
Ucenje je jedan psiholoski proces, prvenstveno motivacioni proces koji se odvija tokom celog zivota. Ucenjem sticemo svoje svakodnevne navike, neke jednostavnije ili slozenije vestine koje nam pomazu kasnije u zivotu, i usvajamo dobar deo znanja kojim raspolaze sredina u kojoj se nalazimo. Licno smatram da je ta neka "zivotna skola",daleko vaznija od onog klasicno obrazovnog dela koji nam pomaze da formiramo stav i na neki nacin uoblicimo licnost koja se nadogradjuje. zivotna skola pruza mnoogo vise od toga!
Prvenstveno ucimo da zivimo da budemo drustveni, da razvijamo iskustvo,intelekt,toleranciju osecaj za kompromis i mnoge druge kako pozitivne tako i negativne strane na kojim se temelje koreni naseg opsteg ponasanja kroz ceo zivot. Kaze se "covek se uci dok je ziv", i to je veoma tacno!
Svaka aktivnost za kojom imamo potrebu,moze nas odvesti do nekog novog saznanja. Od nas zavisi koliko cemo spoznati sebe,okolinu, svet...to je intelektualno umece koje je neophodno da bi se covek ostvario kako u privatnom, tako i u javnom zivotu (na poslu, u skoli,faxu..)
sto se tice "skolskog" ucenja meni je najlakse da ucim sa tzv "razumevanjem".Dakle nisam sposobna da nesto ucim napamet! To mi je iskreno dosadno, i ukoliko ucim bilo sta,zelim da to i zapamtim, da mi to posluzi u bilo cemu (komunikaciji, na poslu ili cisto radi razvijanja treminologije).Nebitno. U psihologiji je utvrdjeno da je takva vrsta ucenja najslozenija i najprimenljivija.cak iako je potrebno neko posebno uvezbavanje.
