- 20 Jan 2005, 20:52
#203591
Tamo na Vra?aru, gde se ono zemaljsko spaja sa onim nebeskim, otelotvorila se slika prekrasna, bela kao jagnje i velika kao vera srpske pravoslavne crkve.
Vaistinu je golema to vera i ?ovekoljubiva kada ne brine za vreme, za cenu ni za mogu?nosti ovog grešnog sveta i ne haje za isplativost, samo da iznedri vidni i ve?iti spomenik duboke zahvalnosti svega srpskog naroda svome najve?em preporoditelju i ugodniku božjem, svetitelju Savi Srpskom, iako je sam Hristos rekao: "idi i prodaj što imaš i podaj siromasima pa ?eš imati blago na nebu".
Vaistinu je hrabra ta vera kada, kako kaza patrijarh Barnaba, ho?e da u hramu bude u mermeru, reljefima, ukrasu, mozaiku i freskama izložena sva srpska historija, život i dogaðaji, iako je sam Hristos rekao: "hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve" i "tko god vrši volju oca mojega koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka".
Vaistinu je suvremena i okrenuta budu?nosti ta vera kada, kako kaza patrijarh Dimitrije, želi da preko tog hrama sve ono što je srpski narod imao u prošlosti osigura i za svoju budu?nost, iako je sam Hristos rekao: "Promotrite poljske liljane kako rastu! Ne mu?e se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u pe? baca, bog tako odeva, ne?e li još više vas, maloverni?".
Vaistinu je jaka i stabilna ta vera kada se usuðuje graditi betonskim blokovima na temeljima i zidovima od opeke, iako je sam Hristos rekao: "Tko god sluša moje re?i i izvršava ih, bit ?e kao mudar ?ovek koji sagradi ku?u na steni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vetrovi i sru?e se na tu ku?u, ali ona ne pada. Jer utemeljena je na steni." i "Tko god sluša moje re?i a ne vrši ih, bit ?e kao lud ?ovek koji sagradi ku?u na pesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vetrovi i sru?e se na tu ku?u, i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika.".

Vaistinu je golema to vera i ?ovekoljubiva kada ne brine za vreme, za cenu ni za mogu?nosti ovog grešnog sveta i ne haje za isplativost, samo da iznedri vidni i ve?iti spomenik duboke zahvalnosti svega srpskog naroda svome najve?em preporoditelju i ugodniku božjem, svetitelju Savi Srpskom, iako je sam Hristos rekao: "idi i prodaj što imaš i podaj siromasima pa ?eš imati blago na nebu".
Vaistinu je hrabra ta vera kada, kako kaza patrijarh Barnaba, ho?e da u hramu bude u mermeru, reljefima, ukrasu, mozaiku i freskama izložena sva srpska historija, život i dogaðaji, iako je sam Hristos rekao: "hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve" i "tko god vrši volju oca mojega koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka".
Vaistinu je suvremena i okrenuta budu?nosti ta vera kada, kako kaza patrijarh Dimitrije, želi da preko tog hrama sve ono što je srpski narod imao u prošlosti osigura i za svoju budu?nost, iako je sam Hristos rekao: "Promotrite poljske liljane kako rastu! Ne mu?e se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u pe? baca, bog tako odeva, ne?e li još više vas, maloverni?".
Vaistinu je jaka i stabilna ta vera kada se usuðuje graditi betonskim blokovima na temeljima i zidovima od opeke, iako je sam Hristos rekao: "Tko god sluša moje re?i i izvršava ih, bit ?e kao mudar ?ovek koji sagradi ku?u na steni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vetrovi i sru?e se na tu ku?u, ali ona ne pada. Jer utemeljena je na steni." i "Tko god sluša moje re?i a ne vrši ih, bit ?e kao lud ?ovek koji sagradi ku?u na pesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vetrovi i sru?e se na tu ku?u, i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika.".
