[url=http://www.gay-serbia.com/forum/viewtopic.php?p=2402662#p2402662]Popeye napisao:[/url]iliti zašto ja ne volim queer 
zato što je politički mlitav i antiaktivistički, zato što često služi kao kamuflaža autohomofobije (BiH je savršen primjer toga), zato što ljude oslobađa političke odgovornosti za društveno djelovanje, zato što ignorira činjenicu da prvo moraš imati identitet da bi ga mogao početi pretakati iz šupljeg u prazno, zato što je etički neutralan a time zapravo zločinački u kontekstu sadašnjice, zato što je i isidora bjelica queer.
queer je samo još jedna liberalno-kapitalistička gadost, koju su izmislili pederi koji su se stidili što su pederi pa su htjeli biti kul i nešto drugo.
s druge strane, jasno mi je trenutno savezništvo s queerom, jer neprijatelj je moćni desni konzervativizam i fašizam. ali kad se njega riješimo, zna se tko je sljedeći.

Juče je bio nadrkan na hipstere, danas na kvirovce, a sutra -- ko pogodi dobije poslednje izdanje QT-a, časopisa za kvir teoriju i kulturu.

Pitam se kako neko od tolikog hejta uopšte stigne da radi nešto tokom dana, ali dobro, to je već Popajev privatni problem, pa se neću time dalje baviti.
Elem, što se tiče kvira, ne znam šta pod tim misli Popaj, budući da taj pojam razume koliko i mali Perica kvantnomehanički princip neodređenosti tj. da li govori o kvir teoriji (dakle o korpusu tekstova koji nastaju kao kritika gej i lezbejskih studija, studija roda i inkorporiraju savremeni markiszam, postkolonijalni diskurs, psihoanalizu itd), kviru kao odmaku od heteronormativnosti (a šta je tu za Popaja sporno Bog sveti zna!) ili pak kvir personama tj. osobama koje preuzimaju takav identitet iako je kvir teorija generalno suprotstavljen aidentitetskoj politici? Vidim da ima elemenata svega ovoga, ali je to toliko zbrkano u jednu gustu, neprozirnu bozu da čovek ne zna na šta dotični cilja, pa je teško i voditi bilo kakvu polemiku s dotičnim. No, pokušajmo.
Prvo, kvir teorija nije antiaktivistička -- a ono da je 'mlitava', to je već mačistička patrijarhalna retorika u kojoj sve mora da bude 'tvrdo' da bi bilo dobro -- nego kritikuje teorijski background aktivizma (koje su polazne pretpostavke tog delovanja?) i političku poziciju, danas uglavnom užljebljenu u neoliberalizam (ako govorimo o kvir levoj teoriji). Ili pak kritikuje, kao Džudit Batler, rasizam Berlinskog prajda, ali ne kaže da Prajd kao takav ne treba da postoji, već da treba da se drugačije politički orijentiše -- i vrlo konkretno daje podršku nekim alternativnim prajd manifestacijama.
Što se kamuflaže autohomofobije -- nepoznat mi je BiH primer, ali će Popaj već objasniti -- to je sasvim moguće, naročito na terenu izrazito homofobičnih područja, gde je lakše biti "ambivalentno kvir" i "ne izjašnjavati se" i "biti fluidne seksualnosti" itd, ali to ne rade svi, a pitanje je kako ih javnost vidi -- teško da će ih neko neće označiti terminima "peder" i "lezbejka", ma kako se oni identifikovali. Takođe, postoje i 'fensi tetke' koje se upisiju u kvir identitet jer oni nisu tamo neki pederi koji slušaju turbo-folk i oblače najke i mnogo su treš, a ovi su 'fina gospoda', ali je i tu reč, kao i u prvom slučaju o vrlo površnoj recepciji kvir teorije, o njenoj zloupotrebi da se ne govori o nivou seksualnih praksi -- ja kažem da nisam gej, ali da imam seksualneodnose sa muškarcima i od pušenja kurca i primanja istog ni najmanje ne bežim, naprotiv! -- što jeste problematično mesto, što govori o kulturno-istrijskom ograničenom dometu kvir teorije (jer se ona rađa u već dobro emancipovaniom sredinama i tamo jeste progresivno preispitivati "gej i lezbejske kategorije identiteta") dok pvde to postaje vrlo politički pacifikujuće.
