- 27 Jun 2009, 10:07
#1519316
Milena Dravić: Balkanska Ingrid Bergman
Datum: 16.01.2008 18:47
Autor: Davor PAVLOVIĆ
Milenu Dravić nema ko ne poznaje sa prostora bivše Jugoslavije, svako je pogledao barem jedan film u kojem je ona glumila. Ona je spontana plavuša koja je snimila veliki broj filmova, serija i glumila u dosta pozorišnih predstava. Danas živi isto kao i na početku karijere, povučeno u Beogradu, sa mužem, takođe glumcem Draganom Nikolićem.
Rođena je u Beogradu 5. oktobra 1940. godine. Na film je došla slučajno, kada je plavokosu, pjegavu srednjoškolku s konjskim repom zapazio na naslovnoj strani neke ilustrovane revije režiser F. Čap i dao joj ulogu u svom filmu "Vrata ostaju otvorena" (1959). Svojim šarmom i spontanošću nametnula se, pa je ubrzo snimila "Diližansu snova" (1960), "Zajednički stan" (1960), "Bolje je umeti" (1961), "Uzavreli grad" (1961) i "Ljeto je krivo za sve" (1961).
"Umjetnošću se bavim od svoje četvrte godine, prvo španskim igrama, a potom klasičnim baletom. U baletskoj školi su me i pronašli za film 'Vrata ostaju otvorena'. Tada sam imala petnaest godina. Nisam bila sigurna da li ću se filmom i dalje baviti, ali jako brzo su došle nove ponude, sve do 'Prekobrojne' kada sam shvatila da je film moje životno opredjeljenje. Kasnije će doći rad u pozorištu i televiziji", priča Milena.
Motivisana uspjehom koji je do tada postigla upisuje Akademiju za film, pozorište, radio i televiziju. Kada za svoju šestu ulogu, seoske djevojke koja kao prekobrojna kreće za momkom na radnu akciju u "Prekobrojnoj" (1962), osvaja "Zlatnu arenu" na festivalu u Puli, postaje jasno da je jugoslovenska kinematografija dobila izuzetnu glumačku ličnost.
"Bila je to i moja prva uloga sa Smokijem. Nas dvoje smo izvrsno funkcionisali kao akcijaški par: Malena i Mikajlo. Zahvaljujući toj ulozi kasnije smo snimili nekoliko zajedničkih filmova, takođe vrlo uspešnih i postali smo glumački par", rekla je Milena Dravić.
Sarađujući sa više od trideset režisera svih generacija neprekidno igra uglavnom glavne uloge u više od pedeset filmova najrazličitijih žanrova, postavši jednim od glumačkih postulata jugoslovenske kinematografije, iako je često igrala i u drugim sredinama. Svoju drugu "Zlatnu arenu" dobija za ulogu krojačice koja se pridružuje partizanskome biciklističkom bataljonu u "Biciklistima" (1970).
Prvi dio njene karijere obilježen je kontinuiranom saradnjom sa Purišom Đorđevićem, a kasnije se, težeći da iskoči iz okvira stereotipa, približava avangardnim režiserima i ostvaruje zapažene uloge u djelima Dušana Makavejeva "Čovek nije tica" (1965), kao mlada frizerka u središtu ljubavnog trougla, i "Misterije organizma" (1971), kao razbarušena revolucionarka, te u "Klaksonu" K. Rakonjca 1965. i "Zasedi" Ž. Pavlovića 1969.
Sa "Misterijama organizma" odlazi u Kan gdje upoznaje Džona Lenona, Joko Ono i Džeka Nikolsona.
"Na konferenciji za novinare mnogi su bili zadivljeni što je takav film snimljen u Jugoslaviji. Međutim, jedna američka novinarka je maliciozno pitala: 'Znaju li, uopšte, žene u Jugoslaviji za kontraceptivna sredstva?!' Onda sam ja burno odreagovala bacivši joj u lice tablete, za migrenu, koje sam tog trenutka imala u tašni. I dobila aplauz prisutnih."
