Bootstrap Framework 3.3.6

[Over the rainbow]

Dzordz R. R. Martin - Igra prestola

[Katengl]

[/url]
i tražim donato karizi - lovac na duše jer me mrzi da odem da kupim
e da i nisam dugo rekla ako niste čitali šaptač od ^ čitajte.

Skinuo audio knjigu i preslusao prva dva poglavlja sinoc pred spavanje. Morbidno je. Svidja mi se.

[EnMademoiselle]

ima audio? aj šibni mi link

morbidna brutalna i sa U JEBOTE zapletom <333333 nemož lepše.

[Laerem]

Patricia Highsmith - The Tremor of Forgery

Highsmith je službeno postala moja omiljena spisateljica. Nitko ne postiže tako duboki uvid u psihu svojih likova s toliko netendenciozne lakoće. Kao neka kombinacija Kafke i Grahama Greena sa suhim humorom jednog Stanleya Kubricka. Najinteligentniji uvid u knjizi je onaj u psihologiju cjenkanja samoga sa sobom kada smo napravili nešto moralno dvojbeno; glavni lik igra i za sebe i protiv sebe, stalno traži opravdanje (političko, moralno, situacijsko) za svoje nedjelo, ali ga vlastiti intelektualni integritet konstantno sabotira. Predvidljivo za Highsmith, na kraju postiže amoralnu pobjedu (optimističan sam pred sobom moralno aboliran leti natrag za SAD), ali cijena toga je - i tu se vidi njen opravdani cinizam - da je osuđen bježati u okrilje nevinosti, pa je i riješenje knjige da izgubi emocije za svoj autentični love interest, samo zato što je ona saznala za njegov zločin, i okrene se svojoj glupoj, površnoj bivšoj suprugi. Genijalno je što je priču smjestila u Tunis (60ih), gdje je sasvim uvjerljivo da možeš ubiti nekog starog arapskog lopova bez da bude posljedica, i što je samo ubojstvo provokativno ambivalentno; em je na granici samoobrane, em se do kraja ne razriješi da li se uopće radi o ubojstvu, jer nema tijela niti svjedoka, i na kraju ne znaš što se zaista, empirički, dogodilo.

Plus, kao dva prateća lika, pojavljuju se jedan jako zabavan, amoralan, rasistički, švedski peder/slikar i naivan small-town-small-minded amerikanac koji je uvjeren da će srušiti sovjetski savez američkim patriotskim floskulama, kroz svoje "subverzivne" radio emisije.

Next stop - This Sweet Sickness

[Dark Walker]

Margeurite Yourcenar - Hadrijanovi memoari <3

[Katengl]

[/url]

[/url]
i tražim donato karizi - lovac na duše jer me mrzi da odem da kupim
e da i nisam dugo rekla ako niste čitali šaptač od ^ čitajte.

Skinuo audio knjigu i preslusao prva dva poglavlja sinoc pred spavanje. Morbidno je. Svidja mi se.

Zavrsio. Malo sam razocaran poslednjom cetvrtinom knjige, posebno nepotrebnim javljanjem natprirodnih elemenata. Ali preporucujem ipak.

A sad se bacam na The Man in the High Castle od Filipa Dika.

[filipkum]

Francuska svita - Irina Nemirovska, lepa ratna prica bez bitaka i smrti uspeva da prikaze sve strahote rata i sta ljudi mogu da postanu, a kad procitas da je knjizevnica i umrla u koncentracionom logoru ((...svidja mi se knjiga, preporucujem

[Arizona014]

Igra prestola - Džordž R. R. Martin
Odusevljena,nadam se samo da su i ostali delovi ovako dobri.

[Katengl]

Craig Clevenger – The Contortionist's Handbook
Preporučavam.

[Katengl]

^
I opet, toplo preporučujem. Odlična priča.

Sledi: Terry Pratchett — Monstrous Regiment

[Butterscotch]

David Foster Wallace, A Supposedly Fun Thing I'll Never Do Again

Eseji. Velika većina njih je odlična. Posebno onaj o Lynchu i Lost Highway koji je pisao dok je bio na setu filma, valjda je 100 stranica dug i tu ima apsolutno svega, od ideološke analize Lynchevih filmova do toga što je čuo dok je stajao iza Balthazara Gettya i prisluškivao ga dok je ovaj pričao na mobitel. Luđak/genijalac, šta da se kaže.

Ma, praktički su svi odlični.

"The really important kind of freedom involves attention, and awareness, and discipline, and effort, and being able truly to care about other people and to sacrifice for them, over and over, in myriad petty little unsexy ways, every day."

[hippo...]

moram da čitam "Na Drini ćuprija"
glupa lektira .. znači koliko god knjiga bila dobra mnogo me mrzi kad nešto moram ..

[Speculum Columbae]

Aristotel - Metafizika
Aristotel - Poetika

u odnosu na Platonovu Državu


koliko je lepo

[filipkum]

Neki zombie roman Mountain man, super je ...

