- 12 Dec 2011, 18:21
#2330371
http://queer.hr/14962/predrag-azdejkovi ... aju-zivot/
Kako je biti aktivist i boriti se za LGBT prava u Srbiji koja je po svojoj homofobiji jedna od vodećih u Europi?
Biti aktivist u Srbiji je vrlo naporno iz više razloga. Pored onih osnovnih problema, homofobne klasike, aktivisti u Srbiji moraju se boriti i s problemima ekonomske krize, jer aktivizam zahtijeva neka sredstva, nema volontera, nema podrške LGBT zajednice, nema podrške aktivističke zajednice ni iz zemlje ni iz inozemstva. Za neke od navedenih problema i sami smo odgovorni. Uvijek govorim da prvo treba krenuti od svog LGBT dvorišta, pa tek onda kukati kako je Srbija po svojoj homofobiji jedna od vodećih u Europi. Što smo mi kao srpska LGBT zajednica učinili zbog toga? Vrlo malo. LGBT zajednica u Srbiji očekuje da će sav prljavi posao odraditi aktivisti (kojih je vrlo vrlo vrlo vrlo vrlo malo), dok oni sjede kod kuće, drkaju na xtube porno klipove, chataju, a vrhunac sudjelovanja u zajednici jest da odu na gej partyje. I sve je to legitimno, ali je onda malo glupo očekivati da će se društvo promijeniti, ako ne mrdamo prstom.
Kako si se osjećao kad je ovogodišnja beogradska Povorka ponosa zabranjena?
Nimalo iznenađen i jako bijesan. Mene Povorka ponosa ne zanima kao aktivistička metoda, jer je u Srbiji ona kontraproduktivna, zahtijeva previše energije, fondova i ulaganja, a ne donosi mnogo. Na paradi više profitiraju anti-gej političari i fašistički pokreti nego LGBT zajednica. Ja ne želim da organiziram nešto na čemu će profitirati Dragan Marković Palma, najhomofobniji političar koji je i sada u vrhu po popularnosti. Druga strana te medalje su organizatori koji su ove godine pokazali svoj amaterizam te nedostatak sluha za kritike i prijedloge drugih. Zabrana parade od strane države je nešto najgore što je moglo da nam se dogodi. Naravno, zabrana parade donosi bodove u odnosu na Europu i USA, ali u odnosu na domaće stanovništvo i LGBT zajednicu to je loše, jer je poraz u usporedbi s prošlom godinom. Mjesecima prije zakazane parade vodila se kampanja preko medija za otkazivanje parade zbog krize na Kosovu i znalo se da će je ministar policije u suprotnom zabraniti. Organizatori su odlučili da čekaju zabranu, umjesto da su je sami otkazali i izjavili da se žrtvuju zbog Kosova i krize i tako pokupili simpatije javnog mnijenja i medija. U suprotnom imat ćemo situaciju da će Srbija biti kažnjena i osuđena, a građani će negodovati zato što moraju iz svog džepa plaćati kaznu zbog “pedera”.
Na koje je sve načine potrebno djelovati kako bi se homofobija smanjila, kako bi se svijest ljudi promijenila i kako bi život LGBT ljudi bio bolji? Kako bi glasio tvoj LGBT politički program?
Ja bih se okrenuo prema LGBT zajednici, a ta zajednica u Srbiji skoro ne postoji. Tu zajednicu treba osnažiti. Ona mora biti jača i brojnija, jer ako imamo jaku zajednicu onda će nam biti lakše boriti se protiv homofobije. Naravno, LGBT zajednica je slaba zbog homofobije, te smo u jednom začaranom krugu, ali ja ipak apeliram na osobnu hrabrost, jer u drugom desetljeću 21. stoljeća ne možemo si dozvoliti luksuz da nas naš društveni položaj ne zanima. Dodatni problem je što većina razmišlja da im je lakše da pobjegnu na Zapad nego da ostanu i da se bore za svoja prava.
