Bootstrap Framework 3.3.6

[sleepingsun]

vEC POstavih temu za book,al rjekoshe mi da dupliram teme i da lose pisem,,al ajd da pokusam bit good.
Nego..oooooduuuuuuuusevljena sam japanskim piscem GORENAVEDENIM.nAPISAO JE nORVESKU SUMU I Sputnik ljubav-tu dobih za rodjus....i blago je receno da sam fascinirana.Od svih knjiga koje procitah njegove jedine imaju spoj perverznog..morbidnog:mjuza: tuznog ,realnog..al nadasve OPTIMISTICNOG u sebi.Pa svima toplo preporucujem ovog jebeno savrsenog pisca kad moram da psujem. .
ako je ko citao zanimaju me utisci ako ne imajte u vidu pa kupite ili uzmite od nekog pa read:zvizdi:

[Dina]

Ja sam citala "Sputnik ljubav" i mnogo mi se dopala... Samo ja nigde tu ne videh perverziju i morbidnost... To je knjiga o ljubavi i ceznji... A nije bas ni optimisticna... zavrsava se sa ceznjom...

Planiram da citam jos nesto pa cu se javiti opet... a dotle pisala sam jedan odlomak iz knjige na forumu pa ako ga nadjem navescu opet na ovoj temi...

[Dina]

Nasla sam odlomak... evo...

"... I tada sam shvatila. Nas dve smo bile divni saputnici, ali, u krajnjoj liniji, nista drugo do dve usamljene hrpe metala, od kojih svaka ispisuje svoju putanju. Izdaleka, to izgleda prelepo, kao dve zvezde padalice. A, u stvari, nas dve smo samo dva zatvorenika koja nikuda ne mogu da odu, zatvorene svaka za sebe. I tek kada se orbite nasa dva satelita slucajno ukrste, mi se ovako susretnemo. Mozda bismo i mogle da jedna drugoj otvorimo srca. Ali to bi bilo samo na delic sekunde. Vec sledeceg trenutka bicemo ponovo u potpunoj samoci. Sve dok jednom ne sagorimo u nista."

"Sputnik ljubav" - Haruki Murakami

[starky]

eee ljudi...ja dobila za rodjis IGRAJ IGRAJ IGRAJ i smorila me...i ubrzo posle toga,naidjem na SPUTNIK LJUBAV i NORVESKU SUMU i odusevile me obe...Prvu sam procitala expresno za dva-tri dana,a ovu malo duze...(dosla mi u medjuvremenu,pa nisam stizala )...stvarno su EXTRA...

[sleepingsun]

ne procitah Play play:rafal: a ni onu Juzno od sunca ja mislim da se zove.Kupicu pa dati sud.
A sputnik ljubav dobih za rodjus i perfect:andjelak::ribica:

[sleepingsun]

ne procitah Play play:rafal: a ni onu Juzno od sunca ja mislim da se zove.Kupicu pa dati sud.
A sputnik ljubav dobih za rodjus i perfect:andjelak::ribica:

[polarlicht4.1]

Originally posted by sleepingsun
a ni onu Juzno od sunca ja mislim da se zove.Kupicu pa dati sud.

Meni se ona uopšte ne sviđa. Previše je patetična. Nisam mogao da verujem da je to Murakami.

Najviše mi se sviđa "The Wind-up Bird Chronicle", što zbog samog romana takav kakav je, što zbog toga što sam ga čitao dok sam putovao Evropom pa su mi se utisci o knjizi i putu upleli zajedno.

Jedino nisam čitao "Norvešku šumu". Moraću to da ispravim.

[sleepingsun]

hm..jbg moram i ja putovati pa da kupn njegove knjige koje jos nisu izdate ovde:pilence:

[Galadriel]

The relatively simple story is told in a deceptively simple and straightforward manner. There is a lot of care and art behind what Murakami has done. The novel is affecting and clever. It is touching without getting too caught up in sentiment. Murakami even manages to use the Beatles song of the title without getting too unbearably sappy.
Tokyo, Japan in general, and the semi-turbulent times (the late 60s and early 70s) remain firmly in the background, but they are well-evoked and Murakami gives a good picture of them in using them for his setting.
The portrayal of sex in the book is relatively unusual. There is quite a lot of it, though most involves manual gratification of one sort or another. Actual consummation tends to be a unique experience, either a one-night stand or a once in a lifetime experience -- perhaps a bit too much emphasis to place on the act.
The book is more obviously Japanese than most of Murakami's work. From the surfeit of suicides (beside the significant ones a couple of peripheral figures and relatives are also suicides) to Japanese customs and expectations some of the book will strike Western readers as odd. Most of the book, however, comes across very well in this universal story of love, loss, and finding one's place in the world.
Love, ultimately, is marvelous, even if it is unfathomable. "Isn't it good / Norwegian wood". Indeed.