[emo_haos_]

H. Murakami, Kafka on the shore

dojmile su mi se erotične scene ostalo neću da komentarišem ovde da ne bih nekome pokvarila ugođaj...

[Zvonki]

Beli potop

[Over the rainbow]

Stiven Erikson - Mesecevi vrtovi

[Katengl]

Cormac McCarthy — The Road

Sa jedne strane mi se svidja njegov minimalizam jer mislim da divno odgovara brutalnoj temi, ali sa druge strane imam osecaj da nesto u knjizi nedostaje i da je radnja pomalo monotona. I da, prestao sam da brojim koliko je puta upotrebio reci 'ashes', 'ashen', 'dead' i 'barren'. Mada, nisam procitao ni trecinu knjige, ima jos vremena za promenu misljenja.

[Laerem]

^

Meni je McCarthy generalno bezveze, ima tu neku liniju lažnog patosa koja se proteže kroz svu njegovu surovost i kronično mu nedostaje smisao za humor, za apsurd. The Road pak ima grozan, patetičan, potpuno promašen kraj; čitavo vrijeme sam imao osjećaj da je knjiga zapravo hollywoodski remake nekog boljeg romana. (Iako je film koji je snimljen još gori)

[Katengl]

Da, bas sam se razocarao knjigom. No Country for Old Men mi se svidela jer nije bilo te patetike i bila je koherentnija i smislenija. Nisam primetio nista suvisno u njoj dok sam je citao. A o The Road ne znam ni sta da kazem. Zapravo se do samog kraja ne desava nista, likovi ne dozivljavaju nikakvu transformaciju, ima par interesantnih zapazanja i to je to. Cak i taj minimalni stil je ispao teret. Jedva sam istaljigao nekako do kraja.

A opet, mozda mu je monotonija bila poenta. Ne znam, ne razumem uopste zasto je ova knjiga dobila Pulicera.

[Laerem]

Pa monotonija je tu da ti dramaturški učini uzbudljivim trenutak kada nakon 200ilikolikovec stranica dobiju prvi žljuk vode. U smislu da sve te sitne male svakodnevne užitke - koje mi, Indolentni Naslonjač-Konformisti, uzimamo zdravo za gotovo - prikazati koliko mnogo mogu čovjeku da znače, ako su okružene stranicama sive surovosti. Što denekle i funkcionira...

Ali taj trik je mnogo bolje izveo - baš zato što ima osjećaj za humor i apsurd - Roman Polanski u Pijanistu, kada se Adrien Brody, na izmaku snaga, tragikomično muči otvoriti konzervu kiselih krastavaca (samo da bi mu ispala i otkotrljala se do čizme nacističkog oficira).

[Katengl]

Ja to uzbuđenje nisam doživeo, jer mi je bilo svejedno da l' će da nađu konzervu sa breskvama ili će ljudožderi da ih uhvate i malog nataknu na ražanj (od čega ni u jednom trenutku nije postojala stvarna opasnost, jer iz nekog razloga samo 'good guys' imaju vatrena oružja). A monotoniju sam shvatio kao poentu samu po sebi, isto kao sivilo i mrtvilo. Mislio sam da time pokušava da dočara beznadežnost i besmislenost života posle apokalipse, ali mi je kraj knjige srušio taj zaključak.

[Katengl]

Paolo Bacigalupi – The Windup Girl

[sunasce]

Govor tela - Alan i Barbara Piz

[Laerem]

Jean Genet - Gospa od cveća

Od prve strane mi je stravično dosadno, sa svim tim pederskim fekalijama i rokoko digresijama. U usnovi, nisam impresioniran, a može se bez problema primjeniti i kritika koju je bgboy dao za Querelle.

[/url]onako mi je, ne secam se bas. uzegla groznica i izdrkotina unutarnjeg sveta pedera proslog vremena. ima nesto mucno, sto ne znaci da je lose. ta jedina zena u filmu koja stalno peva istu pesmu. uguseno osvetljenje. prejaka muzevnost na sve strane i ubistva. film je znoj stigme i tabua oko homoseksualnosti u to vreme, pokusaj da se s njima iznutra izadje na kraj. homoseksualnost se dovodi u vezu sa zlocinom, greh i taj nagon nagon nagon u koji se utapa. beslovesno tucanje okolo, brata, sebe u glavu. ili ga nije bilo toliko. rekoh, i ne secam se bas.

[Srklet]

gone girl / gillian flynn

super thriller.

jugoslavija, moja domovina / goran vojnović

great stuff.

[filipkum]

Mrtva priroda sa vranama - Cajld i Preston

[PrinceOfRoses]

Antonio Garido - "Citac leseva"

[Katengl]

Turgenjev – Ocevi i deca

Ponekad se zacudim kako neki tipovi licnosti opstaju i opstaju vekovima, potpuno nesvesni svoje arhaicnosti, neoriginalnosti ili univerzalnosti, kako god to nazvali. A najvise se zacudim kad potpuno prepoznam sebe u nekoj recenici od pre sto pedeset godina. Zapravo, kad me ta recenica otkrije samom sebi...

[Markiza]

Neka predavanja o religijama u Indiji.