pa pederi treba da se outaju i kako bi izbjegli teske psiholoske i zivotne posljedice dugotrajnog zivota u ormaru, sto dovodi do razvoja specificne psihopatologije. (kljucna natuknica: diskrecija na prvom mjestu)
tema govori? well, tema je sada malo spavala, pa se sada evo tema malo probudila.
poanta ovog topica je potaknuti na razmisljanje o drustvenoj vaznosti coming outa i vidljivosti lgbtiq zajednice kao nacina ostvarivanja slobode i ravnopravnosti. najveci je apsurd da zapravo nitko jos nije osporio ispravnost takve teze, nego se koncentrira na to zasto je okej ne uciniti pravu stvar. jer je tesko, jer je opasno. jer su ljudi pizde. jer ce mama i tata reci mrš. jer yadda yadda. i ne sporim da je ispravno postupiti cesce mnogo teze nego postupiti pogresno ili nikako, ali eto da citiram (po sjecanju) clinta eastwooda iz "letters from iwo jima"...
Always do what is right, because it is right.
konstantno je kokodakanje kako se time vrsi pritisak na jadne ormaruše i da je njima onda jako teško, ispadoše ugrozeni kao sredozemna medvjedica, a zapravo svojim faux heteroseksualnim statusom uzivaju sve prednosti heteronormativnog drustva. pa ako se taj i takav pederluk svodi samo na cetiri zida, onda nema nikakvog problema. jer doista, u svoja cetiri zida se mozes jebati kako hoces. prava ormarusa, dakle, nisu nikako ugrozena, jer oni ionako ne postoje, sto su sami izabrali. no tu nastupa inherentno licemjerje ormarusa, a to je da zele biti uvazavani, da se zele jebati, da zele zivjeti nekakvu verziju gay zivota (pa gmizu po javnim vecejima i stajgama), dakle nisu u stanju konzekventno biti iza svoja cetiri zida.
nadalje, na balkanu je unutar same gay zajednice stav prema coming out pretezito negativan, pa se out ljudi redovito osudjuju i etiketiraju glupostima kako im na celu pise da su pederi (pa se moraju outati, jel; ormaruse ne moze pojmiti da se ljudi outaju jer misle da to tako treba a ne jer to nikako ne mogu izbjeci), a jos bolje su one price o out pederima i lezbama koji istupaju u javnosti pa ih mnoge ormaruse cesto prozivaju zbog slike kakvu pruzaju u javnosti i sl. pa jebote, ako mislis da netko stvara "krivu sliku" i da izaziva "kontraefekt" (ovo su omiljeni proseri ormarusa), onda idi ti u javnosti pa stvori pravu sliku i efekt bez kontra.
put you money where your mouth is, jel. i da, slika pedera i lezbi bi bila diferencijranija i kompleksnija da se ljudi masovnije outaju, jer bi se onda doista vidjelo da je sve to isto sranje drugo pakovanje.
da zakljucim: vrlo je jasna i neupitna veza izmedju vidljivosti pedera i lezbe te ostvarivanja njihovih (nasih, jel) prava i sloboda. druga je stvar sto vecina tih pedera i lezbi ne bi nista ucinila da se izbori za svoja prava i slobode.
Sama cinjenica da je neko gej (u Srbiji, ajde sad na nju da se ogranicimo) ima svoje posledice, bio on autovan ili ne.
Stvar je u tome da se izvaga i dobro proceni sta je manje bolno, a vise korisno.
Ako nije autovan, posledica je da se moze osecati lose jer ne moze sa drugima podeliti slobodno do kraja bitan aspekt svoje licnosti, ne moze bez skrivanja pokazivati naklonost prema osobi koju voli, itd. sto moze biti frustrirajuce.
