Originally posted by gneeebo
Mislim da je glavni problem u celoj priči što sam napravio pun krug po užarenom ugljevlju apropo školstva i vratio se na početak, tako da imam flešbekove u svim smerovima
ovo je jedan od kljucnih problema - krajnja i iracionalna identifikacija procesa skolovanja sa ucenjem i sposobnostima uopste -
Školovanje i dalje ima veliki uticaj na budućnost svake osobe. Npr. reveal bi volela kada bi sestričina imala bolji uspeh u školi jer misli da je to dobro za nju.
ne verujes da licnosti dece i njihove sposobnosti ponekad (ja bih rekao najcesce) postoje iskljucivo van skole?
U stvari ne verujem da postoje
isključivo, tj. kad tad bi zasijale u povoljnoj situaciji. Ne mogu da zamislim da
niko nikad ne bi primetio nečije sposobnosti (druga je stvar da li bi pozitivno reagovao na njih! definitivno postoje ludi i zli nastavnici koji rade suprotno zamisli svoje struke) niti da bi ih neko od dece namerno krio (ne znam u čemu bi bila korist u tome.
ja sam, na primer, od 5. do 8. razreda imao izuzetno lose ocene iz fizickog (na polugodistu iz 8. sam imao 1, na kraju godine mi je bila poklonjena neka veca ocena), pa ipak sam bio fizicki spretniji od dosta dece u razredu (ili, cak i da nisam, moje fizicke sposobnosti svakako niko ne bi, van skole, oznacio kao "nedovoljne").
Tu recimo ne znam šta se dešavalo, padaju mi na pamet razne mogućnosti, verovatno postoji jedan ili više razloga.
da li ozbiljno mislis da se samo u skoli uci, a da se van skole moze biti samo "prijatan i drag"?
Ne nego je rečenica na koju je to bio odgovor bila glomazna i čudna i odgovor je ispao takav.
ja stavise mislim da iskustvo vecine ljudi govori da ne samo da u skoli nisu nista naucili (osim mozda kako da beze sa casova i kako da prepisuju), vec im je skola cesto i oduzimala vreme (ili ubijala volju) za bavljenje stvarima koje ih zaista interesuju.
Pa i moje iskustvo sa školovanjem je takvo.
mislim da bi bilo u najmanju ruku drugarski objasniti nekom da prosek ocena koji znaci "jedva dobar" ne sluzi nikom do samoj skoli.
Meni se činilo da je to sasvim jasno svakome i da nije potrebno objašnjavati. (Ne samo pojedinačnoj školi nego celokupnom obrazovnom sistemu)
traziti strucnu pomoc zato sto neko ima mali prosek ocena u skoli znaci reci mu: "ne samo da si glup i nesposoban, vec si toliko glup i nesposoban da nisi ni svestan da si glup i nesposoban i da ti je potrebna pomoc ljudi koji su izgradili citavu svoju profesiju upravo na slucajevima poput tebe."
Tu se ne slažem, tj. mislim da to ne znači to, jer bi to značilo da ako vodiš dete da mu daju protezu za zube to znači "ne samo da imaš ružne zube nego nisi ni svestan koliko ružne zube imaš, i potrebna ti je pomoc ljudi koji su izgradili citavu svoju profesiju upravo na slucajevima poput tebe." i zato nijedno dete ne bi trebalo da ima zubnu protezu. Ili recimo neko ko ima ravne tabane ne bi nikada otišao da dobije korektivne cipele. Ili neko ko ne vidi dobro bi celog života škiljio i saplitao se o stvari dok ga ne bi nešto pregazilo, jer ne bi nikad otišao po sočiva ili naočare jer bi to značilo da je ćoroskop i da mu je potrebna pomoć ljudi koji su izgradili čitavu svoju profesiju upravo na ljudima koji ne vide dobro.
Nema ništa LOŠE u tome da neko ima dobre ocene u školi ako može da ih zaradi. Takođe, ta stručna pomoć u učenju će pomoći toj osobi da razvije sposobnosti neophodne u svakodnevnom životu (čitanje novina i knjiga npr.; vrlo korisno). Recimo da disleksično dete redovno ide na vežbanje čitanja i nauči kako da čita dovoljno dobro da može da sakupi dovoljan prosek ocena i dovoljno dobro uradi prijemne da može se upiše u četvorogodišnju srednju školu koju je prvu navelo na spisku želja (kao što se desilo sa tih mojih dvoje učenika) jer ume da zaključuje i razmišlja, samo ima problema sa čitanjem reči i rečenica, i ne mora da se celog života bavi isključivo manuelnim radom jer je nepismeno. U tome nema ništa loše, i ne treba pljuvati po difoltu sve profesije koje se bave lečenjem i obrazovanjem samo zato što smo ti i ja bili toliko inteligentni da smo uspeli samostalno da se izvučemo iz gliba.
sto se tice "medicinski dokazanih poremecaja", ne moras da mi to navodis jer mi je odvec poznato - samo bih dodao da je i homoseksualnost isto tako bila "medicinski dokazan poremecaj", no mozda hoces reci da je u medjuvremenu nauka toliko napredovala da je napravila potrebne korekcije, te sada homoseksualci nisu vise zrtve psihijatrijskog establismenta, vec samo deca.
samo da napomenem da ti poremećaji ostaju sa osobom celog života, jedino što osoba koja je u pravo vreme primala pravu pomoć-obuku, kada odraste ume i sama da se snalazi jer se seća šta su je učili kada je bila dete (npr. kada taj disleksični nauči kako da čita, to ne mora celog života da mu se ponavlja). Ovom prilikom se (pre ove rečenice) nismo ni dotakli Aspergerovog sindroma, koji je visokofunkcionalni deo autističnog spektra, a kod koga odrasli koji su za vreme detinjstva primali pravu vrstu obuke imaju mnogo srećniji i ispunjeniji život nego što ga imaju deca sa istim sindromom koja
moraju da idu u školu i budu u učionici sa drugom decom sa kojom nisu kompatibilna.
jeste, problematicni su oni koji precesto izazivaju probleme, no ne vidim kako je tako jednostavno odluciti ko odredjuje sta je problem, i ko odredjuje ko ga izaziva - drugim recima, ne vidim nista posebno 'prirodno' i 'ocigledno' u tome da tu privilegiju treba predati skolstvu, kao i roditeljima i strucnim licima koji ga opsluzuju.
E tu se sada u priču upliću zakoni, tj. deca
moraju po zakonu da idu u školu jer je društvo procenilo da je tako bolje nego da deca u vreme škole budu na drugim mestima (iz raznih razloga, boljih i lošijih). Škola dakle objedinjuje dve stvari: obučava decu da jednog dana rade nešto korisno za društvo, i sprečava decu da smetaju društvu (na dva načina: starija deca mogu da privređuju i time deo odraslih ostaje bez posla; i deca ne mogu da prave nered jer im je tako došlo.
E kada deca već budu u školi, kako bi škola iole funkcionisala postoje pravila i tu je određeno šta je problem, čak se i u zakonu o ocenjivanju pominju neke stavke koje đaci treba da ispune kako bi dobili poene za rad na času (hteli ne hteli te poene).