Bootstrap Framework 3.3.6

Over a dozen reusable components built to provide iconography, dropdowns, input groups, navigation, alerts, and much more...

Književnost, film, TV, pozorišta, galerije...

Moderatori: Over the rainbow, Moderators

Korisnikov avatar
By Hys.
#1298951
Originally posted by the1whowished
Ovo je nesto sto sam napisala posle duzeg vremena. Zaudo nemam problem sa tim da to podelim sa ljudima.

,,Porta / Врата” *

Отвори затвори
Почела

Сонети се пишу када реч је мирна
И када на заветрини само тек је мук.

Затвори отвори
Видела

Хука речи превише је силна
Да ужива одсутни наших мисли звук.

Искорачи закорачи
Обручи круг.

( 12. XI 2008. )


* Ово је условни наслов песме, јер је у основној замисли мотив звезде.
Dopada mi se :)
Korisnikov avatar
By maka
#1298960
Kroj

Ukrascu tvoju senku, obuci je na sebe i
pokazivati svima. Bices moj nacin odevanja
svega neznog i tajnog. Pa i onda, kad
dotrajes, iskrzanu, izbledelu, necu te sa
sebe skidati. Na meni ces se raspasti.
Jer ti si jedini nacin da pokrijem golotinju
ove detinjaste duse. I da se vise ne stidim pred
biljem i pred pticama.
Na poderanim mestima zajedno cemo plakati.

Zashivacu te vetrom. Posle cu,znam,pobrkati
moju kozhu s tvojom. Ne znam da li me
shvatas:to nije ptozimanje.
To je umivanje tobom.

Ljubav je ciscenje nekim. Ljubav je neciji
miris, sav izatkan po nama.
Tetoviranje mastom.

Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji.
Ti si moj nacin toplog. Obuci cu te na sebe
da se, ovako pokipeo, ne prehladim od
studeni svog straha i samoce.

Miroslav Antic
By жњ
#1299443
"štipnu me patka,
poljubi me cura slatka."


the books of knjige `08




:cita:
By Garbo
#1300062
Cujem sum mora
osecam njegov
Miris
Vidim veliki
beli mesec
i tebe
kako uz obalu seces

Osecam tvoje misli
meni upucene
Plove daljinom
nedostiznom
za obicne ljude

Pricas mi ono sto znam
vec odavno
i pravdas se sa sobom
sto nisam
kao i drugi

Jos sam gori od onih sto
skrivaju svoje zelje
i pricaju ti druge price

Stisao se sum mora
Lagano jenjava njegov miris
Zavesa tvoje sobe
krije mesec

Laku noc
jos malo pa cu i ja
Poc.
By Garbo
#1300066
Povedi me u kut sveta
neki tih.
Da te cutim. Da te disem.
Da te snim.

Sto je zivot. Oka treptaj.
Tajna tajne.
Izmedju dva otkucaja
srca stane.
By Garbo
#1300076
Gledas u mrak
nista ne pricas.
Slusam ti dah lak i nemiran.

Na prstima se prikradam
kao kad mesec krade dan
do tvojih tajni da ih otkljucam.

Dal`da te pitam
jel` to ljubav umire
il` mi to samo slutnje govore.

Ili da cutim
da te nista ne pitam
i iz tvog oka sve procitam.

Ne grlis me vise kao pre
i dali je sve deo navike.

Na prstima se prikradam
kao kad mesec krade dan
do tvojih tajni da ih otkljucam.
Korisnikov avatar
By AngraMaina
#1300310
Kaddish, Part I
by Allen Ginsberg

