Ako je to osecanje besmisla vec uzelo maha, dobro je ici na psihoterapije. Ali, mozda ti ne odgovara nacin na koji se sprovodi psihoterapija, sam psihoterapeut, ili mozda terapija nije odgovarajuca. Ako je depresija u pitanju, bice rezultata, ali treba vremena. I kod depresije je najbolje obratiti se kognitivno-bihejvioralnom terapeutu, oni su jako uspesni u lecenju depresije.
Specifično je to osećanje da iz sekunda u sekund nestajem, da se rastakam u ništa, da trulim i raspadam se...
Evo bez filozofiranja:
1. Pokrij se usima i kukaj
2. Ima lekova protiv depresije
3. Nadji razlog/razlogeda budes zadovoljna - ovo je ustvari pod jedan, i najbolja opcija na kojoj treba da radis.
jebiga, ljudi su ti takvi... kad je sve u redu onda im fali smisao i ne da im se živit... kad je sve u kurcu onda je jedino što imaju smisao pa se bore za život...
otud i potreba svetih ljudi da se zamonaše odricanjem... daklem, moj ti je savjet: zamonaši se.
Specifično je to osećanje da iz sekunda u sekund nestajem, da se rastakam u ništa, da trulim i raspadam se...
Takvo lepo devojče, a takve misli??? Ju, ju!
Zaista ne znam čemu takvo razmišljanje. Ja se zapravo nikada u životu nisam pitala - "čemu sve ovo"? Život ti je jednostavno dat i živi ga kako najbolje umeš, usput ostvarujući ono što želiš i izvršavajući obaveze koje su ti date.
U životu ima neverovatnih stvari. Za koje zaista vredi živeti. Ja lično sebe samu smatram nesrećnom osobom koja nikada neće ostvariti ono što želi, ali nikada nisam razmišljala na takav način. Niti sam svoj život smatrala besmislenim.
Ne znam od kada imaš takve misli. Već duže vreme ili odnedavno?
Uostalom, upoznala si sjajne ljude sa ovog foruma. Sa kojima možeš da podeliš svoja iskustva i strahove, i koji ti mogu dati podstrek u daljem životu (mada neki baš i nisu bili od neke koristi )
Da li osećate egzistencijalnu rupu da vas guta i/ili žvaće? Osećam, da svakog dana sve više trulim...
Svakoga dana, praktično oduvek.
Dugo mi je to predstavljalo veliki problem, zapravo, taj osećaj je umeo da me parališe i ta paraliza bi trajala jako dugo, nedeljama, mesecima. Valjda sam u jednom trenutku počeo da shvatam da to ne mora nužno da bude onesposobljavajuće, već i oslobađajuće. Ali sam se dugo vozio do te stanice. I to nije poslednja (stanica).
Sve jače osećam egzistencijalnu prazninu i susrećem se sa pitanjem 'čemu sve to?' Da li se vi pitate zašto živite? Jutarnje kafe, gutanje iluzija, beg u knjige, razgovor sa ljudima, ćutanje sa ljudima, masturbacije u potrazi za tri sekunde (samo)zaborava, pis(kara)nje, slušanje muzike, filmovi, izložbe, odlasci na faks, promene faksa, razočarenje u veze, živeti u rasponu od doručka do večere, i opet, i opet... Sve je to lepo, ali u poslednje vreme mi se ništa ne čini sušastveno. :/ Da li osećate egzistencijalnu rupu da vas guta i/ili žvaće? Osećam, da svakog dana sve više trulim... Ovo više nije slovenska melanholija, već mersoovsko lebdenje ili me je samo spucala depra, ne znam...
jebiga, ljudi su ti takvi... kad je sve u redu onda im fali smisao i ne da im se živit... kad je sve u kurcu onda je jedino što imaju smisao pa se bore za život...
Ja kazem da je potrebno pokrenuti instikt za prezivljavanje inace prirodna selekcija radi svoje.
jebiga, ljudi su ti takvi... kad je sve u redu onda im fali smisao i ne da im se živit... kad je sve u kurcu onda je jedino što imaju smisao pa se bore za život...
Ja kazem da je potrebno pokrenuti instikt za prezivljavanje inace prirodna selekcija radi svoje.
