Gay-Serbia.com | Diskusije

Kako je na ovom forumu pučanstvo mahom nesigurno, alternativno ili nevjerničko, nekako mi se čini da je ovo pravo pitanje za većinu ovdašnjeg življa.
Izvolite...

Da poverujem u sta? Ima toliko stvari u koje se moze poverovati

^ da su vanzemaljci medju nama, naravno. svašta.

A, to!

Salu na stranu - u postojanje nekog nedefinisanog boga tesko da bih mogao da poverujem. Bio bi mi potreban jaaako cvrst dokaz tipa nekakvo cudo za koje naucnici ne mogu ni teoriju da izvedu, a kamo li da demonstriraju, nesto sasvim neobjasnjivo.

U postojanje odredjenog boga, samo ako bi se doticni prikazao uz to svoje cudo i rekao 'e ja sam hriscanski/muslimanski/sajontoloski/ciji-god bog'.

Ali nikad ne bih bio pristalica hriscanskog ili muslimanskog boga. Potpuno su antipaticno i psihopaticno predstavljeni u svojim svetim knjigama (Kuran/Biblija).

There you go

Nakon ovoga sam poverovala

ma dajte... kao da je bitno u što konkretno... bitan je sam čin prave, nepatvorene, iracionalne vjere... fenomen sam po sebi nemoguć u normalnim okolnostima života... i kockari dobiju vjeru tek kad izgube (ili, rijeđe, dobiju)... nije ovo tema stvorena od svakodnevne banalnosti i popisa stvari i pojmova s kojima se nešto treba raditi, pa makar eto i vjerovati... nije to takva vjera... znamo svi gdje je lager takve vjere... ovo pitanje je od snova satkano, od iste one materije od koje se npr. rade i prajdovi... i još svašta nešto...
a što bi se vama trebalo dogoditi da povjerujete?

ne vjerujem u boga, postojao dotični ili ne.
mislim da boga nema, no i da se sutra nesto materijalizira na zemlji i dokaze svoju bozansku moc, kakve to veze ima sa mnom? uopce me ne zanima, a ako bi se isao petljati u moj zivot, pobunio bih se i pokusao bih organizirati kakav pokret otpora protiv tog boga.
doduse, njegova svemoc bi mozda znacila moju smrt. u tom slucaju me najvise brine mogucnost afterlifea, jer ako sam umro u borbi za slobodu od boga, fakat ne zelim vjecnost opet provesti u nekakvoj plantazi dusa koju doticni vodi.

2kune napisao:ma dajte... kao da je bitno u što konkretno... bitan je sam čin prave, nepatvorene, iracionalne vjere... fenomen sam po sebi nemoguć u normalnim okolnostima života... i kockari dobiju vjeru tek kad izgube (ili, rijeđe, dobiju)... nije ovo tema stvorena od svakodnevne banalnosti i popisa stvari i pojmova s kojima se nešto treba raditi, pa makar eto i vjerovati... nije to takva vjera... znamo svi gdje je lager takve vjere... ovo pitanje je od snova satkano, od iste one materije od koje se npr. rade i prajdovi... i još svašta nešto...
a što bi se vama trebalo dogoditi da povjerujete?

Zasto bismo podrzavali, a kamoli sami radili takav cin, kad i sam kazes da je iracionalan?

Zašto se automatski pretpostavlja da je iracionalnost nešto loše?

pa da vidim svojim ocima

@The Misfit
Hm you caught me there

Ali zar nije? Bar kad pricamo o iracionalnom ponasanju ili iracionalnom verovanju?

E sad sam baš bio napisao jedan precizan i analitičan odgovor na temu, međutim dok sam završio, forum me je već izlogovao i post je nestao kada sam se ponovo ulogovao. Jebem ti novi forum!

Stvarno ne bi bilo na odmet da te forum ne izloguje posle 10 sekundi nekliktanja...

ZlatnaPtica napisao:@The Misfit
Hm you caught me there

Ali zar nije? Bar kad pricamo o iracionalnom ponasanju ili iracionalnom verovanju?

Iracionalno ponašanje, razmišljanje ili verovanje može da bude loše, ali isto tako može i racionalno. Potreban je određeni balans ta dva. Primera da iracionalnost može da bude i te kako dobra imaš tušta i tma, u umetnosti, filozofiji, psihologiji, pa i u svakodnevnom životu.

Donekle se i slažem sa onim Maslovljevim kriterijumom zrele ličnosti koji podrazumeva mistično ili duhovno iskustvo koje ne mora da bude religiozno (što je u mom slučaju nemoguće jer, jelte, nisam religiozan). Dosta toga što je on pisao je sada možda i zastarelo, ali opšti princip koji stoji iza ovoga je i dalje relevantan. A ako sam dobro shvatio topik, o veri se govori upravo u ovom ključu, znači izopšteno iz nekakvog religijskog okvira.

da mi se anđeo obrati i obavijesti me da sam trudan. vjerojatno bih to najprije pripisao gljivama i seksi dečku koji se nađe u blizini...no kad bi nakon par mjeseci taj trbuh porastao od djeteta otpornog na sav otrov koji tih mjeseci natrpam u sebe ... da, vjerovatno bih postao religijski fanatik. i vjerovatno bih počeo da redom koljem nevjernike.

