Ulixe.....
Godine su dosle, prosle, izostala
si pomalo iz mog secanja,
izbledala ti je slika, sprali
su se obrisi ramena, iscezli
glasovi i ja nisam isao za
tobom u sve guscu sumu zivota.
Danas ti vec mirno izgovaram ime,
danas vec ne zadrhtim od tvog pogleda,
danas vec znam da si jedna od mnogih,
da je mladost ludost, ipak ne veruj
draga da je sve uzalud bilo
i da je sasvim proslo, o, ne veruj!
Jer zivis ti u svakoj nakrivo svezanoj
kravati i pogresno izgovorenoj reci,
u svakom iskrivljenom pozdravu,
u svakom poderanom pismu
i u citavom mom promasenom zivotu
zivis ti i vladas zauvek, Amin.
I za one koji imaju srecu da im je madjarski maternji jezik:
Az évek jöttek, mentek, elmaradtál
Emlékeimbõl lassan, elfakult
Arcképed a szívemben, elmosódott
A vállaidnak íve, elsuhant
A hangod és én nem mentem utánad
Az élet egyre mélyebb erdejében.
Ma már nyugodtan ejtem a neved ki,
Ma már nem reszketek tekintetedre,
Ma már tudom, hogy egy voltál a sokból,
Hogy ifjúság bolondság, ó de mégis
Ne hidd szívem, hogy ez hiába volt
És hogy egészen elmúlt, ó ne hidd!
Mert benne élsz te minden félrecsúszott
Nyakkendõmben és elvétett szavamban
És minden eltévesztett köszönésben
És minden összetépett levelemben,
És egész elhibázott életemben
Élsz és uralkodol örökkön, Ámen.
______________________
Mali offtopic: Da li si citao "Jedina prica", antologiju proze vojvodjanskih madjarskih pisaca (1990-2000)?