veoma uzivam u klasicnoj - ozbiljnoj - muzici, bilo da su u pitanju cisto instrumentalne kompozicije, ili i uz vokale, opere, horsko pevanje, itd... ne mogu izdvojiti ni jedan period ili kompozitora kao najomiljenije, slicno kao sto ne umem bas da izdvojim omiljeni roman ili pisca... a to je zato sto volim razlicite stilove...
sto se tice muzike, nisam muzicki obrazovana, ali uzivam posebno u klasicnoj muzici, jer je osecam iznutra... ponekad mi se nesto ne dopadne, ali to moze i da zavisi od mog unutrasnjeg raspolozenja... kada sam opustena, skoro sve sto su forumasi navodili kao svoje omiljene kompozicije ili kompozitore moze da me dotakne i odusevi... ako sam nervozna, neke preterano snazne ili brze stvari umeju samo dodatno da me iritiraju... ali sve u svemu, veliki sam ljubitelj klasike i takodje smatram da je to Muzika sa velikim M... dok sve ovo ostalo, iako moze da mi se svidja, pa da me i dotakne, ipak nekako nije to to...

klasicnu muziku jednostavno osecam kako vibrira u meni, i potpuno se sva udubim u to... ovo ostalo ipak ne izaziva bas takav efekat... u tome je razlika - subjektivna razlika mozda, ali mislim da nisam jedina koja to tako dozivljava...