For Naomi Ginsberg, 1894-1956


Strange now to think of you, gone without corsets & eyes, while I walk on
the sunny pavement of Greenwich Village.
downtown Manhattan, clear winter noon, and I've been up all night, talking,
talking, reading the Kaddish aloud, listening to Ray Charles blues
shout blind on the phonograph
the rhythm the rhythm--and your memory in my head three years after--
And read Adonais' last triumphant stanzas aloud--wept, realizing
how we suffer--
And how Death is that remedy all singers dream of, sing, remember,
prophesy as in the Hebrew Anthem, or the Buddhist Book of Answers--
and my own imagination of a withered leaf--at dawn--
Dreaming back thru life, Your time--and mine accelerating toward Apoca-
lypse,
the final moment--the flower burning in the Day--and what comes after,
looking back on the mind itself that saw an American city
a flash away, and the great dream of Me or China, or you and a phantom
Russia, or a crumpled bed that never existed--
like a poem in the dark--escaped back to Oblivion--
No more to say, and nothing to weep for but the Beings in the Dream,
trapped in its disappearance,
sighing, screaming with it, buying and selling pieces of phantom, worship-
ping each other,
worshipping the God included in it all--longing or inevitability?--while it
lasts, a Vision--anything more?
It leaps about me, as I go out and walk the street, look back over my shoulder,
Seventh Avenue, the battlements of window office buildings shoul-
dering each other high, under a cloud, tall as the sky an instant--and
the sky above--an old blue place.
or down the Avenue to the south, to--as I walk toward the Lower East Side
--where you walked 50 years ago, little girl--from Russia, eating the
first poisonous tomatoes of America frightened on the dock
then struggling in the crowds of Orchard Street toward what?--toward
Newark--
toward candy store, first home-made sodas of the century, hand-churned ice
cream in backroom on musty brownfloor boards--
Toward education marriage nervous breakdown, operation, teaching school,
and learning to be mad, in a dream--what is this life?
Toward the Key in the window--and the great Key lays its head of light
on top of Manhattan, and over the floor, and lays down on the
sidewalk--in a single vast beam, moving, as I walk down First toward
the Yiddish Theater--and the place of poverty
you knew, and I know, but without caring now--Strange to have moved
thru Paterson, and the West, and Europe and here again,
with the cries of Spaniards now in the doorstops doors and dark boys on
the street, firs escapes old as you
--Tho you're not old now, that's left here with me--
Myself, anyhow, maybe as old as the universe--and I guess that dies with
us--enough to cancel all that comes--What came is gone forever
every time--
That's good! That leaves it open for no regret--no fear radiators, lacklove,
torture even toothache in the end--
Though while it comes it is a lion that eats the soul--and the lamb, the soul,
in us, alas, offering itself in sacrifice to change's fierce hunger--hair
and teeth--and the roar of bonepain, skull bare, break rib, rot-skin,
braintricked Implacability.
Ai! ai! we do worse! We are in a fix! And you're out, Death let you out,
Death had the Mercy, you're done with your century, done with
God, done with the path thru it--Done with yourself at last--Pure
--Back to the Babe dark before your Father, before us all--before the
world--
There, rest. No more suffering for you. I know where you've gone, it's good.
No more flowers in the summer fields of New York, no joy now, no more
fear of Louis,
and no more of his sweetness and glasses, his high school decades, debts,
loves, frightened telephone calls, conception beds, relatives, hands--
No more of sister Elanor,--she gone before you--we kept it secret you
killed her--or she killed herself to bear with you--an arthritic heart
--But Death's killed you both--No matter--
Nor your memory of your mother, 1915 tears in silent movies weeks and
weeks--forgetting, agrieve watching Marie Dressler address human-
ity, Chaplin dance in youth,
or Boris Godunov, Chaliapin's at the Met, halling his voice of a weeping Czar
--by standing room with Elanor & Max--watching also the Capital
ists take seats in Orchestra, white furs, diamonds,
with the YPSL's hitch-hiking thru Pennsylvania, in black baggy gym skirts
pants, photograph of 4 girls holding each other round the waste, and
laughing eye, too coy, virginal solitude of 1920
all girls grown old, or dead now, and that long hair in the grave--lucky to
have husbands later--
You made it--I came too--Eugene my brother before (still grieving now and
will gream on to his last stiff hand, as he goes thru his cancer--or kill
--later perhaps--soon he will think--)
And it's the last moment I remember, which I see them all, thru myself, now
--tho not you
I didn't foresee what you felt--what more hideous gape of bad mouth came
first--to you--and were you prepared?
To go where? In that Dark--that--in that God? a radiance? A Lord in the
Void? Like an eye in the black cloud in a dream? Adonoi at last, with
you?
Beyond my remembrance! Incapable to guess! Not merely the yellow skull
in the grave, or a box of worm dust, and a stained ribbon--Deaths-
head with Halo? can you believe it?
Is it only the sun that shines once for the mind, only the flash of existence,
than none ever was?
Nothing beyond what we have--what you had--that so pitiful--yet Tri-
umph,
to have been here, and changed, like a tree, broken, or flower--fed to the
ground--but made, with its petals, colored, thinking Great Universe,
shaken, cut in the head, leaf stript, hid in an egg crate hospital, cloth
wrapped, sore--freaked in the moon brain, Naughtless.
No flower like that flower, which knew itself in the garden, and fought the
knife--lost
Cut down by an idiot Snowman's icy--even in the Spring--strange ghost
thought some--Death--Sharp icicle in his hand--crowned with old
roses--a dog for his eyes--cock of a sweatshop--heart of electric
irons.
All the accumulations of life, that wear us out--clocks, bodies, consciousness,
shoes, breasts--begotten sons--your Communism--'Paranoia' into
hospitals.
You once kicked Elanor in the leg, she died of heart failure later. You of
stroke. Asleep? within a year, the two of you, sisters in death. Is
Elanor happy?
Max grieves alive in an office on Lower Broadway, lone large mustache over
midnight Accountings, not sure. His life passes--as he sees--and
what does he doubt now? Still dream of making money, or that might
have made money, hired nurse, had children, found even your Im-
mortality, Naomi?
I'll see him soon. Now I've got to cut through to talk to you as I didn't
when you had a mouth.
Forever. And we're bound for that, Forever like Emily Dickinson's horses
--headed to the End.
They know the way--These Steeds--run faster than we think--it's our own
life they cross--and take with them.

