- 28 Sep 2009, 19:38
#1638608
MINI REČNIK – DOPUNA
Želeo bih da dopunim ovaj rečnik sa još nekoliko termina, po meni bitnih za potpunije razumevanje fenomena transrodnosti.
Ako nište drugo, bili su od značaja u toku psihoterapeutskog procesa u kojem mi je dijagnostifikovan jedan oblik poremećaja rodnog identiteta.
Prvo bih dopunio listu poremećaja rodnog identiteta.
POREMEĆAJ RODNOG IDENTITETA, NESPECIFICIRAN (F64.9)
Kao što samo ime govori, dijagnostički kriterijumi za ovaj poremećaj nisu dati. Zato planiram da ovaj poremećaj objasnim u okviru posebne teme, gde bih ga prikazao na jednom konkretnom primeru. Na sebi - s obzirom da upravo ja imam dijagnostikovan taj poremećaj, i to čini mi se jedini na ovom forumu (koliko sam mogao da primetim, većina aktivnih članova foruma ima dijagnostifikovan F64.0).
Sada bih dodao još nekoliko pojmova bitnih za shvatanje ovog poremećaja i njegovog nastanka.
POLNE ODLIKE
PRIMARNE (polne žlezde i polni (reproduktivni) organi; ove karakteristike postoje već na rođenju)
SEKUNDARNE (npr. dojke kod žena, brada i brkovi kod muškaraca, muški i ženski tip telesne maljavosti; ove karakteristike nastaju u pubertetu, dejstvom hormona koje luče polne žlezde)
TERCIJERNE (odgovaraju pojmu polna uloga, odnsno predstavljaju biološke predispozicije za određenu vrstu ponašanja; pa bi tako muškarci imali veću agresivnost i sklonost ka nadmetanju, dok bi pak žene imale veću sposobnost brige o drugima i sklapanja kompromisa)
PITANjE PREFIKSA (ZA): Da li su polne odlike prirodom "date" ili "zadate"?
Po mišljenju moga shrink-a polne odlike su "zadate", odnosno moja je dužnost, kao muškarca, da ih volim i negujem. Takoreći bi trebalo da se npr. ponosim svojim "tepihom" na grudima (odvratno). No, po mom mišljenju, polne odlike mi nisu prirodom "zadate", nego "date", a moje je da ih prihvatim i negujem, da ih odstranim (npr. da uradim elektrolizu dlaka na licu i genitalijama, a lasersku epilaciju malja na telu), ili da ih zamenim (npr. da penis zamenim vaginom - to je samo primer, ne mislim to da radim). E sad, kad sam ja mom shrink-u rekao da želim da uradim elektrolizu dlaka na bradi, čovek se sav zgrozio, samo što nije pao sa one njegove fotelje. Onda sam ga pitao da mi objasni šta se to desilo sa mnom, pa se ja, eto, nisam razvio u nekog normalnog muškarca koji bi se ponosio svojom muškošću, koji bi smatrao da su polne odlike "zadate"? Složili smo se da kod mene ne postoji nikakav prenatalni poremećaj (što izgleda da nije slučaj sa transseksualcima, koji imaju telo jednog, a mozak suprotnog pola), već da je došlo do nekih problema u toku mog psihološkog razvoja.
A tu nam sada treba pomoć još dva pojma.
SOCIJALIZACIJA
Predstavlja proces prenošenja znanja i verovanja jednog društva na mlađe generacije. Činioci socijalizacije (u okviru kojih se socijalizacija sprovodi) jesu porodica (verovatno najvažniji činilac), škola, vršnjačke grupe, masmediji itd. Po meni najbolji opis suštine procesa socijalizacije dat je u romanu Oldosa Hakslija "Vrli novi svet" (najtoplije preporučujem). Tamo je socijalizacija predstavljena u formi "hipnopedije", tokom koje se deci u toku sna bezbroj puta ponavljaju kratki moralno-vaspitni tekstovi, "sve dok se, na kraju, detinja svest ne poistoveti sa onim čemu ih učimo, a zbir naučenog ne postane detinja svest. I to ne samo detinja. U odraslih takođe - i to doživotno. Svest koja rasuđuje, želi, odlučuje - sazdana od ovih ideja. Ali te ideje su naše ideje!" (pod tim "naše" misli se na ideje upravljača vrlog novog sveta). Simbolika učenja u snu, koju koristi Haksli, odnosi se na to da je proces socijalizacije u najvećoj meri nesvesan. A jedan od rezultata uspešne socijalizacije jeste i prihvatanje rodnog identiteta i rodne uloge saobrazne polu osobe. U tome učestvuju svi činioci socijalizacije, ali najvažniji je svakako porodica, u kojoj se odvija psihološki proces identifikacije sa roditeljem istog pola.
