- 06 Jun 2008, 10:19
#1135542
Ana Ivanović na krovu sveta
U srpskom polufinalu na Rolan Garosu Ana Ivanović savladala Jelenu Janković sa 6:4, 3:6, 6:4 i izbila na čelo svetske VTA liste. – Za trofej protiv Ruskinje Safine sutra u 15 časova
U srpskom polufinalu na Rolan Garosu, u kojem je ulog bio prvo mesto na svetskoj VTA listi, Ana Ivanović je savladala Jelenu Janković sa 6:4, 3:6, 6:4. Sedmi međusobni susret ove dve teniserke, koje su na Međunarodno prvenstvo Francuske došle s namerom da zaposednu svetski tron, bio je pun uzbuđenja, preokreta i uzdaha - i na terenu i na tribinama centralnog stadiona „Filip Šatrije".
Svaka teniserka je imala svoje svetle trenutke, ali i padove, a Ivanovićeva je bila za nijansu bolja u trenucima kada je izgledalo da bi prvi srpski polufinale na jednom turniru „velike četvorke" mogao da se pretvori u „maraton". Ivanovićeva (rođena 1987), dve godine mlađa od Jankovićeve, sada vodi s 6:1 u međusobnim susretima (pored toga, jedan meč je završen bez borbe, pošto je Jankovićeva predala zbog povrede).
U sutrašnjem finalu, koje će početi u 15 časova, naša teniserka će igrati protiv neustrašive Ruskinje Dinare Safine (14. na VTA listi) koja je i u meču s trećom svojom zemljakinjom, Svetlanom Kuznjecovom, potvrdila da je u životnoj formi - 6:3, 6:2. Kako god da se završi taj duel, Ivanovićeva će od ponedeljka biti prva na svetskoj VTA listi, a Jankovićeva ostaje na trećoj poziciji. Šarapova, koja je u osmini finala prokockala meč loptu protiv Safine, pašće s prvog mesta na drugo.
Ovo je Ani Ivanović drugi uzastopni finale. Ona je prošle godine u borbi za trofej izgubila od Žistin Enen (6:1, 6:2) koja je uoči ovog Rolan Garosa odlučila da završi karijeru i tako oslobodi prvo mesto na VTA listi.
A. M.
* * *
Ana Ivanović je pobedila Jelenu Janković sa 6:4, 3:6, 6:4 u polufinalu Međunarodnog prvenstva Francuske. Dobit od najvrednije od šest pobeda u njihovih sedam međusobnih duela je dvostruka. Pored finala to je proboj na prvo mesto svetske rang-liste, koja će da bude objavljena u ponedeljak.
Za to zaslugu ima i Ruskinja Dinara Safina koja je u drugom polufinalnom meču lako savladala zemljakinju Svetlanu Kuznjecovu sa 6:3, 6:2. Rođena sestra svojevremeno prvog „reketa” sveta Marata Safina igra i na „Rolan Garosu” u životnoj formi. Zasluženo je u finalu (sutra, 15 časova), a ni na kraj pameti joj možda nije bilo da je i veličanstvenim preokretom u osmini finala protiv Ruskinje Marije Šarapove, koja prepušta čelo liste, i pogotovo pobedom nad Kuznjecovom, jedinom koja je još bila u igri za njenog naslednika, svalila teško breme na leđa obe naše teniserke. Njen meč je prethodio prvom „gren-slem” okršaju teniserki koje su ponos našeg sporta.
Od sablasne tišine do uraganskog pljeska
Drugoplasirana Ivanovićeva i trećeplasirana Jankovićeva su izašle jedna drugoj na megdan stavljene pred svršen čin – pobednica će biti 17. prvi ženski „reket” od pokretanja svetske rang-liste 1975. Videlo se to u igri obe, naročito kako se osećalo da se meču bliži kraj. Uprkos tom bremenu s istorijskom težinom, priuštile su gledalištu jednu od najdopadljivijih predstava u poslednje vreme.
Stadion „Filip Šatrije”, najveći na „Rolan Garosu”, i jedan od četiri najsvetija teniska hrama, u početku je bio savršeno miran, kao zanemeo od uzbuđenja i nestrpljivosti pred tim da jedna od njih dve stiče dvostruki ćar, a druga ni utehu. Kako se borba rasplamsavala, preokreti bili sve češći, a potezi sve lepši, uraganski pljesak se dizao do visina do kojih je uzletao pilot u čiju čast slavni pariski turnir i nosi ime.