Magnificent, mourned no more, marred of heart, mind behind, mar-
ried dreamed, mortal changed--Ass and face done with murder.
In the world, given, flower maddened, made no Utopia, shut under
pine, almed in Earth, blamed in Lone, Jehovah, accept.
Nameless, One Faced, Forever beyond me, beginningless, endless,
Father in death. Tho I am not there for this Prophecy, I am unmarried, I'm
hymnless, I'm Heavenless, headless in blisshood I would still adore
Thee, Heaven, after Death, only One blessed in Nothingness, not
light or darkness, Dayless Eternity--
Take this, this Psalm, from me, burst from my hand in a day, some
of my Time, now given to Nothing--to praise Thee--But Death
This is the end, the redemption from Wilderness, way for the Won-
derer, House sought for All, black handkerchief washed clean by weeping
--page beyond Psalm--Last change of mine and Naomi--to God's perfect
Darkness--Death, stay thy phantoms!

itd. ima ga na poets.org
By Garbo
#1301006
Endre Adi

POLJUPCI ZATVORENIH OCIJU


Da uvek zajedno poljupce sanjamo
to znam
i to kad u plac brizne.
Dali je ona na koju mislim?
Uvek osecam
kad joj nocu pokrivac sklizne.
Mi se mozda nikada necemo sresti
tuzni putnici
nas dvoje.
Ali sam kraj nje kad god zazeli
I Ona uvek dodje
kroz ljubav tudjinke ma koje.
Mozda joj je bujna i crna kosa
takvu kosu zelim.
Njenu tesku crnu kosu
koliko puta su donele
plave devojcice u nocima zrelim.
Jos cu jednom tako zatvoriti oci
pod poljupcem druge zene
kad i ona tako nekog bude ljubila
zatvorenih ociju
jer vise nece moci cekati na mene.
By Garbo
#1301018
Apostolos Melahrinos