[Galadriel]

''

[Dina]

Procitala sam "Norvesku sumu" i dopala mi se mozda i vise nego "Sputnik ljubav"... Nekako mi se dopada atmosfera u njegovim knjigama, evo kao da sam jos "ostala" u knjizi... Mada je meni ova kniga jos pesimisticnija nego prethodna. Ali i taj pesimizam mi je opet realan, u smislu da za ljude van klisea nema mnogo nade sto se uklapanja i razumevanja tice na ovom svetu.

[Sanguine]

Norveska suma je divna knjiga

[Simor]

Do sada sam pročitao "Sputnik ljubav", "Južno od granice, zapadno od sunca" i "Norvešku šumu", i Murakami definitivno jeste jedan od pisaca koji mi prijaju. Sviđaju mi se nadrealni elementi u njegovim romanima, sviđa mi se koloritnost kojom opisuje svoje ženske likove (one su uvek upečatljivije i zanimljivije od muških junaka, što meni kao pederu koji bi da bude lezbejka, jako prija), atmosfera u romanima je sjajna... Poslednju sam pročitao "Norvešku šumu" i definitvno je vreme da pređem na malo drugačiji stil pisanja, ali su mi u glavi i dalje ostale neke scene iz romana: poglavlje u kome se opisuje odlazak Vatanabeja u sanatorijum gde su Naoko i Reiko, ili razgovor Vatanabeja sa umirućim Midorinim ocem. A super je i onaj deo kada Midori objašnjava da je život kao bombonjera - postoje čokoladice koje više voliš i one koje manje voliš ili ne voliš, i kada dođu neprijatni trenuci u životu, trudiš se da što pre pojedeš one čokoladice koje ne voliš, jer znaš da će ti ostati više onih koje voliš (hm, zar nije i Forrest Gump nešto slično rekao?).

[Alexandrus Magnus]

Al' ce bananac da se obraduje temi:klap:
"Igraj, igraj, igraj" je njegova biblija, i rado ce podijeliti svoje odusevljenje sa forumom:)

[Azdaja]

Prosle god. sam procitala "sputnik ljubav",svidela mi se knjiga...a posto svi hvalite "Norvesku sumu",moracu je nabaviti uskoro..

[Simor]

Svi, i na forumu i na drugim mestima, hvale "Norvešku šumu" i tvrde da je to bolji Murakamijev roman od romana "Sputnik ljubav".

Da li zbog toga što sam ja prvo pročitao "Sputnik ljubav" ili zbog atmosfere (one prelepe na grčkom ostrvu i onog letnjeg lutanja po stenama), tek meni je "Sputnik" i dalje omiljeno Murakamijevo delo.

[Azdaja]

Znaci,sl. knjiga "Norveska suma"....

[Simor]

A onda se složiš sa mnom da je "Norveška šuma" dobar roman, ali za nijansu slabiji od romana "Sputnik ljubav" i tako ne budem usamljen u ovom svom stavu.

[Azdaja]

Obecavam da hocu,ako bude tako...

[Marvin]

Pročitao sam samo Igraj igraj igraj... utisaka baš nešto ni nemam... nit valja nit ne valja...

[delfinmne]

Drugarica me vec mjesec dana tjera da procitam nesto od njega...Ja prosto nemam zivota nista da radim preko ljeta...Samo da lezim,kupam se i pijem.

[Dina]

Procitala sam "Juzno od granice, zapadno od sunca", valjda tako bese naslov, da ne trazim sad knjigu... Nije losa ali nije mi tako dobra kao prethodne dve Murakamijeve knjige koje sam citala. Likovi su nekako neubedljivi. Prethodne dve knjige su mi imale takvu atmosferu da sam ostajala u njoj i posle citanja, a ova ne...

[starky]

Pre neki dan sam kupila "Kad padne noc", i poceh da je citam...super je...

