- 03 Apr 2008, 02:06
#1084838
Film ,,Čarlston za Ognjenku'', koji sam odgledao pre neki dan naterao me je da preispitam svoju listu omiljenih domaćih filmova i na listu u sam vrh stavim ovaj mnogo sladak film.
Kako izgledaju vaše tablice najdražih filmova?
Ja ću napisati čak i 20. A uračunao sam i crnogorske filmove dela Bulajića, Ž i B. Nikolića kao i Marije Perović), jer je bezveze njihovu malu kinematografiju još uvek posmatrati odvojenom.
1. Čovjek, koga treba ubiti – (V.Bulajić) /Crna Gora 1979/
2. Lepota poroka – (Ž. Nikolić) /Crna Gora 1986/
3. Petrijin venac – (S. Karanović) /Srbija 1980/
4. Čarlston za Ognjenku – (U. Stojanović) /Srbija 2007/
5. Virdžina – (S. Karanović) /Srbija 1991/
6. Čavka – (M. Radivojević) /Srbija 1988/
7. Marble ass – (Ž. Žilnik) /Srbija 1995/
8. Maratonci trče počasni krug – (S. Šijan) /Srbija 1982/
9. Kako sam sistematski uništen od idiota – (S. Šijan) /Srbija 1983/
10. Biće skoro propast sveta – (A.Petrović) /Srbija 1968/
11. Leptirica – (Đ. Kadijević) /Srbija 1973/
12. Sabirni centar – (G. Marković) /Srbija 1989/
13. Čudo neviđeno – (Ž. Nikolić) /Crna Gora 1984/
14. Varljivo leto ‘68 - (G. Paskaljević) /Srbija 1984/
15. Davitelj protiv davitelja – (S. Šijan) /Srbija 1984/
16. Ko to tamo peva – (S. Šijan) /Srbija 1982/
17. Belo odelo – (L. Ristovski) /Srbija 1999/
18. Tri karte za Holivud – (B. Nikolić) /Srbija 1993/
19. Opet pakujemo majmune - (M. Perović) /Crna Gora 2004/
20. Kupi mi Eliota – (D. Zečević) /Srbija 1998/
Al' pošto su mi dva najdraža filma dela crnogorske kinematografije, ostaje mi ,,Petrijin venac'', koji mi je najemotivniji srpski film.
,,Čovjek, kog treba ubiti'' mi je najjači i najhrabriji film, snimljen u SFRJ.
U pitanju je verzija ,,Lažnog cara Šćepana malog''. Film sadrži i lezbo poljupce dve đavoleve izaslanice, a i meni posebno dragu scenu u kojoj se sam đavo prerušava u sveštenika, što je vrlo hrabro prozivanje crkve. Nema većih đavola od onih u njoj.
Zbog otvorenog prikazivanja licemernosti crkve (Silovatelj nosi krst dok siluje i monahinje dolaze da abortiraju) sviđa mi se i hrvatski film ,,Fine mrtve djevojke''.
Od slovenačke kinematografije jak mi je film ,,Stereotip''.
Majku, koja je operska pevačica svi ućutkuju kad joj se peva. Na kraju ona ipak doživljava čast da je neprekidaju. Kad peva na sahrani svog sina.
Kako izgledaju vaše tablice najdražih filmova?
Ja ću napisati čak i 20. A uračunao sam i crnogorske filmove dela Bulajića, Ž i B. Nikolića kao i Marije Perović), jer je bezveze njihovu malu kinematografiju još uvek posmatrati odvojenom.
1. Čovjek, koga treba ubiti – (V.Bulajić) /Crna Gora 1979/
2. Lepota poroka – (Ž. Nikolić) /Crna Gora 1986/
3. Petrijin venac – (S. Karanović) /Srbija 1980/
4. Čarlston za Ognjenku – (U. Stojanović) /Srbija 2007/
5. Virdžina – (S. Karanović) /Srbija 1991/
6. Čavka – (M. Radivojević) /Srbija 1988/
7. Marble ass – (Ž. Žilnik) /Srbija 1995/
8. Maratonci trče počasni krug – (S. Šijan) /Srbija 1982/
9. Kako sam sistematski uništen od idiota – (S. Šijan) /Srbija 1983/
10. Biće skoro propast sveta – (A.Petrović) /Srbija 1968/
11. Leptirica – (Đ. Kadijević) /Srbija 1973/
12. Sabirni centar – (G. Marković) /Srbija 1989/
13. Čudo neviđeno – (Ž. Nikolić) /Crna Gora 1984/
14. Varljivo leto ‘68 - (G. Paskaljević) /Srbija 1984/
15. Davitelj protiv davitelja – (S. Šijan) /Srbija 1984/
16. Ko to tamo peva – (S. Šijan) /Srbija 1982/
17. Belo odelo – (L. Ristovski) /Srbija 1999/
18. Tri karte za Holivud – (B. Nikolić) /Srbija 1993/
19. Opet pakujemo majmune - (M. Perović) /Crna Gora 2004/
20. Kupi mi Eliota – (D. Zečević) /Srbija 1998/
Al' pošto su mi dva najdraža filma dela crnogorske kinematografije, ostaje mi ,,Petrijin venac'', koji mi je najemotivniji srpski film.
,,Čovjek, kog treba ubiti'' mi je najjači i najhrabriji film, snimljen u SFRJ.
U pitanju je verzija ,,Lažnog cara Šćepana malog''. Film sadrži i lezbo poljupce dve đavoleve izaslanice, a i meni posebno dragu scenu u kojoj se sam đavo prerušava u sveštenika, što je vrlo hrabro prozivanje crkve. Nema većih đavola od onih u njoj.
Zbog otvorenog prikazivanja licemernosti crkve (Silovatelj nosi krst dok siluje i monahinje dolaze da abortiraju) sviđa mi se i hrvatski film ,,Fine mrtve djevojke''.
Od slovenačke kinematografije jak mi je film ,,Stereotip''.
Majku, koja je operska pevačica svi ućutkuju kad joj se peva. Na kraju ona ipak doživljava čast da je neprekidaju. Kad peva na sahrani svog sina.