- 21 Jun 2007, 12:07
#829354
Tuzni sati preda mnom naviru.
Usta cutnjom ispunjena.
Ni suze nista vec ne govore,
Trude se da slike bolne
Speru s tamnih zenica.
Uzalud pitanja u gluvo stanje duse.
Uzalud trud da rane tek stvorene zacele,
Nema mesta ni za jednu kap,
Jabucica tesko skace po vratu,
Topot tmine tera me u san.
Kao lenj da zboravim
I kao umoran da nastavim,
Sklapam kapke jos i ovaj put
S zeljom da sutra ne svane,
S zeljom da vreme nestane.
Plahta se smeje umrljana,
Jastuk se ceri namirisan
Telom kojeg nema
I samo mozda ga je bilo,
Svejedno otislo je.
Usta cutnjom ispunjena.
Ni suze nista vec ne govore,
Trude se da slike bolne
Speru s tamnih zenica.
Uzalud pitanja u gluvo stanje duse.
Uzalud trud da rane tek stvorene zacele,
Nema mesta ni za jednu kap,
Jabucica tesko skace po vratu,
Topot tmine tera me u san.
Kao lenj da zboravim
I kao umoran da nastavim,
Sklapam kapke jos i ovaj put
S zeljom da sutra ne svane,
S zeljom da vreme nestane.
Plahta se smeje umrljana,
Jastuk se ceri namirisan
Telom kojeg nema
I samo mozda ga je bilo,
Svejedno otislo je.