Popeye napisao:ne vjerujem u boga, postojao dotični ili ne.
mislim da boga nema, no i da se sutra nesto materijalizira na zemlji i dokaze svoju bozansku moc, kakve to veze ima sa mnom? uopce me ne zanima, a ako bi se isao petljati u moj zivot, pobunio bih se i pokusao bih organizirati kakav pokret otpora protiv tog boga.
doduse, njegova svemoc bi mozda znacila moju smrt. u tom slucaju me najvise brine mogucnost afterlifea, jer ako sam umro u borbi za slobodu od boga, fakat ne zelim vjecnost opet provesti u nekakvoj plantazi dusa koju doticni vodi.

nda... svak tko je pročitao samo jedan tvoj post znade da si u svakom (pa i u političkomoralnom) smislu superioran bogu... no, za razliku od svih tvojih dosadašnjih postova, upravo ova tema traži post u kojem si napisao što ti se treba dogoditi da više niti u jednom postu ne napišeš kako si superiorniji od boga... daklem, možeš li ti to? ili samo gubim vrijeme?

ZlatnaPtica napisao: Zasto bismo podrzavali, a kamoli sami radili takav cin, kad i sam kazes da je iracionalan?

jednostavno zato jer smo i iracionalna bića... zašto to jedna zlatna ptica sebi ne može dopustiti? zbog utjecaja nekakva davno ostvrjelog grčkog starčića putena imena i njegovih sljedbenika na nejako kršćanstvo u njegovim filozofskoteološkim počecima? c c c c, ako je to razlog...
ako je, pak, zbog revolucionarnog pozitivizma enciklopedista preslikanog u materjalistički strah od buržoatski dekadentnog teološkokapitalističkog u samom sebi, lakše ću razumjeti...

@2kune: tvoj zivot je odgovor na zadnje pitanje.

kurac napisao:da mi se anđeo obrati i obavijesti me da sam trudan. vjerojatno bih to najprije pripisao gljivama i seksi dečku koji se nađe u blizini...no kad bi nakon par mjeseci taj trbuh porastao od djeteta otpornog na sav otrov koji tih mjeseci natrpam u sebe ... da, vjerovatno bih postao religijski fanatik. i vjerovatno bih počeo da redom koljem nevjernike.

kakve veze imaju religija i vjera s nečim što je danas u domeni znanosti a sutra tek puko pitanje tehnologije i ekonomije?

Popeye napisao:@2kune: tvoj zivot je odgovor na zadnje pitanje.

a na predzadnje?

nisi me razumio, božji odvjetniče.
ne kažem da sam superioran bogu, nego da on nije superioran meni. to sto je navodno svemocan je skroz druga stvar.

Popeye napisao:nisi me razumio, božji odvjetniče.

tema nema veze s bogom osim preko vjere što samo govori o skučenosti tvog poimanja vjere...

Popeye napisao:ne kažem da sam superioran bogu, nego da on nije superioran meni. to sto je navodno svemocan je skroz druga stvar.

teologija ti je otprilike onoliko razvijena koliko i vjera...
elem, jel to možda odgovor na predzadnje pitanje?

samo ako me bog natjera da odgovorim.

bog je vazda bio odličan izgovor za svaku ljudsku nemoć...

Popeye napisao:ne vjerujem u boga, postojao dotični ili ne.
mislim da boga nema, no i da se sutra nesto materijalizira na zemlji i dokaze svoju bozansku moc, kakve to veze ima sa mnom? uopce me ne zanima, a ako bi se isao petljati u moj zivot, pobunio bih se i pokusao bih organizirati kakav pokret otpora protiv tog boga.
doduse, njegova svemoc bi mozda znacila moju smrt. u tom slucaju me najvise brine mogucnost afterlifea, jer ako sam umro u borbi za slobodu od boga, fakat ne zelim vjecnost opet provesti u nekakvoj plantazi dusa koju doticni vodi.

This.

tema nije o bogu...

Verujem, ali ne u božanstva kako ih čovečanstvo najčešće vidi i predstavlja kroz istoriju.

Moja iracionalnost već ima sve što joj je potrebno, na prvom mestu savršeno razvijen racionalan um koji uprkos svom savršenstvu ne uspeva da odgonetne sve istine Univerzuma

Jednostavno se ne mogu prisiliti da vjerujem u Boga, pogotovo nakon ovog dvadesetogodišnjeg teroriziranja istim.
I mean, lije je to ideja, međutim to stalno monopoliziranje i sve te vjerske grupe koje nas neprestano uvjeravaju kako je jedino njihov Bog prava i njihova "istina i put" univerzalni su dotjerali do toga da se to meni sve skupa zgadi.

Verujem u Kleopatru i njene čudotvorne moći da grdnjom utera pamet u glavu građanima. Kad ona iznapušava građane - vernike koji joj se obraćaju, nikakav Bog i vera im više nisu potrebni, jer im odmah pukne prosvetljenje pred očima

''''
''''

Da poverujem u šta/koga?Boga iliti Velikog Arhitektu? Ništa...ja verujem i znam da on postoji...ali neću biti na njegovoj strani kada za to bude bilo vreme.

Verujem u nesto.