Ako je autovan, s obzirom na veliku homofobicnost ove mahom zatucane sredine, i dokazanog postojanja mase bolida koji bi coveka prebili namrtvo samo zbog seksualne orijentacije, pa time i vrlo verovatne homofobicnosti u porodici, ako gej pojedinac nije finansijski i stambeno obezbedjen, i dovoljno emotivno zreo, moze pretrpeti konsekvence izbacivanja na ulicu, da nema posao, pa sta da jede, da ga se odrice porodica, prijatelji...itd. I mislim da u takvom naizgled krajnjem slucaju (da ga oznacim sa X), ali koji je vrlo moguc u Srbiji, nikakav ponos sto se neko autovao ne moze da coveka nahrani, da ga udomi, da ga skoluje, da mu nadoknadi emocionalni bol za koji se mozda jos nije dovoljno ojacao, i pritom se ovo najcesce odnosi na ljude koji su u adolescentnom periodu, kada ionako pored te ekonomsko-emotivne uslovljenosti, prolaze i kroz druge osetljive faze, izbore u zivotu, treba da se skoluju itd.
Zar ne bi bilo bolje da X zavrsi skolu, iskullira homofobicne budale koliko je moguce, postane koliko-toliko materijalno nezavisan, obrazovan, pa iz te nesto lakse pozicije mozemo govoriti o autovanju, pa i njegovm aktivizmu, sto da ne.
Njegovo obrazovanje mu moze omoguciti i relevantniji i kvalitetniji aktivizam.
Neki potenciraju da ako neko nije autovan, da laze sebe, ali ja mislim da to nije uvek tacno (mada moze biti) jer neko moze biti svestan i prihvatiti svoju skes. orijentaciju, ali biti i svestan da zivi u sredini punoj predrasuda i homofobicnih nasilnika, i da u datom trenutku atuovanje nije Mudar potez (da ne kazem da je izuzetno glup) za razvoj njegove karijere, obrazovanja, osamostaljivanja, pa cak i za odrzavanje same egzistencije itd.
Ako vec treba jednom izaci u arenu sa lavovima, onda je pametnije pre toga ojacati, proceniti situaciju, nego zarad neke sulude hrabrosti, "nejak im izici golim prsima na megdan", to nije heroizam, to je glupost, i to je nepotrebno placanje danka homofobiji.
Dakle, biti gej samo po sebi u Srbiji nosi odredjene posledice, mislim da je to ocigledno, ali nisu okolnosti svih gej ljudi iste, i upravo zbog postojanja tih posledica u oba slucaja, treba oceniti sta je u nekom trenutku najbolja odluka, i ta odluka se nikako ne treba nametati, niti se ikako moze smatrati obavezom za sve gejeve, upravo zbog mogucih ozbiljnih posledica po necije emotivno, materijalno, psiholosko stanje (pa cak i fizicko), po njegovo obrazovanje, itd.
Jer ako je cilj masovnog autovanja Svih gejeva poboljsanje njihovog polozaja kroz jedan aspekt aktivizma- a to je vidljivost, mislim da to nije vredno katastrofalnih zivotnih situacija u koje Neki gejevi svojim autovanjem mogu upasti (X), te umesto da im pomogne, moze da im upropasti zivot.
Jednostavno, makar 10% populacije izaslo iz ormara, ima ljudi sa tako tvrdokornim homofobicnim stavovima koji se ne mogu promeniti, koji jesu necija braca, sestre, roditelji, komsije, sto pokazuju i istrazivanja, a vidimo i na terenu kada drzava ne moze da zastiti sitnu grupu pedera i lezbejki od razularene bezumne rulje kojoj je dovoljna necija homoseksualnost da ga prebije.
Dakle, takav potez bi bio, kao sto rekoh, utopisticki, makijavelisticki, i toliko je nerealan da na ovoj temi pisem iz cistog kurioziteta, a takodje i da bih objasnio zasto, ako neki ljudi nemaju dovoljno saosecanja ili nisu upuceni u kakvoj sredini zivimo ili se mozda suvise uznose u aktivistickim idejama bez kontakta sa realnoscu ili nesto deseto, se ne moze autovanje uzeti kao obaveza i moralna vrednost
SVIH gejeva.