IDENTIFIKACIJA SA RODITELjEM ISTOG POLA
Ovim psihološkim procesom dete muškog pola identifikuje se sa ocem, a dete ženskog pola sa majkom. Većinom se identifikacija uspešno obavi. Jedan od rezultata jeste da dete, a kasnije i odrasla osoba, bude u uverenju (svesnom ili nesvesnom, nebitno) da su polne odlike "zadate", da je to nešto što je deo njenog identiteta kao muškarca, odnosno žene, te da ih treba negovati i voleti. Moj shrink je očigledno uspešno prošao kroz taj proces identifikacije sa svojim ocem. Ja, pak, izgleda da nisam. Ali nije mi žao.
Inače, sudeći po, u suštini, uspaničenom reagovanju tzv. "nacionalno-patriotskih" organizacija i medija na najavu organizovanja Povorke ponosa, izgleda da je i njima jasno da se koncept tzv. "zdrave porodice" (tradicionalne, patrijarhalne, heteroseksualne, sa jasnim određenjem rodnih uloga) neumitno ruši. A sa njome nestaje i činilac socijalizacije kroz kojega bi se uspešno izvršila pomenuta identifikacija sa roditeljem istog pola. Bar kad su u pitanju dečaci.
Naime, interesantantan mi je komentar čitaoca pod pseudonimom "njujork"; komentar se odnosi na članak "Da li je 'mačo' konačno mrtav?". Autorka samog članka je Jovana Papan, a objavljen je na sajtu Nove srpske političke misli. Pomenuti komentar glasi:
"Autor vidi koliko može, ali se odnosi među polovima ne mogu shvatiti bez uvida u šire društveno-ekonomske odnose. Problem je i počesto pozivanje na zapad i kojekakve moderne autore bez ikakvog pravog poznavanja kako taj zapad zapravo funkcioniše.
Prvo pitanje je da li je muškarac uopšte potreban modernom društvu? Pa verovatno koliko je i bik potreban seljaku. Treba, ali ga prvo treba uštrojiti da ne pravi probleme, pokazuje volju ili inicijativu. Samo su seljaka danas zamenili krupe korporacije i država.
A 'štrojenje' počinje vrlo rano. Otac je izbačen iz porodice i svu decu podiže majka, tako da muška deca nemaju ni šansu da upiju karakter muškarca u sebe. Tradicionalno su muška deca vrlo rano pomagala očevima, što je imalo ne samo ekonomsku lgiku već i vaspitni karakter. Sedeći korak je sprečavanje socijalizacije, deca se tretiraju kao bebe do neprirodno kasnog uzrasta, 5-6 razred. Sledeći šok je susret tako nesocijalizovanih dečaka sa devojčicama, koje su u istom uzrastu daleko ispred njih. Tu nikakvih ravnopravnih i partnerskih odnosa nema već je sve podređeno infantilnom odmeravanju snaga u kojem su dečaci sigurni gubitnici. I tako redom. Onda obično ostaje izbor, ili biti papak ili peder (u manjem broju nasilnik). Zato nije čudo su dobar deo inteligentnih, duhovitih mušaraca koje sam sreo homoseksualci.
A takvi 'uštrojeni' su idealni radnici i potrošači. Prirodne prednosti kao snaga (fizička i mentalna), koncentracija, upornost, izdržljivost su sve tu bez ikakvih 'nepoželjnix' kao što su ambicija, samostalnost, kreativnost, briga za porodicu i društvo itd.
Zato mislim da je 'mačo' promašena tema, jer u pitanju nije 'ravnopravnost' polova. Pitanje je da li se naša kultura može odupreti ovom razarućem uticaju sa zapada iz prvenstveno katoličkih zemalja. Možda nekad postignemo njihov standard, ali i ja sam nekad mislo da su priče o Slovencima kao papcima i pederima a Slovenkama kao dokonim ženama željnim provoda samo sterotipi koje šire neuklopljeni došljaci."
Iskreno, ovaj komentar me ohrabruje. Nadam se da u njemu ima istine. Nadam se da uskoro više neću biti jedini sa ovom mojom vrstom poremećaja rodnog identiteta.
Jer ja, u stvari, i ne vidim šta je to u mom "poremećaju" tako loše. Bio bih presrećan da mi je to jedini problem u životu...