Ali zar nas taj instinkt upravo ne dovodi do pitanja iz uvodnog topika?! U ljudskoj prirodi je da se stalno nešto pita i da traga. Ja ne bih trivijalizovala temu tako što ću napraviti korelaciju između besposlenosti aka sve mi je ok pa tražim problem... Hoću reći ne isključuju se 'veliki' i 'mali' problem.
jebiga, ljudi su ti takvi... kad je sve u redu onda im fali smisao i ne da im se živit... kad je sve u kurcu onda je jedino što imaju smisao pa se bore za život...
Ja kazem da je potrebno pokrenuti instikt za prezivljavanje inace prirodna selekcija radi svoje.
Nezahvalno...
Vecina ljudi ne ceni zivot koji im je dat.
U ljudskoj prirodi je da se stalno nešto pita i da traga.
I to moze biti konstruktivno ili destruktivno. Konstruktivno je ukoliko neko radi na tome da ucini nesto dobro za sebe ili druge i za to koristi svoju pamet i svest, destruktivno ako tu pamet i svest zloupotrebljava tako sto provlaceci kroz nju pojacava i pogorsava svaku negativnu emociju koju oseti a onda mu se to vraca kao bumerang. Umesto da racionalno preusmerava tok misli na nesto drugo.
Sve jače osećam egzistencijalnu prazninu i susrećem se sa pitanjem 'čemu sve to?' Da li se vi pitate zašto živite? Jutarnje kafe, gutanje iluzija, beg u knjige, razgovor sa ljudima, ćutanje sa ljudima, masturbacije u potrazi za tri sekunde (samo)zaborava, pis(kara)nje, slušanje muzike, filmovi, izložbe, odlasci na faks, promene faksa, razočarenje u veze, živeti u rasponu od doručka do večere, i opet, i opet... Sve je to lepo, ali u poslednje vreme mi se ništa ne čini sušastveno. :/ Da li osećate egzistencijalnu rupu da vas guta i/ili žvaće? Osećam, da svakog dana sve više trulim... Ovo više nije slovenska melanholija, već mersoovsko lebdenje ili me je samo spucala depra, ne znam...
- nemoj stvari da primas k srcu, bar ne previse
- budi prakticna, vodi se logikom i zdravim razumom, umesto da filozofiras
- isprazni se fizicki (boksuj vrecu, dizi tegove, trci dok ne krepas)
Niko nije dosao na ovaj svet sa nekakvom misijom. Dakle, tu smo samo da krademo kiseonik. Meni se cini da ti vodis udoban i bezbrizan zivot, vidim sve ti je isprogramirano. Nije u pitanju melanholija nego monotonija (jbt, sad sam k'o Ceca). Dosadno ti je pa izmisljas probleme.
Znam da je lako pričati, ali u dpresiji sve je izuzetno teško... Pokušaj sebi zadati male ciljeve, koji će biti u okviru pola sata, pa jedan sat i tako dalje.
I believe that we learn through stories. We learn that we are not alone. Sally Brampton is an optimist. The founding editor of Elle, a successful journalist and novelist, she loves gardening, friends and life. She is also a depressive. Shoot the Damn Dog is a memoir of her journey through depression. For four years her life stood still, mired in the tears, despair and desperate loneliness of mental illness. The brief joy of a stumbled recovery was cruelly, swiftly followed by a relapse into a deeper darkness, alcohol abuse and two suicide attempts. Hers is a story at once deeply personal and profoundly universal which, by way of shared experience, offers a connection to those who feel so terribly alone and ashamed. Unflinching and humble in its honesty, Shoot the Damn Dog blasts the stigma of depression as a character failing or moral flaw and confronts the terrifying illness Winston Churchill called the black dog, an illness that humiliates, punishes and isolates its sufferers. It is also a practical book, offering ideas about what might help. There are no promises, only suggestions: small steps towards understanding and managing this illness and slowly coming back into the light. With its raw, understated eloquence, this book will speak volumes to any person whose life has been haunted by depression , as well as offering help and understanding to those whose loved ones suffer from this debilitating condition.
napomena: sledi neko licno filozofiranje, pa nek oni sa slabim srcem ne citaju...
I ja se cesto pitam... sve nesto mislim da dok zivimo na ovom svetu, u ovoj formi, ne mozemo doci do istine o smislu zivota... ali da treba tragati za sopstvenim smislom, tj. svojim mestom na ovom svetu i pronaci sebe u celoj prici, to itekako... Sto je donekle i sustina pitanja cemu sve to... Zasto ja radim bilosta? Cemu da se mucim da gradim nesto, ako nema nikakvog (zivotnog) smisla? Ako ne vidim svrhu (mog postojanja ili uopsteno zivota)?
