Stranica 1 od 1
Etika harmonskog dura
Poslato: 22 Avg 2007, 22:01
od Tezej /bez Arijadne/
Upravo slušam Mocarta obrađenog na bliskoistočni fazon. Vrlo zanimljivo, i "Turski marš" i "Otmica iz Seraja" i drugi klasici čudno začinjeni Orijentom.
Ali ima puno zavijanja i harmonskog dura i svašta nešto čega ima u narodnjacima.
Već me je jedno dete pitalo "TI (!!!) SLUŠAŠ NARODNJAKE????"
Ja sam mu rekao da to nisu narodnjaci već Mocart obrađen na orijetalni način.
Meni to zvuči kao narodnjaci.
"Ne, to je kultura" sam spremio odgovor da bih samo smislio u svojoj glavi "Pa onda su i narodnjaci kultura".
Imam problem. Etičko-estetički.
Kako do đavola da predstavim nešto što "zvuči" poput narodnjaka kao kulturu?
Došao sam u situaciju gde je neizbežno da ako "Otmicu iz seraja" branim kao kulturu (što ona jeste) onda moram i ... kojekakve pevaljke s Ibarske magistrale (što nisu).
Pomozite mi. Mrzim ovakve situacije.
Poslato: 22 Avg 2007, 22:03
od blenta
pukni mu zaushku i reci to je kultura
narodnjaci nisu
vremenom razviju uslovni reflex
ako dvojicu na taj nachin nauchish treceg vec necesh morati jer ce malishani nastaviti misionarski rad koji si zapocheo
to je brzha varijanta

Poslato: 22 Avg 2007, 22:08
od Tezej /bez Arijadne/
Dragi Blento, ti znaš koliko ja volim nasilje, ali ovo je problem u meni.
JA ne mogu da razrešim dilemu koju je to dete postavilo. Zato mi se etički organ pregreva a estetički ne zna šta da radi.
Poslato: 22 Avg 2007, 22:14
od Dušan Maljković
Jel ti znaš uopšte šta znači termin "kultura"?
I u kontekstu koji ti postavljaš, zašto se narodnjaci ne mogu videti kao kultura?
I kakav etički problem imaš? Objasni.
Poslato: 22 Avg 2007, 22:14
od Kiborg
Originally posted by Hoplit
Došao sam u situaciju gde je neizbežno da ako "Otmicu iz seraja" branim kao kulturu (što ona jeste) onda moram i ... kojekakve pevaljke s Ibarske magistrale (što nisu).
Hm, a da se nisi zapitao da ti je ceo sistem vrednosti naopak? Možda pevaljke sa ibarske magistrale i jesu kultura? Možda tu zapravo i nema konflikta

Poslato: 22 Avg 2007, 22:19
od djo
jednostavan nacin da resis dilemu je da krenes da razmisljas o tome kako postoji elitna ili visoka kultura i popularna kultura
narodnjaci svakako spadaju u popularnu kulturu
mocart spada u elitnu
a to sto si slusao (ja imam slican cd, samo je u pitanju kombinacija klasicnih izvedbi mocarta na zapadnim instrumenatima i istocnih instrumenata i melodija - egipatskih da budem precizniji) je karakteristicna mesavina popularne i visoke kulture koja se desava u poslednje vreme

