Obavezno procitati...
Poslato: 18 Avg 2009, 00:12
Pronadjoh ovaj zanimljiv clanak o prijateljstvu i koliko ono znaci, pa sam pozeleo da ga podelim sa vama...
Jednom bijaše jedan mali dječak koji je imao lošu narav. Njegov otac mu je dao kesu punu eksera i rekao mu: “Svaki put kad pobjesniš i izgubiš kontrolu nad sobom zakucaj jedan ekser u ogradu.” Prvog dana dječak je zakucao 37 eksera u ogradu. Tokom sljedećih nekoliko mjeseci on je naučio da kontroliše svoj bijes tako da se broj ukucanih eksera postepeno smanjivao. Otkrio je da je lakše kontrolisati svoju narav, nego zakucavati eksere u ogradu…I tako je došao dan, da tokom cijelog dana nije pobjesnio. Rekao je to svom ocu, a otac je potom sugerisao: “Svakog dana kada budeš uspio da kontrolišeš svoje ponašanje, iščupaj iz ograde jedan ekser.” Mjeseci i godine su prolazile i jednog dana mladić je bio u stanju da kaže svom ocu da je počupao sve eksere. Otac je uzeo sina za ruku, odveo ga do ograde, a potom rekao: “Dobro si uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda više nikada neće biti ista. Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak kao što su ove rupe u ogradi. Možeš čovjeka ubosti nožem i izvući nož, poslije toga nije važno koliko puta kežeš da ti je žao, rane ostaju.” Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizička. Prijatelji su zaista vrlo rijetki dragulji, oni čine da se smiješiš, ohrabruju te da uspiješ u nečemu, oni su spremni da te saslušaju, da podijele tvoj bol, imaju lijepe riječi i uvijek im je srce otvoreno za tebe!” Zato ne zaboravimo da kažemo svom prijatelju: “Molim te oprosti mi ako sam ikada napravio rupu na tvojoj ogradi.” (Karen Hornaj; -Naši unutrašnji konflikti-)
Jednom bijaše jedan mali dječak koji je imao lošu narav. Njegov otac mu je dao kesu punu eksera i rekao mu: “Svaki put kad pobjesniš i izgubiš kontrolu nad sobom zakucaj jedan ekser u ogradu.” Prvog dana dječak je zakucao 37 eksera u ogradu. Tokom sljedećih nekoliko mjeseci on je naučio da kontroliše svoj bijes tako da se broj ukucanih eksera postepeno smanjivao. Otkrio je da je lakše kontrolisati svoju narav, nego zakucavati eksere u ogradu…I tako je došao dan, da tokom cijelog dana nije pobjesnio. Rekao je to svom ocu, a otac je potom sugerisao: “Svakog dana kada budeš uspio da kontrolišeš svoje ponašanje, iščupaj iz ograde jedan ekser.” Mjeseci i godine su prolazile i jednog dana mladić je bio u stanju da kaže svom ocu da je počupao sve eksere. Otac je uzeo sina za ruku, odveo ga do ograde, a potom rekao: “Dobro si uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda više nikada neće biti ista. Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak kao što su ove rupe u ogradi. Možeš čovjeka ubosti nožem i izvući nož, poslije toga nije važno koliko puta kežeš da ti je žao, rane ostaju.” Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizička. Prijatelji su zaista vrlo rijetki dragulji, oni čine da se smiješiš, ohrabruju te da uspiješ u nečemu, oni su spremni da te saslušaju, da podijele tvoj bol, imaju lijepe riječi i uvijek im je srce otvoreno za tebe!” Zato ne zaboravimo da kažemo svom prijatelju: “Molim te oprosti mi ako sam ikada napravio rupu na tvojoj ogradi.” (Karen Hornaj; -Naši unutrašnji konflikti-)