Pitanja ima puno, a odgovora nigde, samo nagadjanja... svi bi mi hteli da imamo odgovore na nasa pitanja, ali mi se to isto cini da je nemoguca misija (bar filozofski i logicki, jer smo mi ipak emocionalna bica)... a otud i deprimiranost... mislimo da moramo da znamo sve odgovore... da dobijemo crno-na-belo... kao i u svemu u zivotu, nije dobro uopste ne razmisljati, a ni preterano razmisljati... kao sto kaze izreka: "covek je u najgorem drustvu kad je sam"... Znam i po sebi, kad krenu misli, ode mast u propast...
Ne znam sta bi ti mogao reci sem da probas da ne lupas (previse) glavu, prepusti filozofima da se pitaju o smislu zivota, a ti idi, druzi se, radi ono sto ti prija... uzivaj u stvarima i ne pitaj se o njihovom smislu, nadji neku novu zanimaciju, promeni rutinu. Imas jos puno vremena da nadjes neke odgovore za sebe, pa nemoj se time sad opterecivati... (lako reci, znam) Nadam se da sam pomogao nesto...
Pomalo mi je smešno kad čujem ovo: "uživaj u trenutku". Pomalo mi je otrcano i nezrelo, nedovoljno definisano. Hajde neka mi neko objasni kako to ja mogu da "uživam u trenutku"? Šta to uopšte znači? Nadam se da ste svesni da u svim trenucima ne možete niti bi trebalo da uživate. Nadam se da shvatate da je život surova borba za opstanak i da ćete za svaku slabost skupo platiti. Malo mi je smešno to "uživaj u trenutku" kada je jasno ko dan da je život 99% patnja sa pokojim zrakom sunca tu i tamo... Kako osoba koja se leči od šizofrenije 12 godina da "uživa u trenutku"? Kako čovek koji nema šta da jede i umire od gladi da "uživa u trenutku"? Otvorite oči i pogledajte malo svet oko sebe. Take a good look... it's misery galore.
Moje lično mišljenje je da se kod nekih ljudi mozak jednostavno adaptira da funkcioniše u takvim uslovima/takvoj sredini. Kod drugih se to ne desi i dobijemo ovo o čemu pričamo: depresiju, anksioznost, apatiju, osećaj besmislenosti i uzaludnosti... Ovi koji ne mogu da se adaptiraju imaju manju šansu da prežive i ostave potomstvo. Dakle selekcija na delu.
Dakle u skladu sa svojim mišljenjem da slobodna volja ne postoji, nema puno šta možeš da uradiš da sebe iščupaš iz depresije. Ako i ozdraviš i bude ti bolje, to je zato što je tvoj mozak "našao" način da se nosi sa situacijom tj. adaptirao se, a to će se desiti nevezano za bilo šta što ti radiš. Lekovi možda pomažu šta ja znam, meni npr. nisu... Jednostavno mozak u odgovor na stres se reorganizuje i traži nove "konekcije" dok ne nađe neku koja odgovara datoj situaciji ili propadne pokušavajući.
Svaljivanje krivice na depresivne ljude je tako debilno i ljude koji to rade treba strpati u zatvor majke mi... Previše mi dajemo sebi značaja u svim tim stvarima. Naša nazovimo "volja" je iluzija. Sve se to odvija bez ikakvog uplitanja imaginarnog "ja" u jednačinu.
Pomalo mi je smešno kad čujem ovo: "uživaj u trenutku".
Everyone says 'live in the now' but that's bullshit.
I mean, who lives in the moment?