[Dzelajza Rouz]

I ja se bas masih Murakamija, tj. "Norveske sume", i prija mi njegov jednostavan stil pisanja, so far. Istina, omakne mu se poneki patetican redak, ali to svejedno ne narusava osecaj stilskog sklada. Elem, kupio me je replikom jednog od svojih junaka, koja glasi otprilike ovako: "Necu da tracim dragoceno vreme citajuci knjige koje vreme nije osvestalo."

[Paranoid Androgynoid]

citala Sputnik Ljubav i Igraj Igraj Igraj... i krenula da citam The Wind-Up Bird Chronicle ali kako je na engleskom treba mi malo vise vremena a i ispit mi je bio preci.

Sputnik Ljubav.. um, valjda zato sto sam mnooooooogo ocekivala slusajuci tudje impresije (sto je ocigledno najgluplja stvar na svetu za uraditi pre nego sto sam procitas/pogledas nesto) pa me nakon citanja malo razocarala. Stil pisanja bez premca, kao nista sto sam do Murakamija citala, jednostavno too fu^king special! Vuce, vuce, uvlaci, vozi, oslikava, svira, tera da osluskujes i razgledas.. pejzazi u glavi, neprestano. Ali knjiga kao knjiga mi nije bila toliko jaka, savrsen pocetak a onda malo (previse) razvlacenja.. da bi stiglo do kraja. Da nije onakvog kraja mozda knjiga ne bi bila toliko popularna. Povadio je sve ono (za mene) propusteno u razradi.

Igraj Igraj Igraj me ostavila bez teksta! I vec mesecima planiram da je citam opet jer ono treba prezvakati do poslednjeg slova. Sto neko gore rece - "biblija"! Upravo.

Sve u svemu, Murakami -->
..i procitacu sve sto budem nasla, kao Ceca sa Tolstojevskim

[CokoladnaBananica]

za mene je receno da mi je Igraj(x3) biblija:)
i jeste. Jedna od rijetkih knjiga u kojoj ni na momenat nije zamorno pratiti neciju svakodnevnicu cak i onda kad ona nije pretjerano dinamicna.
Prosto, nije bitno ni da li se glavni junak "tripovao", ili nas pisac ubjedjuje da je ono sto mu se desilo moguce, ili se igra sa fikcijom. Bitno je to da kroz citanje i glavni lik i citalac konstantno uce, a da li ce nauciti neizvjesno je do samog kraja. Strahovi, patnje, adrenalin, radovanje i tuga, pa i ljubav - sve se prozivljava bez suvisne drame, jasno i realno, a opet prozeto nadrealnim.
Sjajan umjetnik, virtuoz sa laganim i prirodnim tokom rijeci. Zaista ostavlja bez rijeci.

[queeria]

"Sputnik ljubav" je super
a "Norvešku šumu" sam dobio za rodjendan i nosim je na more da je pročitam

[Simor]

Mnogo bi je bilo smešno kada sam na forumu gay.hr video da postoji nešto kao hate klub Murakamija - "Mrzimo Murakamija": http://www.gay.hr/forum/viewtopic.php?f=24&t=1277

Ima interesantnih razmišljanja...

[Dzelajza Rouz]

"Murakami, Donnie Darko i Radiohead = instant personality"

[Tot]

Pročitao "Sputnik ljubav". Nalazim sličnosti sa Osterom koji, po meni, bolje barata tim kombinacijama realnih i fantastičnih elemenata. Sa "Sputnikom" bih uporedio "Mesečevu palatu" i tragični zaplet mi je u drugom autentičniji; fantastični ekskursi Osterovih likova su bolje pokriveni njihovim psihološkim strukturiranjem; kod glavnog junaka "Mesečeve palate" su fantastične epizode "naturalizovane" bliskošću sa ludilom i iracionalnim elementima koji su približeni ljudskoj prirodi generalno. Kraj je neodređen ali ostavlja neke mogućnosti u skladu sa dilemama koje su bile motivišuće u akciji junaka.

Murakami ima tužniji ton koji ga, paradoksalno, sa načinom na koji barata fantastikom čini da ga doživljavam mekšim, prijemčivijim i manje tragičnim (barem u navedenom poređenju). Kraj "Sputnika" je neodređen ali mi ne daje mogućnost da bilo šta mislim o sudbini glavnog junaka ili mi daje mogućnost da izmislim kraj potpuno proizvoljno što dovodi u pitanje i ono što sam do tada čitao u smislu ubedljivosti pripovedanja.