moj tata ce sad napuniti 73 godine, preskocili smo celu jednu generaciju
jako mi je nedostajao dok sam bila mala, posto je radio u inostranstvu, i vidjala sam ga samo 3 puta godisnje po nedelju dana.. kad je dobio penziju i vratio se, on je vec bio starac, a ja tinejdzer u najludjim godinama kome je sve smetalo..
ali oduvek sam bila tatino dete i trazila njegovu blizinu.. volela sam da spavam kraj njega kad dodje, da idem na selo u vocnjak, ceprkam ispod auta i ispod haube i postavljam glupa pitanja, iako me to u sustini nikad nije zanimalo.. zbog njega sam i pocela da pratim fudbal i postala zagrejama grobarka, samo kako bi mu kontrirala, posto je on naravno zvazas
jako me boli kad odem kuci, posto uvek se poteze ta prica da on hoce da me uda i "ukuci" pa da moze na miru da umre.. svestan je vec svojih godina, a mislim pa ja toga jos nisam, posto uvek nadjem neku glupost da se posvadjamo..
prebacujem mu mnoge stvari, kako nisam imala normalno detinjstvo, propustila porodicna letovanja i zimovanja, kako mi nikad nije bio na roditeljskom.. sve su to gluposti i nezrela razmisljanja ka pomislim da je on radio ko crnac sve tri smene kako bi se ja sad sirila po Beogradu..
on mi prebacuje da sam "ogrubela" u poslednjih par godina, posto ne pricam toliko sta mi se desava..
ali ja sam ipak tatina maza, i iako sam kravetina od 24 godina, i dalje imam potrebu da mu sednem u krilo i zagrlim :medo:
samo se nadam da ce mu Bog dati zdravlja da jos dugo pozivi, posto bez njega ne mogu da zamislim zivot.