MOJA MELANHOLIJA


Osecam danas da je moje srce usamljeno.
Zato u vrt odoh da te susretnem.
Upropastih zivot svoj da bi ti mogla doci
u mirise cveca i zvuk skladnosti.
Lovorovo lisce navlazila kisa rosulja
pevajuci tuzni rekvijem.
Kap pre nego padne drhtavo
zeli da me pozdravi.
Prolazim stazama gde sam toliko o tebi sanjao
ne bi li stogod tvoga susreo.
Neka tuga obara svaki pup
a ti kao sena nad mojim lebdis snom.
Tuga zasenila tvoje oci u mojoj dusi
sa njom zasenila pa zato placu.
Ginem.
I suton sve jace osutonio pa senama svojim
zeli da bol progonstva ispije.
I da stabla jesen osete
ja na njih sipem svoju dusu
i snove im susim.
Tek sada jedva
uspomena dise prepuna gorcine
k`o prikaza suncanih smiraja iza planine.
Korisnikov avatar
By AngraMaina
#1301039
Juan Ramón Jiménez
POSLJEDNJE PUTOVANJE

...Otići ću. A ptice će ostati
pjevajući;
i ostat će vrt moj sa svojim zelenim stablom
i svojim bijelim zdencem.

Svake večeri nebo će biti plavo i spokojno;
i zvonit će, kao i večeras,
zvona sa zvonika.

Umrijet će oni koji su me voljeli;
i svijet će se obnavljati svake godine;
a u uglu mog vrta rascvala i okrečena
lutat će duh moj, nostalgičan...

Otići ću; i bit ću sam, bez ognjišta, bez stabla
zelenog, bez zdenca obijeljena,
bez neba plava i spokojna ...
A ptice će ostati pjevajući.
By Garbo
#1301052
A. G. Matos

UTJEHA KOSE

Gledao sam te sinoc, u snu, tuznu mrtvu
u dvorani kobnoj, u idili cveca
na visokom odru, u agoniji sveca
gotov da ti predam zivot kao zrtvu...
Nisam plakao, nisam, zapanjen sam stao
u dvorani kobnoj, punoj smrti krasne
sumnjajuci da su tamne oci jasne
odakle mi nekad bolji zivot sjao.
Sve bas, sve je mrtvo, oci dah i ruke
sve sto ocajanjem htedoh da ozivim
u slepoj stravi i u strasti muke...
U dvorani kobnoj, mislima u sivim
samo kosa tvoja jos je bila ziva
pa mi rece: Miruj, i u smrti se sniva!
By Garbo
#1301055
Boris Pasternak

BEZ NASLOVA

Razdrazljiva a tako tiha
sva si od vatre koja gori.
Daj mi u tamno zdanje stiha
ljepotu tvoju da zatvorim.
Gle kako su preobrazene
u zaru kucice abazura
kraj zida, kraj okna, nase sjene
i obrisi nasih figura.
S nogama sjedis na divanu
po turski ih pod sobom splete
svejedno i na svjetlo i u tami
ti vazda sudis kao dijete.
Pricajuci na konac nizes
zrnca sto ti padose s vrata.
Pogled je tvoj i odvec tuzan
a rijec naivna umiljata.
Rijec ljubav prosla, ti si prava
drugo cu ime naci lako
za te cu sav svijet preimenovat
samo ako ti zelis tako.
Mozda ce cujstva blago tajno
tvoj tamni pogled da istoci
i tvog srca bogatstvo sjajno.
O zasto li tugom mutis oci?
By Ulix
#1301059
Ah taj Matos. :love:

NOTTURNO

Mlačna noć; u selu lavež; kasan
Ćuk il netopir;
Ljubav cvijeća—miris jak i strasan
Slavi tajni pir.
Sitni cvrčak sjetno cvrči, jasan
Kao srebren vir;
Teške oči sklapaju se na san,
S neba rosi mir.
S mrkog tornja bat
Broji pospan sat,
Blaga svjetlost sipi sa visina;
Kroz samoću, muk,
Sve je tiši huk:
Željeznicu guta već daljina.
By Garbo
#1301066
Abu Nuvas