Najsnažniji je, čini se, bio onog trenutka kad su se naše teniske dive zagrlile preko mreže. Njihov međusobni duel još nije derbi koji zaslužuje počasno mesto u teniskim analima, ali su tom slikom pred očima više od 10.000 duša kao vremeplovom vraćeni svi oni istorijski prizori s velikanima ženskog tenisa, posle njihovih viteških okršaja.
Svi ćemo se složiti da je na terenu vođen i psihološki rat i da je trebalo imati živce od čelika. Jankovićeva je krenula sigurnije i silovitije, a nervoza je odvala Ivanovićevu. Vođstvo s 3:0 je bio jasan pokazatelj da je tako, ali to je bio tek početak. Međutim, na 4:2 za Jankovićevu koja je na svoj servis imala priliku da se približi vođstvu i u setovima, izgledalo je da Ivanovićeva može da s pomiri s tim da je prvi set gotov. Ali, samo je jedan njen ubojit forhend bio dovoljan da se pokrene žrvanj kojem još niko nije umakao. Krenula je put preokreta koji ni Jankovićeva nije mogla da prepreči. I to ne samo do konca prvog seta već ni u prva dva gema drugog.
Razvoj događaja na terenu je promenjen iz korena. Ivanovićeva je zagazila ka finalu i krovu sveta. Jankovićeva nije više imala šta da čeka niti čemu da se nada ako ne počne da igra na sve ili ništa. I rizik je počeo da se isplaćuje. Baš to je bila pokretačka snaga da se od one teniserke koja deluje kao da joj se srušio ceo svet preobrati u razgoropađenu lavicu.
Preokreti za teniske sladokusce
Ivanovićeva je bila podređena u sledećih sedam gemova, zadešena kanonadom udaraca s druge strane. Imala je, ruku na srce, jednu dobru priliku da prekine nezadrživi nalet protivnice, ali je loptica u mreži izmamila uzdahe i nevericu. Aplauzi na otvorenoj sceni su postajali sve učestaliji, a vrhunac u drugom setu su dostigli kako se jezičak na vagi dvoumio na čiju će stranu u devetom gemu na servis Jankovićeve. Ivanovićeva se tada bila i izborila za brejk-loptu da smanji na 5:4, a Jankovićeva je iskoristila četvrtu set-loptu za izjednačenje.
I tu se umešao prst pravde. Ako je sudbinski i došlo do toga da se i o plasmanu u finale i o proboju na svetski vrh odlučuje u međusobnom duelu, najpravednije i jeste bilo da to bude u trećem setu. Naročito zbog toga što su obe igrale sjajno, i za oko i za dušu publike, s malo grešaka i sijaset prelepih poena.
Tanak led je sad bio pod nogama Ivanovićeve, pošto je gubila s 2:0 pa i s 3:1. Sve je u tim trenucima bilo na strani Jankovićeve koja nije popuštala. Međutim, ovaj meč će se dugo pamtiti i kod poklonika tenisa u svetu jer je imao tačku usijanja. Ivanovićeva je izjednačila na 3:3, a to je značilo i da se vraća u svoj prepoznatljivi ritam koji je sve žešći kako se sve češće čuje njeno već čuveno „ajde”. Usledila su dva brejka. Rizik je bio sve manji s obe strane, jer se u vazduhu predosećalo da jednu od njih dve minuti dele od velike pobede i da duel neće otići u nedogled. To pogotovo kad je Ivanovićeva povela s 5:4. Jankovićevoj je preostalo da servira za opstanak.
Posle dva časa i 14 minuta njena protivnica stiče prvu meč-loptu. I tada kao da je ceo stadion iščezao i da u celom kompleksu „Rolan Garos” ostaju samo njih dve, oči u oči. Jankovićeva taj pritisak nije podnela. Prvi put je servirala u mrežu, a Ivanovićeva je jedva dočekala da se sudbina lomi na drugi, znatno slabiji servis njene protivnice. Dočekala je lopticu svojim najjačim oružjem forhendom. Imala je vremena i da se namesti, da podesi koordinate, a onda ta haubica nepogrešivo gađa.
/Politika/