Marko (F64.9)
Želeo bih da dopunim ovaj rečnik sa još nekoliko termina, po meni bitnih za potpunije razumevanje fenomena transrodnosti.
Ako nište drugo, bili su od značaja u toku psihoterapeutskog procesa u kojem mi je dijagnostifikovan jedan oblik poremećaja rodnog identiteta.
Prvo bih dopunio listu poremećaja rodnog identiteta.
POREMEĆAJ RODNOG IDENTITETA, NESPECIFICIRAN (F64.9)
Kao što samo ime govori, dijagnostički kriterijumi za ovaj poremećaj nisu dati. Zato planiram da ovaj poremećaj objasnim u okviru posebne teme, gde bih ga prikazao na jednom konkretnom primeru. Na sebi - s obzirom da upravo ja imam dijagnostikovan taj poremećaj, i to čini mi se jedini na ovom forumu (koliko sam mogao da primetim, većina aktivnih članova foruma ima dijagnostifikovan F64.0).
Sada bih dodao još nekoliko pojmova bitnih za shvatanje ovog poremećaja i njegovog nastanka.
POLNE ODLIKE
PRIMARNE (polne žlezde i polni (reproduktivni) organi; ove karakteristike postoje već na rođenju)
SEKUNDARNE (npr. dojke kod žena, brada i brkovi kod muškaraca, muški i ženski tip telesne maljavosti; ove karakteristike nastaju u pubertetu, dejstvom hormona koje luče polne žlezde)
TERCIJERNE (odgovaraju pojmu polna uloga, odnsno predstavljaju biološke predispozicije za određenu vrstu ponašanja; pa bi tako muškarci imali veću agresivnost i sklonost ka nadmetanju, dok bi pak žene imale veću sposobnost brige o drugima i sklapanja kompromisa)
PITANjE PREFIKSA (ZA): Da li su polne odlike prirodom "date" ili "zadate"?
Po mišljenju moga shrink-a polne odlike su "zadate", odnosno moja je dužnost, kao muškarca, da ih volim i negujem. Takoreći bi trebalo da se npr. ponosim svojim "tepihom" na grudima (odvratno). No, po mom mišljenju, polne odlike mi nisu prirodom "zadate", nego "date", a moje je da ih prihvatim i negujem, da ih odstranim (npr. da uradim elektrolizu dlaka na licu i genitalijama, a lasersku epilaciju malja na telu), ili da ih zamenim (npr. da penis zamenim vaginom - to je samo primer, ne mislim to da radim). E sad, kad sam ja mom shrink-u rekao da želim da uradim elektrolizu dlaka na bradi, čovek se sav zgrozio, samo što nije pao sa one njegove fotelje. Onda sam ga pitao da mi objasni šta se to desilo sa mnom, pa se ja, eto, nisam razvio u nekog normalnog muškarca koji bi se ponosio svojom muškošću, koji bi smatrao da su polne odlike "zadate"? Složili smo se da kod mene ne postoji nikakav prenatalni poremećaj (što izgleda da nije slučaj sa transseksualcima, koji imaju telo jednog, a mozak suprotnog pola), već da je došlo do nekih problema u toku mog psihološkog razvoja.
A tu nam sada treba pomoć još dva pojma.
SOCIJALIZACIJA
Predstavlja proces prenošenja znanja i verovanja jednog društva na mlađe generacije. Činioci socijalizacije (u okviru kojih se socijalizacija sprovodi) jesu porodica (verovatno najvažniji činilac), škola, vršnjačke grupe, masmediji itd. Po meni najbolji opis suštine procesa socijalizacije dat je u romanu Oldosa Hakslija "Vrli novi svet" (najtoplije preporučujem). Tamo je socijalizacija predstavljena u formi "hipnopedije", tokom koje se deci u toku sna bezbroj puta ponavljaju kratki moralno-vaspitni tekstovi, "sve dok se, na kraju, detinja svest ne poistoveti sa onim čemu ih učimo, a zbir naučenog ne postane detinja svest. I to ne samo detinja. U odraslih takođe - i to doživotno. Svest koja rasuđuje, želi, odlučuje - sazdana od ovih ideja. Ali te ideje su naše ideje!" (pod tim "naše" misli se na ideje upravljača vrlog novog sveta). Simbolika učenja u snu, koju koristi Haksli, odnosi se na to da je proces socijalizacije u najvećoj meri nesvesan. A jedan od rezultata uspešne socijalizacije jeste i prihvatanje rodnog identiteta i rodne uloge saobrazne polu osobe. U tome učestvuju svi činioci socijalizacije, ali najvažniji je svakako porodica, u kojoj se odvija psihološki proces identifikacije sa roditeljem istog pola.