Nema nikakvog oslobađanja od odgovornosti -- upravo kvir kritika postavlja pitanje političke odgvornosti mainstream gej i lezbejskog aktivizma, te dovodi u pitanje njegovu depolitizaciju u kontekstu komercijalizacije i konzervativizacije: danas su prajdovi diljem zapada prosto sponzorisane i isplative manifestacije koje učestvuju u mašineriji kapitala ispostavljajući kao ultimativni zahtev hej brak i porodicu, dve konzervativne društvene instuitucije. Dakle, kvir teorija nastoji da rehabilituje politički potencijal pokreta iz 60-ih i 70-ih kada je on bio (a) usmeren i na ostale diskriminacije: rasizam, mizoginiju itd. tj. pokušava da se izbori da ne zaborvaimo probleme drugih i da sa njima pokažemo solidarnost i (b) postavi pitanje povezivanja sa nopvim revolucionarnim subjektom koji treba da promeni temeljnu pretpostavku kapitalizma a to je klasna razlika dakle podrška "univerzalnoj" borbi.
Što se identiteta tiče -- pa naravno da kvir teorija prepoznaje postojanje identieta, da ga ne priznaje šta bi ga koji đavo kritikovala? Ali, nije svakk kritika motivisana idejom prostog ukidanja identiteta -- pre će biti da se pokazuje, kao Fuko u "Istoriji seksualnosti", da je identitet promenjiv, da je kreiran određenim društvenim uslovima (recimo čak i orijentalizmom, kako neke teoretičarke tvrde), dakle "spoljašnošću", a ne nekom esencijalnom unutrašnjošću, i da kao takav nosi opasnosti isključenja i diskriminacije -- Popaj naravno prenebregava da iznese i drugu stranu medalje kojoj i sam pripada, a to je diskriminacija unutar same identitetom oblikovane 'gej zajednice' -- pa tako jedni mrze 'fem tetke' jer su 'pravi muškarci', outovani mrze 'ormaruše', neki mrze žene jer su 'niža bića', neki misle da su bolji od heteroseksualaca itd. E to je problem koji nosi politika identiteta i to je u njemoj paradigmi nerazrešivo. Jedino identitetskim slabljenjem se ovaj problem može potencijalno rešiti.
Valjda je sada jasno da ovakva teorija nije etički neutralna, naprotiv, a da jedan od organizatora hrvatskog Prajda koji je temeljno deo sistema neoliberalizma prebacuje kviru upravo to bez ikakvog obrazloženja -- pa šta je tu pitanju do čiste projekcije i pranja ruku te pokušaja zadobijanja 'etičke neutralizacije': Popaj je, kao heroj "gej revolucije", iznad svake kritike jer je naprosto izvan opsega dobra i zla -- on je neupitni bog koji kritikuje, ali na svaku kritiku regauje sa "ma to je sranje' i ide dalje (folie de grandeur?)
I da dodam i završim -- kritika kvir teorije je i više nego dobrodošla, ali ovo što Popaj piše nije nikakva kritika nego niz pamftetaških tvrdnji bez argumentacije, što svedoči o nepoznavanju i elementarnoj neobaveštenosti onoga što se kritukuje. A kako je moguće sporiti nešto o čemu ne znamo skoro ništa, sem kao što babe spore da je bilo leta na Mesec: "Ništa ti ja, sinko, u to ne verujem... Sve su to oni snimili i puštaju na ovo sokoćalo da lažu narod..."