ZNAT CES

Znat ces da te nevolim i da te volim
jer ziveti je moguce na dva nacina
rec je samo krilo tisine
a vatra cuva polovinu studeni.
Volim te da bih te poceo voleti
da bih ponovo poceo beskraj
da te ne bih prestao voleti nikada
zato te jos uvek ne volim.
Volim te i ne volim kao da imam
u svojim rukama kljuceve srece
i nesigurnu sudbinu nesretnika.
Moja ljubav ima dva zivota da bi te volela.
Zato te volim kada te ne volim
i zato te volim kada te volim.
By Garbo
#1301073
Abu Nuvas

OKRUTNOST


Bila je tako lepa one veceri
i tako vedrih ociju.
U smionoj igri dopustila je
da joj skinem s ramena
belu maramu.
A kada je noc spustila preko nas
svoju crnu zavesu
postao sam jos odvazniji.
No onda mi se istrgla
i rekla: `pricekaj do sutra!`
Drugog dana kada sam je sreo
bila je jos divnija.
A ja joj uzdrhtavsi od srece rekoh
sto mi je obecala.
`Mutne reci sto se kazuju u noci
gube danju svaki smisao!`
I nasmesivsi se blago
tiho je nestala.
By Garbo
#1301080
I gledam najlepsu ruzu u suton
kako salje poslednji pozdrav nebu.
Gledam voljenu ruzu u suton
kako prelijeva boju svojih latica u oblake.
I gledam jedinu ruzu u suton
dok gasi se svijetlo nad nama.
Gledam svoju ruzu u suton
dok sklapa umorne latice
i tone u crnilo mraka.
Pruzam ruke da je zagrlim
da je stitim od studenih noci.
Ali mesto mekog dodira cvijeta
prste mi izbolo trnje.
I nema je.
Nema krvave boje najlepseg cvijeta
sto budio me u zoru.
Ni mirisa njezina ni dodira
sto pratio me kroz dan.
U mom tuznom vrtu
ostala je samo sjena.
I na vlatima trave pokoja kap kristalne rose
jedva zamijetan trag moje uplakane duse.
Korisnikov avatar
By maka
#1301945
Lepi se za mene ocaj slatki
kao med za poklopac.
Grli me lepi ocaj slatki
kao beba sto je smrdela na pisacku.
Ima lice kao bebe sa zuticom,
ima noge dugacke i krive,
ima oci zive,
ima podsljiva usta i dlakave bradavice.
I nije ni musko ni zensko...
Ocaj moj slatki sapuce mi nezno,
a ja nista ne razumem...
Samo me stegne oko srca.
Kaze mi da nisam zivela,
kaze mi da nisam volela,
kaze mi da ne valjam.
Ali, da me on voli...
Ocaj moj slatki
i najvise sa mnom voli da se napije.
A on zna tolike znacajne ljude!
Korisnikov avatar
By Orlando the Lady
#1302992
Neka vas ne zacudi to sto je nesto poput ovoga ovde. Moje je pravo da smatram ovo Pezijom.


NICK CAVE- Opium Tea

Here I sleep the morning through
'Til the wail of the call to prayer awakes me
And there ain't nothing at all to do but rise and follow
The day wherever it takes me

I stand at the window and I look at the sea
And I am what I am, and what will be will be
I stand at the window and I look at the sea
And I make me a pot of opium tea

Down at the port I watch the boats come in
Watch the boats come in can do something to you
And the kids gather around with an outstretched hand
And I toss them a dirham or two

Well, I wonder if my children are thinking of me
Cause I am what I am, and what will be will be
I wonder if my kids are thinking of me
And I smile and I sip my opium tea

At night the sea lashes the rust red ramparts
And the shapes of hooded men who pass me
And the moan of the wind laughs and laughs and laughs
The strange luck that fate has cast me

Well, the cats on the rampart sing merrily
That he is what he is and what will be will be
Yeah, the cats on the rampart sing merrily
And I sit and I drink of my opium tea

