- 01 Jun 2008, 13:23
#1130209
evo malo cinjenica:
- Osobe sa LGBT roditeljima imaju podjednaku mogucnost da postanu homoseksualci kao i svi ostali, oko 10% . Nijedno istraživanje nije ikada pokazalo da LGBT roditelji imaju ikakvog uticaja na seksualnu orijentaciju njihove dece. (Patterson, Charlotte J. 1992.)
- istraživanja tvrde da deca sa LGBT roditeljima veoma lako nađu uzore ponasanja oba pola u svom okruzenju (rodbina, prijatelji roditelja, komsiluk, skola) te da nemaju ništa više problema vezanih za sopstveni rod i pol nego ostala deca.. (Rofes, E.E., 1983, Herdt, 1989.)
- studije su pokazale da su često deca sa LGBT roditeljima otvorenijeg uma i širih shvatanja, te spremnija da prihvate druge ljude bez osuđivanja – tolerantnija. (Harris and Turner, 1985/86)
- ćerke čiji su roditelji LGBT osobe često imaju veće samopoštovanje i samopouzdanje od ženske dece hetero roditelja, a sinovi su brižniji i manje agresivni. (Hoeffer, 1981.)
- na psihološkim testovima, u funkcionisanju u školi, i po ponasanju u romantičnim vezama, tinejdžeri sa istopolnim roditeljima se podjednako dobro prilagođavaju kao i njihovi vršnjaci iz hetero porodica.Najvazniji uslov za socijalnu prilagodjenost i psihološku zrelost tinejdžera je kvalitet odnosa koji imaju sa svojim roditeljima. (National Longitudinal Study of Adolescent Health, 2004.)
- upoređivanje razvoja polne uloge dece koju su odgajale samohrane majke, lezbejke i dece iz tradicionalnih porodica, pokazuje da nema značajnih razlika među njima (Golombok, Spencer I Rutter, 1983., Green, 1978., Green i sur., 1986., Hoeffer, 1981., Kirkpatrick, Smith I Roy, 1981.)
Iz svega opisanog, sledi da većina problema sa kojima se deca LGBT roditelja susreću, zapravo potiče iz suočavanja sa homofobijom/bifobijom/transfobijom u društvu, mnogo pre nego zbog seksualne orijentacije ili rodnog identiteta svojih roditelja. Zato mnoge LGBT osobe ni ne razmišljaju ili se ne usuđuju da rađaju/ usvajaju decu.
Veoma je važno uzeti u obzir efekat internalizovane homofobije kod LGBT osoba na samo razmisljanje i odlučivanje o zasnivanju porodice. Zbog neprihvatajuceg okruženja i mnogobrojnih osuda sa kojima se susrecu LGBT osobe osecaju krivicu i počinju da razmišljaju o sebi na isti ili sličan način kao i oni koji ih osuđuju. Zato se daleko teže odlucuju da rađaju/usvajaju decu, misleći da zapravo nemaju pravo na to, plašeci se da njihova deca neće imati lak zivot. Međutim, mnoga istraživanja sugerišu da je deci najbitnija ljubav i odnos koji grade sa roditeljima i da se uz podršku porodice bez većih problema mogu nositi sa svim izazovima, uključujucici i eventualna zadrkivanja druge dece zbog toga sto im je jedan ili oba roditelja LGBT osoba/e.
Sem toga, ne treba zaboraviti da se sa sličnim problemima sreću i deca iz drugih porodica koje pripadaju marginalizovanim grupama u našem društvu (Romskih porodica i drugih etničkih i nacionalnih manjina, osoba sa invaliditetom itd.). Podrška porodice i šire zajednice (LGBT, romske isl.) je ono što decu osnažuje, omogućava im osećaj pripadnosti i smanjuje osećaj izolacije i usamljenosti.
Čak i kada ne znaju za sexualnu orijentaciju/rodni identitet svojih roditelja, deca često osećaju da im roditelj nešto važno ne govori, a može se čak javiti i utisak da su ih roditelji lagali, kada saznaju. Sada odrasla, deca koja imaju LGBT roditelje, najčešće kažu da su želela da su im roditelji rekli ranije, da su oni osećali da se od njih nešto važno skriva, ali nisu znali šta nije u redu i poručuju da nikada nije rano reći detetu. Ovo su iskustva mladih i odraslih ljudi, koji su saznali da im je neko roditelja LGBT. Ova iskustva potiču uglavnom iz zapadno-evropskog konteksta i SAD-a i mogu se pronaći u knjigama, Internet forumima, diskusionim listama i sl.