We're too busy thinking about what happens next or what didn't happen at all.
za razliku od većine ostalih živih bića na planeti, čovjek ima koncepciju historijskog vremena. ne mislim tu na povijest, već na vlastiti mali život svakog pojedinca. moj pas savršeno dobro zna što je prošlo i ima sasvim OK memoriju. dapače, sasvim fino uči iz iskustva i jasno razmišlja. on ima sasvim djelatan koncept vremena. ima on i koncept budućnosti. sanja da će u sljedećih 20 minuta šetnje naići na toplu kuju i točno zna gdje je jučer bila i hita joj u susret na istom mjestu u budućnosti. on je očekuje. ali pri svemu tome, on prije svega živi u sadašnjosti. on se ne definira onim što je napravio u prošlosti niti onim što želi postati u budućnosti. osluškuje sebe i svoje tijelo. on je uvijek tu i sada. ne sanjari o budućnosti i ne kaje se zbog prošlosti. ja, pak, nisam kao on. ja živim na dug: od budućnosti posuđujem radost ispunjenog sna a od prošlosti tugu neuspjeha. i zbog toga nikada nisam ovdje i sada. zbog toga ne mogu osjetiti bitak. jer nikada nisam u stvarnosti niti slobodan od želja i kajanja. da mogu barem na trenutak ostati bez tih misaonih aktivnosti, kada bih jednostavno mogao biti sada i tu, osjetio bih svoj bitak. to je jedan karakterističan osjećaj sveopće povezanosti sa svime, bez prošlosti i budućnosti. to je vječni sadašnji trenutak sa punim razumijevanjem svega jer jednostavno nema vremena da se to kristalizira u riječi. sada je istovremeno trenutak i vječnost. sada i ovdje je momenat između dvije misli. to je stanje teško opisati riječima, ali ono je realno, mnogo realnije nego zamišljena prošlost i budućnost. to je izvorni način rada mozga. nažalost, jedini način na koji se može shvatiti savjet 'uživaj u trenutku' jest praksa da se uživa u trenutku.
za razliku od većine ostalih živih bića na planeti, čovjek ima koncepciju historijskog vremena. ne mislim tu na povijest, već na vlastiti mali život svakog pojedinca. moj pas savršeno dobro zna što je prošlo i ima sasvim OK memoriju. dapače, sasvim fino uči iz iskustva i jasno razmišlja. on ima sasvim djelatan koncept vremena. ima on i koncept budućnosti. sanja da će u sljedećih 20 minuta šetnje naići na toplu kuju i točno zna gdje je jučer bila i hita joj u susret na istom mjestu u budućnosti. on je očekuje. ali pri svemu tome, on prije svega živi u sadašnjosti. on se ne definira onim što je napravio u prošlosti niti onim što želi postati u budućnosti. osluškuje sebe i svoje tijelo. on je uvijek tu i sada. ne sanjari o budućnosti i ne kaje se zbog prošlosti. ja, pak, nisam kao on. ja živim na dug: od budućnosti posuđujem radost ispunjenog sna a od prošlosti tugu neuspjeha. i zbog toga nikada nisam ovdje i sada. zbog toga ne mogu osjetiti bitak. jer nikada nisam u stvarnosti niti slobodan od želja i kajanja. da mogu barem na trenutak ostati bez tih misaonih aktivnosti, kada bih jednostavno mogao biti sada i tu, osjetio bih svoj bitak. to je jedan karakterističan osjećaj sveopće povezanosti sa svime, bez prošlosti i budućnosti. to je vječni sadašnji trenutak sa punim razumijevanjem svega jer jednostavno nema vremena da se to kristalizira u riječi. sada je istovremeno trenutak i vječnost. sada i ovdje je momenat između dvije misli. to je stanje teško opisati riječima, ali ono je realno, mnogo realnije nego zamišljena prošlost i budućnost. to je izvorni način rada mozga. nažalost, jedini način na koji se može shvatiti savjet 'uživaj u trenutku' jest praksa da se uživa u trenutku.
jbt, kunas, sumirao si mnoga filozofska ucenja u jednom postu.
Nemam pojma šta je smisao života, ali ne tražim taj odgovor nešto preterano. Ne mogu da kažem da se ne pitam nimalo, ali mi lično to stvarno nije neko pitanje od značaja.
Sviđaju mi se postovi kune i j... .
Ne mislim da je smisao života ispuniti što je više moguće ciljeva da bi se kasnije moglo biti zadovoljan. Može se ispunjeno živeti i sa svešću o propuštenome i nepostignutome.
I ne mislim da je smisao života naći nešto što ti se mnogo sviđa, navući se na to i ne moći bez toga. Tako se gubi "širina života".
Ali su to daleko pametnija i konstruktivnija rešenja od traženja smisla života filozofskim razmišljanjem o istom.
Mislim da je sam put do odredišta nemerljivo bitniji od samog odredišta.
