[url=http://www.gay-serbia.com/forum/viewtopic.php?p=2722801#p2722801]Srklet napisao:[/url]
sad će ti reći da zbog tvojih konzervativnih stavova treba destigmatizirati seksualni rad kako bi kupci još više profitirali od kupovanja drugih ljudskih bića.
zapravo, nikako da se dohvatimo najvažnijeg momenta cijele priče a to je zašto netko plaća za seks? jasno je zašto ljudi prodaju svoje tijelo. i mislim da to ne treba osuđivati, još manje kriminalizirati.
ali to je pola priče. treba li zauzeti jednak stav prema onome koji kupuje seks?
Naravno da ne osuđujem, štaviše, saosjećam sa njima. To je zaista posljednja slamka za koju se čovjek uhvati kako bi obezbijedio sopstvenu egzistenciju, a nerijetko i svojih bližnjih. Pade mi na pamet Dostojevski i njegova Sonja Marmeladova.

I kad se sve to ima u vidu, da neko prodaje iz ovog ili onog razloga vlastito dostojanstvo, svoje biće, ono što je on, tjelesno i duhovno, i da neko misli tek tako da dođe i da to uzme i konzumira, onako, jer mu se prosto može, ima novac da plati, jel', e to mi je užasno. Jedni prodaju dostojanstvo iz nevolje, a ovi drugi ga uopšte nemaju. Da se ja pitam, za takve bi radio šerijat
Čitava ta "ideja" kupovine bijedna je po kupca i sa tog nekog spoljašnjeg i sa tog nekog unutrašnjeg aspekta. Dakle, imamo taj kapitalističko-materijalistički okvir, provučen kroz patrijarhalnu hipokriziju, a imamo i onaj čisto psihološki - nesiguran sam u sebe/ niko me neće/ružan sam/žena neće da mi puši/pederišem se kad žena ode kod majke na selo/bla, bla, bla. Privid moći, kompleksi i frustracije, to su okidači. I da se ne bi morali suočiti sa vlastitim problemima, koji se na svjesnom planu ne doživljavaju kao problemi, kupci kreću linijom manjeg otpora - platiti uslugu. Na spoljašnjem planu zadovoljava se kapitalistička forma "čist račun - duga ljubav", pošto u materijalističkom svijetu nema mjesta emocijama, a na unutrašnjem planu odlaže se suočavanje sa pitanjima vlastitog identiteta. Sve u svemu, krajnji rezultat je psihijatrijski slučaj koji nikad neće postati ličnost, jer nije u stanju uspostaviti vezu sa drugim bićem, sa bićem koje te prihvata umom, dušom, srcem, tijelom, ali bez interesa, iz čiste želje i htijenja, tebe takvog kakav si, sa svim manama i vrlinama, jednokratno ili na duže staze.