- 10 Jul 2008, 12:03
#1170310
Znam da smo se i previse raspricali na zadatu temu, i da negde
u nekom stanu, njih dve i njihov drugar sada sede i razmisljaju
sta ce biti i sta da rade...
Njihova velika hrabrost je sto su celu stvar prijavili policiji,
i fantastican pomak je taj sto policija ipak krece u poteru za tim divljacima,
sto ranije nije bio slucaj, kad smo mi u pitanju..
Svi mi nosimo u sebi i strah i potrebu da se istog straha oslobodimo,
da zivimo normalno, i iz istog tog razloga, svako od nas je,
neko manje, neko vise aktivista sam za sebe.
Direktno ili indirektno edukujete i pomazete blizoj i nekada daljoj
okolino da stekne svest o tome kako je ziveti u nasoj kozi, i
da pokusaju da razumeju ceo problem iz nekog za njih sigurno
sasvim drugacijeg i novog ugla.
Ja se mozda slabije setam po gradu, i vise se vozim kolima,
ali koristim svoje pravo da mogu i da se prosetam po gradu.
I tada osetim gomilu losih pogleda, i osetim se uplaseno,
ali se ipak krecem. Mozda nekada dobijem i ja batine, ne znam,
ono sto znam je da cu se setati, i da cu se truditi da pazim na
sebe.
Svako od nas daje i radi koliko moze i koliko je u stanju da promeni
stanje u drzavi Srbiji, nekada manje, nekada vise i to ne treba
zaboraviti.
Cak i kad niste outovani, dijalozi koje vodite sa koleginicama i
kolegama na poslu, prijateljima, poznanicima, uvek idu u pravcu
edukacije istih, iako mozda nekada niste toga ni svesni...
.. ali jednostavno je to deo naseg bica i to zraci iz nas.
Ono sto mi pada na pamet je jedna ideja, ali znam da mozda
nije tako lako da se sprovede u delo, je da se okupimo u sto
vecem broju jedan dan, na toj istoj klupi gde su one sedele
i da time pokazemo da smo uz njih, da im damo podrsku da
se sto pre oporave i da se jos bezbroj puta ljube.
To nije protest, to je podrskama njima troje,
da osete da smo uz njih.
u nekom stanu, njih dve i njihov drugar sada sede i razmisljaju
sta ce biti i sta da rade...
Njihova velika hrabrost je sto su celu stvar prijavili policiji,
i fantastican pomak je taj sto policija ipak krece u poteru za tim divljacima,
sto ranije nije bio slucaj, kad smo mi u pitanju..
Svi mi nosimo u sebi i strah i potrebu da se istog straha oslobodimo,
da zivimo normalno, i iz istog tog razloga, svako od nas je,
neko manje, neko vise aktivista sam za sebe.
Direktno ili indirektno edukujete i pomazete blizoj i nekada daljoj
okolino da stekne svest o tome kako je ziveti u nasoj kozi, i
da pokusaju da razumeju ceo problem iz nekog za njih sigurno
sasvim drugacijeg i novog ugla.
Ja se mozda slabije setam po gradu, i vise se vozim kolima,
ali koristim svoje pravo da mogu i da se prosetam po gradu.
I tada osetim gomilu losih pogleda, i osetim se uplaseno,
ali se ipak krecem. Mozda nekada dobijem i ja batine, ne znam,
ono sto znam je da cu se setati, i da cu se truditi da pazim na
sebe.
Svako od nas daje i radi koliko moze i koliko je u stanju da promeni
stanje u drzavi Srbiji, nekada manje, nekada vise i to ne treba
zaboraviti.
Cak i kad niste outovani, dijalozi koje vodite sa koleginicama i
kolegama na poslu, prijateljima, poznanicima, uvek idu u pravcu
edukacije istih, iako mozda nekada niste toga ni svesni...
.. ali jednostavno je to deo naseg bica i to zraci iz nas.
Ono sto mi pada na pamet je jedna ideja, ali znam da mozda
nije tako lako da se sprovede u delo, je da se okupimo u sto
vecem broju jedan dan, na toj istoj klupi gde su one sedele
i da time pokazemo da smo uz njih, da im damo podrsku da
se sto pre oporave i da se jos bezbroj puta ljube.
To nije protest, to je podrskama njima troje,
da osete da smo uz njih.