Originally posted by Dina
Mislim da osobe treba da ulaze u tako nesto samo zbog sebe.
boldovano cisto da jos vise naglasim (ako nekome nije jasno)
Evo sta ja mislim o svemu tome... Mozda gresim, ali eto, to je neko moje misljenje.
Ako nesto takvo covek uradi zbog druge osobe (mislim na promenu pola) - on/a sebe definise kroz tu drugu osobu.... A taj proces samodefinisanja bi trebalo uvek da pocinje od Ja - sebe i samo sebe... Nije to sebicnost, to je gradjenje svog identiteta kroz sebe i od sebe... I kada je taj identitet konacno izgradjen, onda druga osoba moze to da prihvati ili ne. Ako ne moze, onda to nije ta prava ljubav. Ako moze, moze, ok. Ali tvoj identitet je tvoj-takav kakav je,- bez obzira na prihvatanje ili neprihvatanje druge osobe. I tada je terapija, i operacija, samo prilagodjavanje tela postojecem identitetu.
Ali ne mozes ici od kraja unapred, pa reci, "ok je, to je prava ljubav, ajde sad zbog nje da krenem da prilagodjavam svoj identitet i svoje telo"... Po meni, nema mnogo logike u tome... naravno, ne mora sve da bude logicno, ali kao sto rekose dina i andjelika, sta se desi ako ta druga osoba ode posle godinu dana (ili umre-budimo realni, nesrece se desavaju)? Time onda odlazi i ono kroz sta je covek sebe definisao... sto znaci da je opet na pocetku tog procesa i da mora ponovo sebe da definise.... da li to znaci da za svakog partnera/ku covek mora do te mere da se prilagodjava? pa to je besmisleno... zamisli sad situaciju da se posle par godina nakon odlaska te zene covek zaljubi u nekog drugog i to u muskarca koji je pritom gej, ljubav je uzvracena, srodne duse, bla bla, ali problem je sto je nas glavni junak/ junakinja sad zena... i sta, idemo ponovo na promenu pola? definisemo sebe ponovo kroz drugu osobu? nije to ljubav, ni po kojoj definiciji......
covek je ono sto jeste,--i to ne mora da se poklapa ni sa jednom postojecom definicijom ili terminom... ako si zena u telu muskarca, i zelis da prilagodis svoje telo onome sto jesi, daleko bilo da kazem nesto protiv toga... naprotiv... ali ako nisi, menjati pol zbog druge osobe, zbog "ljubavi", znak je nesigurnosti i nedefinisanosti sopstvenog identiteta, koji na taj nacin kroz Drugog pokusava da "osigura"/"definise" svoje Ja
A sto se tice tog definisanja sopstvenog roda, samo bih da kazem sledece, ali ponovo se ogradjujem--ovo je samo moje misljenje, mozda i gresim.
Ne mozes negacijom necega biti afirmativan. "Ja ne mrzim cokoladu" nije isto sto i "Ja volim/obozavam cokoladu".... "Ja nisam zut" nije isto sto i "Ja sam bezbojan" .... mislim da je i rod slicna kategorija, tj. nije sve crno-belo... "Ja nisam tipican--sta god to bilo- muskarac" nije isto sto i "Ja sam zena".
Eto, toliko od mene

Dosta sam se bre izfilozofirala

(Mada, nije sve bas samo teoretisanje... Da podjem od sebe, ja za svoj identitet ponekad kazem da je zapravo celina a ne polovina- "zenskomuski" a ne "zenski"- dakle nisam tipicna zena u tom rodnom ili psiholoskom smislu, pa opet nikad sebe nisam definisala, niti cu, kao "Ja nisam tipicna zena, dakle ja sam muskarac"

)