I'm a prisoner here, I can never go home
There is nothing here to win or lose
There are no choices needed to be made at all
Not even the choice of having to choose

Well, I'm a prisoner here, yes, but I'm also free
Cause I am what I am and what will be will be
I'm a prisoner here, yeah, but I'm also free
And I smile and I sip my opium tea.
By Simor
#1305537
Jožef Atila - Glad

Stao je stroj. Umoran prah se šulja,
nad njim ko jesenja magla para bije
i pada na spuštene radničke šije
što jedu sad. Mast znojnih košulja

na rame im pada. Svaki ručak žulja,
kruh s krastavcem žvaču, sve ih grije,
jedu da im ni mrva pala nije,
zagrizaju, zalogaj niz grlo im kulja.

Ne brinu se o dobu, dostignućima.
Zagrizi jedinstven ritam jela predu,
čak svaki zalogaj savjesno ražvaču.

Zdravim i još jakim seoskim plućima
prah i miris ugljena udišu i žvaču
i samo jedu, jedu, ne govore, jedu.
By Ulix
#1305671
Nirvana
(V. P. Dis)

Noćas su me pohodili mrtvi.
Nova groblja i vekovi stari;
Prilazili k meni kao žrtvi,
Kao boji prolaznosti stvari.

Noćas su me pohodila mora,
Sva usahla, bez vala i pene,
Mrtav vetar duvao je s gora,
Trudio se svemir da pokrene.

Noćas me je pohodila sreća
Mrtvih duša, i san mrtve ruže,
Noćas bila sva mrtva proleća:
I mirisi mrtvi svuda kruže.

Noćas ljubav dolazila k meni,
Mrtva ljubav iz sviju vremena,
Zaljubljeni, smrću zagrljeni,
Pod poljupcem mrtvih uspomena.

I sve što je postojalo ikad,
Svoju senku sve što imađaše,
Sve što više javiti se nikad,
Nikad neće - k meni dohođaše.

Tu su bili umrli oblaci,
Mrtvo vreme s istorijom dana,
Tu su bili poginuli zraci:
Svu selenu pritisnu nirvana.

I nirvana imala je tada
Pogled koji nema ljudsko oko:
Bez oblika, bez sreće, bez jada,
Pogled mrtav i prazan duboko.

I taj pogled, k'o kam da je neki,
Padao je na mene i snove,
Na budućnost, na prostor daleki,
Na ideje, i sve misli nove.

Noćas su me pohodili mrtvi,
Nova groblja i vekovi stari;
Prilazili k meni kao žrtvi,
Kao boji prolaznosti stvari.
By Ulix
#1305678
ROĐENI DVADESET TREĆE, STRIJELJANI ČETRDESET DRUGE
(Izet Sarajlic)

Večeras ćemo za njih voljeti.
Bilo ih je 28.
Bilo ih je pet hiljada i 28.
Bilo ih je više nego što je ikada u jednoj pjesmi bilo ljubavi.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.
Mi koji smo po peronima jednog vijeka odbolovali samoće svih svjetskih Robinzona,
mi koji smo nadživjeli tenkove i nikog nismo ubili,
mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti.
I ne pitaj jesu li se mogli vratiti.
I ne pitaj je li se moglo natrag dok je posljednji put,
crven kao komunizam, gorio horizont njihovih želja.

Preko njihovih neljubljenih godina izbodena i uspravna prešla je budućnost ljubavi.
Nije bilo tajni o polegnutoj travi.
Nije bilo tajni o raskopčanoj bluzi.
Nije bilo tajni o klonuloj ruci s ispuštenim ljiljanom.
Bile su noći, bile su žice, bilo je nebo koje se
gleda posljednji put, bili su vozovi koji se vraćaju
prazni i pusti, bili su vozovi i makovi, i s njima,
s tužnim makovimajednog vojničkog ljeta, s divnim
smislom podražavanja, takmičila se njihova krv.