IDENTIFIKACIJA SA RODITELjEM ISTOG POLA
Ovim psihološkim procesom dete muškog pola identifikuje se sa ocem, a dete ženskog pola sa majkom. Većinom se identifikacija uspešno obavi. Jedan od rezultata jeste da dete, a kasnije i odrasla osoba, bude u uverenju (svesnom ili nesvesnom, nebitno) da su polne odlike "zadate", da je to nešto što je deo njenog identiteta kao muškarca, odnosno žene, te da ih treba negovati i voleti. Moj shrink je očigledno uspešno prošao kroz taj proces identifikacije sa svojim ocem. Ja, pak, izgleda da nisam. Ali nije mi žao.
Inače, sudeći po, u suštini, uspaničenom reagovanju tzv. "nacionalno-patriotskih" organizacija i medija na najavu organizovanja Povorke ponosa, izgleda da je i njima jasno da se koncept tzv. "zdrave porodice" (tradicionalne, patrijarhalne, heteroseksualne, sa jasnim određenjem rodnih uloga) neumitno ruši. A sa njome nestaje i činilac socijalizacije kroz kojega bi se uspešno izvršila pomenuta identifikacija sa roditeljem istog pola. Bar kad su u pitanju dečaci.
Naime, interesantantan mi je komentar čitaoca pod pseudonimom "njujork"; komentar se odnosi na članak "Da li je 'mačo' konačno mrtav?". Autorka samog članka je Jovana Papan, a objavljen je na sajtu Nove srpske političke misli. Pomenuti komentar glasi:
"Autor vidi koliko može, ali se odnosi među polovima ne mogu shvatiti bez uvida u šire društveno-ekonomske odnose. Problem je i počesto pozivanje na zapad i kojekakve moderne autore bez ikakvog pravog poznavanja kako taj zapad zapravo funkcioniše.
Prvo pitanje je da li je muškarac uopšte potreban modernom društvu? Pa verovatno koliko je i bik potreban seljaku. Treba, ali ga prvo treba uštrojiti da ne pravi probleme, pokazuje volju ili inicijativu. Samo su seljaka danas zamenili krupe korporacije i država.
A 'štrojenje' počinje vrlo rano. Otac je izbačen iz porodice i svu decu podiže majka, tako da muška deca nemaju ni šansu da upiju karakter muškarca u sebe. Tradicionalno su muška deca vrlo rano pomagala očevima, što je imalo ne samo ekonomsku lgiku već i vaspitni karakter. Sedeći korak je sprečavanje socijalizacije, deca se tretiraju kao bebe do neprirodno kasnog uzrasta, 5-6 razred. Sledeći šok je susret tako nesocijalizovanih dečaka sa devojčicama, koje su u istom uzrastu daleko ispred njih. Tu nikakvih ravnopravnih i partnerskih odnosa nema već je sve podređeno infantilnom odmeravanju snaga u kojem su dečaci sigurni gubitnici. I tako redom. Onda obično ostaje izbor, ili biti papak ili peder (u manjem broju nasilnik). Zato nije čudo su dobar deo inteligentnih, duhovitih mušaraca koje sam sreo homoseksualci.
A takvi 'uštrojeni' su idealni radnici i potrošači. Prirodne prednosti kao snaga (fizička i mentalna), koncentracija, upornost, izdržljivost su sve tu bez ikakvih 'nepoželjnix' kao što su ambicija, samostalnost, kreativnost, briga za porodicu i društvo itd.
Zato mislim da je 'mačo' promašena tema, jer u pitanju nije 'ravnopravnost' polova. Pitanje je da li se naša kultura može odupreti ovom razarućem uticaju sa zapada iz prvenstveno katoličkih zemalja. Možda nekad postignemo njihov standard, ali i ja sam nekad mislo da su priče o Slovencima kao papcima i pederima a Slovenkama kao dokonim ženama željnim provoda samo sterotipi koje šire neuklopljeni došljaci."
Iskreno, ovaj komentar me ohrabruje. Nadam se da u njemu ima istine. Nadam se da uskoro više neću biti jedini sa ovom mojom vrstom poremećaja rodnog identiteta.
Jer ja, u stvari, i ne vidim šta je to u mom "poremećaju" tako loše. Bio bih presrećan da mi je to jedini problem u životu...
Marko (F64.9)