Kako je biti aktivist i boriti se za LGBT prava u Srbiji koja je po svojoj homofobiji jedna od vodećih u Europi?
Biti aktivist u Srbiji je vrlo naporno iz više razloga. Pored onih osnovnih problema, homofobne klasike, aktivisti u Srbiji moraju se boriti i s problemima ekonomske krize, jer aktivizam zahtijeva neka sredstva, nema volontera, nema podrške LGBT zajednice, nema podrške aktivističke zajednice ni iz zemlje ni iz inozemstva. Za neke od navedenih problema i sami smo odgovorni. Uvijek govorim da prvo treba krenuti od svog LGBT dvorišta, pa tek onda kukati kako je Srbija po svojoj homofobiji jedna od vodećih u Europi. Što smo mi kao srpska LGBT zajednica učinili zbog toga? Vrlo malo. LGBT zajednica u Srbiji očekuje da će sav prljavi posao odraditi aktivisti (kojih je vrlo vrlo vrlo vrlo vrlo malo), dok oni sjede kod kuće, drkaju na xtube porno klipove, chataju, a vrhunac sudjelovanja u zajednici jest da odu na gej partyje. I sve je to legitimno, ali je onda malo glupo očekivati da će se društvo promijeniti, ako ne mrdamo prstom.
Kako si se osjećao kad je ovogodišnja beogradska Povorka ponosa zabranjena?
Nimalo iznenađen i jako bijesan. Mene Povorka ponosa ne zanima kao aktivistička metoda, jer je u Srbiji ona kontraproduktivna, zahtijeva previše energije, fondova i ulaganja, a ne donosi mnogo. Na paradi više profitiraju anti-gej političari i fašistički pokreti nego LGBT zajednica. Ja ne želim da organiziram nešto na čemu će profitirati Dragan Marković Palma, najhomofobniji političar koji je i sada u vrhu po popularnosti. Druga strana te medalje su organizatori koji su ove godine pokazali svoj amaterizam te nedostatak sluha za kritike i prijedloge drugih. Zabrana parade od strane države je nešto najgore što je moglo da nam se dogodi. Naravno, zabrana parade donosi bodove u odnosu na Europu i USA, ali u odnosu na domaće stanovništvo i LGBT zajednicu to je loše, jer je poraz u usporedbi s prošlom godinom. Mjesecima prije zakazane parade vodila se kampanja preko medija za otkazivanje parade zbog krize na Kosovu i znalo se da će je ministar policije u suprotnom zabraniti. Organizatori su odlučili da čekaju zabranu, umjesto da su je sami otkazali i izjavili da se žrtvuju zbog Kosova i krize i tako pokupili simpatije javnog mnijenja i medija. U suprotnom imat ćemo situaciju da će Srbija biti kažnjena i osuđena, a građani će negodovati zato što moraju iz svog džepa plaćati kaznu zbog “pedera”.
Na koje je sve načine potrebno djelovati kako bi se homofobija smanjila, kako bi se svijest ljudi promijenila i kako bi život LGBT ljudi bio bolji? Kako bi glasio tvoj LGBT politički program?
Ja bih se okrenuo prema LGBT zajednici, a ta zajednica u Srbiji skoro ne postoji. Tu zajednicu treba osnažiti. Ona mora biti jača i brojnija, jer ako imamo jaku zajednicu onda će nam biti lakše boriti se protiv homofobije. Naravno, LGBT zajednica je slaba zbog homofobije, te smo u jednom začaranom krugu, ali ja ipak apeliram na osobnu hrabrost, jer u drugom desetljeću 21. stoljeća ne možemo si dozvoliti luksuz da nas naš društveni položaj ne zanima. Dodatni problem je što većina razmišlja da im je lakše da pobjegnu na Zapad nego da ostanu i da se bore za svoja prava.
Mislim da je to vise tvoja reklama, no dobro, nije ni to lose.