A na Kalemegdanima i Nevskim Prospektima,
na Južnim Bulevarima i Kejovima Rastanka,
na cvijetnim trgovima i Mostovima Mirabo,
divne i kad ne ljube,
čekale su Ane, Zoje, Žanet.
Čekale su da se vrate vojnici.
Ako se ne vrate, svoje bijela negrljena tijela daće dječacima.

Nisu se vratili.
Preko njihovih strijeljanih očiju prešli su tenkovi.
Preko njihovih strijeljanih očiju.
Preko njihovih nedopjevanih Marseljeza.
Preko njihovih izrešetanih iluzija.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.
Na zbornom mjestu ljubavi sad čekaju kao grobovi.
Mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti.

(1953)
Korisnikov avatar
By AngraMaina
#1307936
gde me nadje :love: bas volim tu pesmu izeta sarajlica.



evo od mene malo Shelleyja - Ode to Liberty. naravno, jedno parce koje se odnosi na grcku. (znam, znam, dosadan sam)




V.
Athens arose: a city such as vision
Builds from the purple crags and silver towers
Of battlemented cloud, as in derision
Of kingliest masonry: the ocean-floors
Pave it; the evening sky pavilions it;
Its portals are inhabited
By thunder-zoned winds, each head
Within its cloudy wings with sun-fire garlanded,--
A divine work! Athens, diviner yet,
Gleamed with its crest of columns, on the will
Of man, as on a mount of diamond, set;
For thou wert, and thine all-creative skill
Peopled, with forms that mock the eternal dead
In marble immortality, that hill
Which was thine earliest throne and latest oracle.


VI.
Within the surface of Time's fleeting river
Its wrinkled image lies, as then it lay
Immovably unquiet, and for ever
It trembles, but it cannot pass away!
The voices of thy bards and sages thunder
With an earth-awakening blast
Through the caverns of the past:
(Religion veils her eyes; Oppression shrinks aghast):
A winged sound of joy, and love, and wonder,
Which soars where Expectation never flew,
Rending the veil of space and time asunder!
One ocean feeds the cl
ouds, and streams, and dew;
One Sun illumines Heaven; one Spirit vast
With life and love makes chaos ever new,
As Athens doth the world with thy delight renew.


...
By Ulix
#1309414
@AngraMaina: meni se bas svidja Izetova lakoca "pevanja". Njegove pesme se prosto citaju same od sebe.

ПРВИ СНИЈЕГ

Соња, изиђи да скитамо,
имам луду жељу вечерас да лутам.
Соња, изиђи и изнеси само
мало њежности испод капута.

Мало њежности, мало само,
залогај један за огромну глад.
Соња, изиђи да скитамо,
ноћас је нестварно лијеп град.

http://blog.b92.net/text/5737/Prvi%20snijeg/
Korisnikov avatar
By AngraMaina
#1309926
hvala ulixu sto me podseti:


NAZIM HIKMET
9-10 P. M. POEMS WRITTEN FOR PIRAYE


13 November 1945

The poverty of Istanbul - they say - defies description,
hunger - they say - has ravaged the people,
TB - they say - is eveywhere.
Little girls this high - they say -
in burned-out buildings, movie theaters...

Dark news comes from my far-off city
of honest, hard-working, poor people -
the real Istanbul,
which is your home, my love,
and which I carry in the bag on my back
wherever I'm exiled, to whatever prison,
the city I hold in my heart like the loss of a child,
like your image in my eyes...

tr. by Randy Blasing and Mutlu Konuk
Korisnikov avatar
By AngraMaina
#1309936
14 December 1945

Damn it, winter has come down hard...
You and my honest Istanbul, who knows how you are?
Do you have coal?
Could you buy wood?
Line the windows with newspaper.
Go to bed early.
Probably nothing's left in the house to sell.
To be cold and half hungry :
here, too, we're the majority
in the world, our country, and our city...

tr. by Randy Blasing and Mutlu Konuk


skinuto odavde
Korisnikov avatar
By AngraMaina
#1309937
napisano neposredno pred smrt:

MY FUNERAL

Will my funeral start out from our courtyard?
How will you get me down from the third floor?
The coffin won't fit in the elevator,
and the stairs are awfully narrow.