I verujem da smo smisao života otkrili onda kada ga nismo ni svesni i ne znamo ga, a nemamo potrebu da ga tražimo i mislimo o njemu. Volim da verujem da mi se to svojevremeno dogodilo.
Mislim da ispunjenost i zadovoljstvo nisu splet okolnosti, niti rezultati truda, niti osećaji, već stanje uma.
Pa makar to bilo ono adaptiranje mozga o kojem je Mage pisao.
I znam da ova rečenica samo dodatno komplikuje stvari po principu nije šija nego vrat, ali po meni je mnogo bitnije i konstruktivnije spoznati sebe nego smisao života. (edit: ako je išta od toga uopšte moguće zaista spoznati)
za razliku od većine ostalih živih bića na planeti, čovjek ima koncepciju historijskog vremena. ne mislim tu na povijest, već na vlastiti mali život svakog pojedinca. moj pas savršeno dobro zna što je prošlo i ima sasvim OK memoriju. dapače, sasvim fino uči iz iskustva i jasno razmišlja. on ima sasvim djelatan koncept vremena. ima on i koncept budućnosti. sanja da će u sljedećih 20 minuta šetnje naići na toplu kuju i točno zna gdje je jučer bila i hita joj u susret na istom mjestu u budućnosti. on je očekuje. ali pri svemu tome, on prije svega živi u sadašnjosti. on se ne definira onim što je napravio u prošlosti niti onim što želi postati u budućnosti. osluškuje sebe i svoje tijelo. on je uvijek tu i sada. ne sanjari o budućnosti i ne kaje se zbog prošlosti. ja, pak, nisam kao on. ja živim na dug: od budućnosti posuđujem radost ispunjenog sna a od prošlosti tugu neuspjeha. i zbog toga nikada nisam ovdje i sada. zbog toga ne mogu osjetiti bitak. jer nikada nisam u stvarnosti niti slobodan od želja i kajanja. da mogu barem na trenutak ostati bez tih misaonih aktivnosti, kada bih jednostavno mogao biti sada i tu, osjetio bih svoj bitak. to je jedan karakterističan osjećaj sveopće povezanosti sa svime, bez prošlosti i budućnosti. to je vječni sadašnji trenutak sa punim razumijevanjem svega jer jednostavno nema vremena da se to kristalizira u riječi. sada je istovremeno trenutak i vječnost. sada i ovdje je momenat između dvije misli. to je stanje teško opisati riječima, ali ono je realno, mnogo realnije nego zamišljena prošlost i budućnost. to je izvorni način rada mozga. nažalost, jedini način na koji se može shvatiti savjet 'uživaj u trenutku' jest praksa da se uživa u trenutku.
Ja na svu sreću nisam imao te probleme, nikad nisam nešto razmišljao o smislu života, iako mi je svojevremeno dok sam čitao jednu knjigu bilo servirano da je smisao 42, no meni to deluje mnogo jednostavno
Ja ne razumem to "uživaj u trenutku", postoje trenuci, a bogme i duža razdoblja kad čoveku uopšte nije do uživanja jer mu se dešava il radi nešto neprijatno. Sa drugo strane, postoje periodi kad je sve lepo, kad si srećan, i dobra stvar je što to ne mora samo da bude trenutak, već jedan poduži period. E sad, po meni je smisao života u tome da se ovo drugo, kad si srećan, zadovoljan produži što više od nekog pukog trenutka.
Kad se podvuče neka crta, na svetu ima oko 6 milijardi ljudi, svi mi pojedinačno posmatrano smo prilično beznačajni na nekom makro planu, s toga treba sami sebi da ugodimo život, poštujući ljude oko sebe, naravno. Ne treba se opterećivati ime, treba se opustiti i stremiti ka onome što nas čini srećnim, makar i zbog toga morali da istrpimo po nešto neprijatno.