Iako je u nizu filmova uspješno igrala dramske uloge, njene najizrazitije predispozicije su, prema vlastitom uvjerenju, "karakterne uloge sa elementima komedije" što je došlo do punog izražaja u seriji "Obraz uz obraz". Godine 1963. počela je da radi na televiziji. Prvi nastup bio je u dječjoj seriji "Laku noć, deco", koja je rađena po tekstovima Duška Radovića i Mike Antića. Uradila je oko četrdeset tih emisija. Kasnije je radila jedan od prvih šou-programa koji se zvao "Lift za peti sprat".
Okušala se i u pozorištu i to uglavnom u neformalnim, alternativnim grupama, a bila je i fotomodel. U pozorištu je debitovala u "Ateljeu 212" u Beogradu sa rolom u komadu Bore Ćosića 1971. godine u predstavi "Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji" u režiji Ljubomira Draškića. Odmah potom dobija ulogu u komadu "Lulu" Frenka Vedekinda, "Kod lepog izgleda" Edena fon Horvata, u komadu Jelice Zupanc "Crnjanski ili lako je Andriću" igra jednu od glavnih uloga uz veliku Rahelu Ferari. Glavnu ulogu uz Petra Božovića i Dragana Nikolića igra u "Dekameronu" u režiji čuvenog evropskog režisera Roberta Ćulija.
Milena takođe ima i jedan interesantan hobi, amaterski se bavi fotografijom. Ima već seriju fotografija, a tema su brodovi u Rosama u Boki, gdje Dragan Nikolić i ona imaju stan.
"San mi je san svakog čoveka koji nije samo vezan za pozorište, nego za naše živote. Prosto se molim da se prevaziđu svi užasni problemi i strahote koji su nas sve zajedno snašli i da izađemo iz toga. Da budemo slobodni i da živimo kao sav normalan svet. To mi je san", rekla je Milena Dravić.
Zajednički život sa Draganom Nikolićem
Milena Dravić je u braku sa doajenom srbijanskog glumišta Draganom Nikolićem dugi niz godina, a nikada nisu bili tema žute štampe, jer su vodili povučen i ovoj vrsti novina nezanimljiv način života.
"Mi smo se našli i upoznali na poslu. Sve ove godine, jako dugo smo u braku, oboje trajemo i kao glumci i kao ljudi. Iz istih smo krajeva, Beograda. Ima dosta toga što nas vezuje. Ima kada su se dešavale i krize, kao što se dešavaju svakom, ali mi guramo napred, idemo dalje. Naši poslovi nam ne smetaju, imamo trenutke zajedničkih poslova", rekla je Dravićeva.
Nagrade
Povodom mnoštva dobijenih nagrada Milena je izjavila: "Kada sam sasvim mlada primila nagradu, a primila sam ih dosta, one su za mene značile jednu veliku obavezu. Sada, posle toliko godina, kada sam dobila puno nagrada, možda mi te nagrade i ne trebaju, ali kada se one dogode, one su meni i u ovim godinama danas podsticaj".
"Ćuran" za ulogu u predstavi "Ptic i ptica" na festivalu "Dani komedije" u Jagodini,
"Ćuran" za ulogu u predstavi "Ćelava pevačica" na festivalu "Dani komedije" u Jagodini,
"Žanka Stokić" za cjelokupni životni umjetnički opus i doprinos,
"Zlatna arena" za ulogu u filmu "Prekobrojna",
"Zlatna ruža" za ulogu u filmu "Jutro" u Veneciji,
"Zlatni David", kao najbolja evropska glumica 1978. godine za ulogu u "Voda nešto nosi",
Nagradu u Kanu za film "Specijalni tretman" 1980. godine,
Pet "Srebrnih arena" u Puli.