Maybe there'll be sun knee-deep in the yard, and pigeons,
maybe snow filled with the cries of children,
maybe rain with its wet asphalt.
And the trash cans will stand in the courtyard as always.

If, as is the custom here, I'm put in the truck face open,
a pigeon might drop something on my forehead : it's good luck.
Band or no band, the children will come up to me -
they're curious about the dead.

Our kitchen window will watch me leave.
Our balcony will see me off with the wash on the line.
In this yard I was happier than you'll ever know.
Neighbors, I wish you all long lives.

Moscow, April 1963

tr. by Randy Blasing and Mutlu Konuk
By Swanheart
#1310298
Samoća


Svoju snagu prepoznaćeš po tome
koliko si u stanju
da izdržiš samoću

Gigantske zvezde samuju
na ivicama svemira.
Sitne i zbunjene
sabijaju se u galaksije.

Samo sekvoja bira čistine
sa mnogo sunca, uragana i vazduha.
Samo paprati zavlače se u prašume.

Orao nikada nije imao potrebu
da se upozna s nekim drugim orlom.
Mravi su izmislili narode.

Svoju snagu prepoznaćeš po tome
koliko si u stanju
da prebrodiš trenutak,
jer trenutak je teži
i strašniji i duži
od vremena i večnosti.



M. Antić
By Swanheart
#1310311
Da li sam svuda gde su mi tragovi,
Ko zna s čim sam se spajao,
A nisam ni takao?

Možda sam boravio i u svom životu,
Možda, postoje izvesni znaci,
Ali kao da je neko stran.

Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je opasno ići, ja se nikad ne umaram.

Valjda sam jedini svedok, koji sumnja u sebe
Sve češće mi se čini,
Da nisam nikakav oblik,
Već da slobodno jedrim kroz sopstveno
Pijanstvo – prepušten sunčevom vetru
Odlivam se i dolivam...

Ali ipak uz mene se može, mada je neobično,
Sa mnom je opasno hteti, ja nikad ne odustajem.

Neiskvaren iskustvom, poseban slučaj samoće.
Ponekad izmislim sadašnjost,
Da imam gde da prenoćim.
I suviše sam video, da bih smeo da tvrdim,
Mnogo toga sam saznao, da bih imao ijedan dokaz.

Ali ipak uz mene se može, mada je neobično,
Sa mnom je opasno voleti, ja nikad ne zaboravljam.


Pokušavam da shvatim učenja koja mene shvataju.
Nejasna mi je vera, spremna u mene da veruje.
Teško je biti okovan u moju vrstu slobode.
Lako mi je s nemirom, ne mogu da umirim mir.

Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je čudno čak i umreti, jer ja se ne završavam...


M. Antić
Korisnikov avatar
By AngraMaina
#1310361
e ovu poslednju sam ja postavio, ali tek sad vidim da nije bio original nego prerada koju mi je poslao neki lik... tako je u drugom licu ("ipak uz tebe se moze, mada je neobicno") i stihovi su malo drukcije rasporedjeni. e svasta, vala, da neko skrnavi antica radi asikovanja. u svakom slucaju uvrnuto :lood:
By Swanheart
#1310441
ja sam ovu pronasla slucajno na netu
tako da, mozda je ovo sto sam ja postavila skrnavljenje
:neznam:
  • 1
  • 30
  • 31
  • 32
  • 33
  • 34
  • 92
long long title how many chars? lets see 123 ok more? yes 60

We have created lots of YouTube videos just so you can achieve [...]

Another post test yes yes yes or no, maybe ni? :-/

The best flat phpBB theme around. Period. Fine craftmanship and [...]

Do you need a super MOD? Well here it is. chew on this

All you need is right here. Content tag, SEO, listing, Pizza and spaghetti [...]

Lasagna on me this time ok? I got plenty of cash

this should be fantastic. but what about links,images, bbcodes etc etc? [...]

Swap-in out addons, use only what you really need!