Zbog toga u savremenom civilizovanom drustvu sekte i razne druge vrste grupa i grupisanja imaju toliko uspeha jer je ocigledno to nesto sto coveku treba, to mu daje smisao zivota. Pripadnost nekoj grupi, zivot i umiranje za tu grupu. Onda ne mora da brine o svojoj individualnosti jer mu ni ne treba.
kao npr. hrišćanstvo, islam, patriotizam, komunizam, itd.
slažem se u potpunosti s onim što si rekla da neki opšti "smisao života" ne postoji, već više ličnih varijanti smisla - svaki čovek je novi svet.
ali, bez ikakve želje da uvredim bilo koga, po meni je potraga za odgovorom na smisao života jako nezrela. iz prostog razloga zato što ne može da postoji odgovor na tako složeni pojam. otud i onaj sjajan, ciničan odgovor Daglasa Adamsa na takvu vrstu pitanja: 42.
tako prosto.
stoga je aktivno razmišljanje o tome, u vrtlogu depresije, i u naivnoj nadi da će se doći do odgovora, krajnje besmisleno, jer odgovor tog tipa ne postoji. osim onih didaktičkih, opštih mesta kao što su "živi u trenutku" i "carpe diem". ljudska egzistencija je užasno kompleksna i fleksibilna, podložna stalnoj promeni i ambivalenciji. do zla boga je apstraktna. možemo jedino da se nadamo osvetljavanju delića tog složenog pojma. zato i volim umetnost, jer dobar umetnik uvek obnaži novi sloj ili aspekt egzistencije. a ako je neko do sada došao do pitanja na odgovor 42 - odmah ću da se defenestriram.
elem, radi ono što te ispunjava i osvetljavaj smisao u tome.
If I could offer you only one tip for the future, sunscreen would be it. The long term benefits of sunscreen have been proved by scientists whereas the rest of my advice has no basis more reliable than my own meandering experienceI will dispense this advice now.
Enjoy the power and beauty of your youth; oh nevermind; you will not understand the power and beauty of your youth until they have faded. But trust me, in 20 years youll look back at photos of yourself and recall in a way you cant grasp now how much possibility lay before you and how fabulous you really looked.Youre not as fat as you imagine.
Dont worry about the future; or worry, but know that worrying is as effective as trying to solve an algebra equation by chewing bubblegum. The real troubles in your life are apt to be things that never crossed your worried mind; the kind that blindside you at 4pm on some idle Tuesday.
Do one thing everyday that scares you
Sing
Dont be reckless with other peoples hearts, dont put up with people who are reckless with yours.
Floss
Dont waste your time on jealousy; sometimes youre ahead, sometimes youre behindthe race is long, and in the end, its only with yourself.
Remember the compliments you receive, forget the insults; if you succeed in doing this, tell me how.
Keep your old love letters, throw away your old bank statements.
Stretch
Dont feel guilty if you dont know what you want to do with your lifethe most interesting people I know didnt know at 22 what they wanted to do with their lives, some of the most interesting 40 year olds know still dont.
Get plenty of calcium.
Be kind to your knees, youll miss them when theyre gone.
Maybe youll marry, maybe you wont, maybe youll have children, maybe you wont, maybe youll divorce at 40, maybe youll dance the funky chicken on your 75th wedding anniversarywhat ever you do, dont congratulate yourself too much or berate yourself either your choices are half chance, so are everybody elses. Enjoy your body, use it every way you candont be afraid of it, or what other people think of it, its the greatest instrument youll ever own..
Danceeven if you have nowhere to do it but in your own living room.
Read the directions, even if you dont follow them.
Do NOT read beauty magazines, they will only make you feel ugly.
Get to know your parents, you never know when theyll be gone for good.
Be nice to your siblings; they are the best link to your past and the people most likely to stick with you in the future.
Understand that friends come and go,but for the precious few you should hold on. Work hard to bridge the gaps in geography in lifestyle because the older you get, the more you need the people you knew when you were young.
Live in New York City once, but leave before it makes you hard; live in Northern California once, but leave before it makes you soft.
Travel.
Accept certain inalienable truths, prices will rise, politicians will philander, you too will get old, and when you do youll fantasize that when you were young prices were reasonable, politicians were noble and children respected their elders.
Respect your elders.
Dont expect anyone else to support you. Maybe you have a trust fund, maybe you have a wealthy spouse; but you never know when either one might run out.
Dont mess too much with your hair, or by the time its 40, it will look 85.
Be careful whose advice you buy, but, be patient with those who supply it. Advice is a form of nostalgia, dispensing it is a way of fishing the past from the disposal, wiping it off, painting over the ugly parts and recycling it for more than its worth.
Why Would you Settle for Less when you can have More? Do not let other Authors Fool you with Empty Marketing Keywords. FLATBOOTS is what you Deserve. Built to last, Built from Scratch, Nothing Less.
)
