da vidimo
Prvi jesenji dan
Ako ti dam ruku
Hoću samo da odmorim prste
Nije planirano
Da mi povrediš šaku
Sunce se smeška
Još uvek
Sunce smekšava
Leto u odlasku
Nas u dolasku
Sve u svemu
Moj prvi jesenji dan
Naš novi jesenji dan
Zajednički imenitelj
Svakog prizora
Koji ukucate danas u oko
Izvolite
Uživajte
Prvi jesenji dan
Samo danas
U vašem gradu.

Lj.I.

[bas bleu]

one from a homo homophobe for all ye high-brow people ....... .. .. ....:

The Nutcrackers and the Sugar-Tongs
Edward Lead

I
The Nutcrackers sate by a plate on the table,
The Sugar-tongs sate by a plate at his side;
And the Nutcrackers said, 'Don't you wish we were able
'Along the blue hills and green meadows to ride?
'Must we drag on this stupid existence for ever,
'So idle so weary, so full of remorse,--
'While every one else takes his pleasure, and never
'Seems happy unless he is riding a horse?

II
'Don't you think we could ride without being instructed?
'Without any saddle, or bridle, or spur?
'Our legs are so long, and so aptly constructed,
'I'm sure that an accident could not occur.
'Let us all of a sudden hop down from the table,
'And hustle downstairs, and each jump on a horse!
'Shall we try? Shall we go! Do you think we are able?'
The Sugar-tongs answered distinctly,'Of course!'

III
So down the long staircase they hopped in a minute,
The Sugar-tongs snapped, and the Crackers said 'crack!'
The stable was open, the horses were in it;
Each took out a pony, and jumped on his back.
The Cat in a fright scrambled out of the doorway,
The Mice tumbled out of a bundle of hay,
The brown and white Rats, and the black ones from Norway,
Screamed out, 'They are taking the horses away!'

IV
The whole of the household was filled with amazement,
The Cups and the Saucers danced madly about,
The Plates and the Dishes looked out of the casement,
The Saltcellar stood on his head with a shout,
The Spoons with a clatter looked out of the lattice,
The Mustard-pot climbed up the Gooseberry Pies,
The Soup-ladle peeped through a heap of Veal Patties,
And squeaked with a ladle-like scream of surprise.

V
The Frying-pan said, 'It's an awful delusion!'
The Tea-kettle hissed and grew black in the face;
And they all rushed downstairs in the wildest confusion,
To see the great Nutcracker-Sugar-tong race.
And out of the stable, with screamings and laughter,
(Their ponies were cream-coloured, speckled with brown,)
The Nutcrackers first, and the Sugar-tongs after,
Rode all round the yard, and then all round the town.

VI
They rode through the street, and they rode by the station,
They galloped away to the beautiful shore;
In silence they rode, and 'made no observation',
Save this: 'We will never go back any more!'
And still you might hear, till they rode out of hearing,
The Sugar-tongs snap, and the Crackers say 'crack!'
Till far in the distance their forms disappearing,
They faded away. -- And they never came back!

[cranky]

Tuga
Moja si verna pratilja,
čime da te nagradim
za sve ove godine vernosti.

Bol
Nimalo te ne volim
Svakog gosta za tri dana dosta,
a ti si već predugo kod mene.

Strah
Što te duže znam
Sve te se manje bojim
A znam te već jako dugo.

Ljubav
Opisana u Bolu, Tugi i Strahu.

Angel Kalinovik