- 20 Dec 2007, 17:34
#991715
Čitučkajući po ovoj temi, uočio sam i neke zanimljive izjave odnosno tvrdnje. Tako se, eto, pojavljuje tvrdnja kako je pravoslavna crkva najliberalnija, i dodatno, liberalnija i od katoličke.
Prvo, zanimalo bi me što točno autor ovih izjava drži za pravoslavnu crkvu. Pravoslavnih je crkvi jako puno, ne u smislu, nacionalno-sinodske organizacije, već u smislu stvarnih podjela unutar ortodoksije.
Uzimati katoličku crkvu (pretpostavljam Rimokatoličku jer i tu postoji sličan, iako ne tako naglašen „problem“ katolicizma) za svojevrsni standard pri određivanju „liberalizma“ zaista je zanimljivo.
Moram samo napomenuti da mi je sad ipak jasnije da se ova „kompeticija“ sprovodi u redovima kršćanskih crkvi i vjerskih zajednica, iako mi je pojam „liberalizma crkve“ i dalje izrazito maglovit...
Ako je RKC uzeta, na neki način, za „donekle, ali ne i toliko“ liberalnu kršćansku crkvu, izrazito me zanima kako stoje ostali kršćani. Osobito oni, od ranog protestantizma, koji po, prvotnom iskazu, izgleda jesu manje liberalni od pravoslavaca...
Općenito, ortodoksija je siguran znak liberalizma. „Ispravna misao“ i, osobito „ispravna / prava slava“ idu ruku pod ruku s liberalizmom... ako sam dobro shvatio...
Liberalno u vjerskom jest, prije svega „sloboda misli“ i ujedno, otvorenost spram novih teoloških formulacija, kao i službeni oblici reformacije... U tome, prepoznajem mnoge elemente crkvene reformacije ili druge shizme. Griješim li stoga, ako protestantsko učenje „prvog vala“ proglasim liberalnim, te komparaciju nastavim uključujući i protestantizam?
Mislim da ipak ne. Jer, gotovo da sam probio tu šifriranu poruku: ortodoksija je liberalna zato što se drži izvornih kršćanskih učenja, a ona nova – propitkuje i kao vrhovni arbitar odbacuje ili, ponekad prihvati.
Dakle, liberalizam pravoslavlja temelji se na dogmatskom shvaćanju Starog zavjeta i na izrazitoj strogoći kada je u pitanju reformacijska misao. To je, zaista, originalni koncept liberalizma...
Iako, neću baš tako olako stati; i protestantizam „prvog vala“ pronalazi veliki grijeh u papinstvu, a papinstvo se, pak, opravdava upravo novozavjetnim citatima... Lutherove teze zapravo su teze protiv papinskih dogmi koje gotovo sve izviru iz Novog zavjeta...
I skoro da bi mogli reći kako je druga shizma povratak zapadnih kršćana pravoslavlju, zavraga, sve kvari taj humanizam.
Jer, ako humanističku misao stavljamo u vjersku, onda je jedna od zasada pravoslavlja, apostolska sukcesija koja među ostalim, osigurava ortodoksnoj crkvi da „nikad ne pogriješi“, pa tako niti jedna nova, teološka misao, koju pravoslavna crkva odbaci – nije ništa drugo no hereza. Kako sličan stav ima i RKC, onda je zanimljivo promisliti odnos pravoslavlja i protestantizma na pomalo, izmjenjen način....
Tu bi sada, zanimljivo bilo primjetiti da su ljudi poput Luthera, Morea ili Calvina, svi odreda protestanti i ujedno, nositelji humanističke misli. Lutherove teze zapravo su kritika katoličke „nadogradnje“ Novog zavjeta koja je rezultirala papinstvom, a koje se baš nekako u to doba, proslavilo s onih 3 ili 4 komada od kojih se svak' za sebe dičio pravom na tron biskupski rimski...
I zaista, pravoslavlju ne treba protestansko humanističko učenje jer je za pravoslavne crkve Novi zavjet napisan nakon što je Crkva zaživjela, dakle, i u očima pravoslavaca, Novi je zavjet podložan kritici, a papinstvo, utemeljeno, praktički na njemu, osobito... Eto, humanizam i pravoslavlje se ponovno slažu, jedinim, malenim problem ostaje liberalna misao koja prožima čitav protni protestantizam... Stoga, današnja luteranska crkva ili sve one crkve reformacijskog nasljeđa, pa kalvinisti, anglikanci pročišćeni puritanstvom itd. i sve njihove crkvene formulacije, običaji i ideologije, humanističkog su nasljeđa, a ono je pak, moralo biti izmišljeno na Zapadu jer je unutar pravoslavlja već sve to postojalo...
Veselim se mogućnosti da uskoro odvojim nešto vremena, se oglasim i o drugim tezama koje su iznesene; npr. one o renesansi...