i u praksi i u teoriji (post-moderna)
ALI sve je to kultura

Poslato: 22 Avg 2007, 22:23
od Tezej /bez Arijadne/
Da, to je upravo moj problem. Mogu da ga rešim proglašavanjem narodnjaka za kulturu, ali mi to nije prihvatljivo. Time ih izjednačavam sa pravom kulturom.
Jasno rešenje, ali
ceo sistem vrednosti
mi se time ruši.
TO ne može biti jednako.
Bojandjo, to je taj disk.
Poslato: 22 Avg 2007, 22:27
od djo
ali tu nema turskog marsa... cini mi se...?
Poslato: 22 Avg 2007, 22:30
od kal zakath
Postavi kontra pitanje: da li če "...ja sam suzama lepio tapete..." u izvedbi simfoničara, zvučati kao "visoka" kultura?
Poslato: 22 Avg 2007, 22:34
od Dušan Maljković
Originally posted by Hoplit
Da, to je upravo moj problem. Mogu da ga rešim proglašavanjem narodnjaka za kulturu, ali mi to nije prihvatljivo. Time ih izjednačavam sa pravom kulturom.
Jasno rešenje, ali ceo sistem vrednosti
mi se time ruši.
TO ne može biti jednako.
Bojandjo, to je taj disk.
Niko ni ne kaže da je jednako, već da je i jedno i drugo u registru kulture.
I vreme je da srušiš svoj fašistički sistem vrednosti.
Poslato: 22 Avg 2007, 23:14
od polarlicht4.1
Originally posted by Hoplit
Jasno rešenje, ali ceo sistem vrednosti
mi se time ruši.
TO ne može biti jednako.
Rušenje (svih) sistema vrednosti jeste poenta. Postmoderna, reče bojandjo, u kojoj se granica između elitne i popularne umetnosti (a i sama umetnost) dovodi u pitanje.
Poslato: 22 Avg 2007, 23:15
od Sixto
A Mocart dok je radio i stvarao, bio je popularan masovnije od Seke Aleksic! Od kraljevskog dvora do obicnih prolaznika koji culje usi prolazeci pored koncertnih dvorana!
Da li je masovnost merilo kulture? Ne bi rekao!
Onda je Pavaroti na Marsovom polju ispod Ajfela ravan Breninom Boom Cyle Boom!? Nije!
Nije ni sve izvedeno na violini i celu kultura vredna paznje!
Narodnjaci su kulturna tekovina, priznali mi to ili ne, fenomen! Jedino mozemo polemisati o njihovoj vrednosti!
Poslato: 22 Avg 2007, 23:19
od Tezej /bez Arijadne/
Sviđa mi se Kal Zakathov obrnut proces. Da li bi simfonijsko izvođenje učinilo Boru Drljaču kompozitorom?
A šta to čini ovu interpretaciju Mocarta višom od gosp. Drljače? Da li je vrednost u oku/uhu/umu posmatrača? Ako je tako, objektivno gledano... nema superiorne alternative.
I vreme je da srušiš svoj fašistički sistem vrednosti.
E baš neću.
Poslato: 22 Avg 2007, 23:21
od Tezej /bez Arijadne/
Poslato: 22 Avg 2007, 23:23
od Tezej /bez Arijadne/
Rušenje (svih) sistema vrednosti jeste poenta. Postmoderna, reče bojandjo, u kojoj se granica između elitne i popularne umetnosti (a i sama umetnost) dovodi u pitanje.
Neprihvatljivo. Po čemu onda da vrednujem sve oko sebe i unutar sebe?
Poslato: 23 Avg 2007, 01:37
od BellyButton
Reci detetu da je harmonski dur (odnosno miksolidijska skala, zbog koje mu se chini da slusha narodnjake) korishcen mnogo pre pojave samih narodnjaka...
Poslato: 23 Avg 2007, 09:21
od Tezej /bez Arijadne/
A da su je oni oteli i unakazili?
Mogao bih da pristupim ovome time što bih opanjkao narodnjake.
Dva takta koji se ponavljaju u beskonacno, imbecilni ili vrlo prizeman tekst, playback, pevaljke koje nisu tu toliko da pevaju koliko da veprovi u kafani bale.
Moglo bi da upali. Čak i na malom detetu, moći će da shvati da su inferiorni, a kad bude porastao doćiće do istog zaključka i sam.
Mislim da sam rešio ovaj problem. Hvala svima, čak i Dudi (mada mrzim način na koji mi skače po ganglijama, i to je vežba). Bellybutton me je uputila na pravi put kojim mogu da indoktriniram decu.
Cheers
Poslato: 23 Avg 2007, 10:13
od mishicavo mache
Originally posted by BellyButton
Reci detetu da je harmonski dur (odnosno miksolidijska skala, zbog koje mu se chini da slusha narodnjake) korishcen mnogo pre pojave samih narodnjaka...
ne postoji miksolidijska skala vec miksolidijski modus i on uopshte nije isto shto i harmonski dur.
harmonski dur je durska lestvica sa snizhenim 6 stupnjem( i analogno tome sadrzhi jednu prekomernu sekundu), a miksolidijski modus je analogan durskoj lestvici sa snizhenim 7 stupenjem ( dakle nema vodjicu na sedmom stupnju, dodushe koncept vodjice i harmonskih funkcija ne postoji u modusima).
Poslato: 23 Avg 2007, 13:44
od polarlicht4.1
Originally posted by Hoplit
Neprihvatljivo. Po čemu onda da vrednujem sve oko sebe i unutar sebe?
To ti je pitanje od milion dolara. Odgovor nemam, ali naginjem Dantoovoj teoriji "sveta umetnosti" dopunjenoj Dickievom institucionalnom teorijom umetnosti, i Bourdieuovim uvidima.
Institutional Theory of Art and the Artworld
http://www9.georgetown.edu/faculty/irvi ... world.html
The Institutional Theory of Art
http://homepage.mac.com/ryanal/Philosop ... 0Aesth.pdf
Poslato: 23 Avg 2007, 13:57
od deželaš
Originally posted by Hoplit
A da su je oni oteli i unakazili?
Mogao bih da pristupim ovome time što bih opanjkao narodnjake.
Dva takta koji se ponavljaju u beskonacno, imbecilni ili vrlo prizeman tekst, playback, pevaljke koje nisu tu toliko da pevaju koliko da veprovi u kafani bale.
Moglo bi da upali. Čak i na malom detetu, moći će da shvati da su inferiorni, a kad bude porastao doćiće do istog zaključka i sam.
Mislim da sam rešio ovaj problem. Hvala svima, čak i Dudi (mada mrzim način na koji mi skače po ganglijama, i to je vežba). Bellybutton me je uputila na pravi put kojim mogu da indoktriniram decu.
Cheers
Tužan si.
