- 19 Sep 2007, 00:59
#903065
nadjoh jedan divan tekst o sinhronicitetu i umetnosti bivstvovanja, pa eto, pozeleh da ga podelim sa vama, ukljucujuci tu i one koji su vec upuceni, pa da malo spikamo o tome... i one kojima ce ovo probuditi unutrasnje znanje 
***
Svemir koji nas okružuje, a pod tim podrazumijevam njegov vidljivi ali i onaj nevidljivi dio, mogao bi se podijeliti na
- materijalni
- kvantni
- i ne-lokalizirani
Materjalni svemir je svemir čvrstih oblika u kojima vladaju predvidljivi prirodni zakoni, dakle uzročnost. Materijalni svemir je ispitivala klasična fizika koja je vjerovala u determinizam. Uzročno-posljedična veza je jasna i nikakvih sumnji nema u to kakva će biti posljedica nekog djelovanja.
Budući da ovo nije predavanje iz fizike već se dotiće “duhovnih” tema, obratit ću vam pozornost na činjenicu da mnogi duhovnjaci pojam “karme” shvaćaju izrazito materijalno. Uzrok-posljedica, i to je to. Međutim, iako karma djeluje na toj razini, to nije jedina razina na kojoj djeluje. Što otvara zanimljive mogućnosti u odnosu na karmu, kao što je neutralizacija negativnih posljedica unatrag u vremenu (to je specijalnost preventivnih mjera u jyotishu).
Pod pojmom “kvantna razina” podrazumijevam ne samo spoznaje koje su došle iz kvantne fizike, već i one koje su došle nakon nje. Kvantna fizika je uvela pojmove poput neodređenosti i vjerojatnosti. Sigurnost materijalne razine odjednom više nije tako čvrsta. Suvremena fizika je upoznala još čuda. Na primjer, pitanje predvidljivosti odnosno determinizma pretvorilo se u “teoriju kaosa” nakon što su znanstvenici ustanovili da male promjene u ne-linearnim jednadžbama stvaraju potpuno nepredvidjive rezultate. Taj su učinak nazvali “leptirovim učinkom”.
Vizuelni prikaz, odnosno geometrija teorje kaosa nalazi se u takozvanim fraktalima. Fraktali predstavljaju obrasce koji nastaju u prirodi, a koji su daleko od predvidljivih i pravilnih. Zapravo je svaki fraktal jedinstven. Neki kažu da se pomoću fraktala može vidjeti vječnost odnosno beskonačnost.
I na posljetku, ne-lokalizirano područje svemira. Neki bi ga nazvali neočitovanim. Ono se ne može vidjeti nikako, pa ni način na koji smo, barem otprilike vidjeli fraktale. Ne-lokalizirnao područje se ponekad opisuje kao ništavilo. Nema ničega tamo, a opet sve drugo izvire iz toga.
Kvantna razina, ona na kojoj djeluje sinkronicitet može se smatrati prijelaznim područjem između očitovanog (materajalno) i neočitovanog (ne-lokalizirano).
***
Sve ovo sam vam ispričao da bismo mogli doći do načina uporabe sinkroniciteta. Bez razumjevanja materijalne, kvantne i ne-lokalizirane razine stvarnosti nećemo u potpunosti razmjeti kako sinkronicitet djeluje i kako pomoću njega možemo punije živjeti.
Vratiti ću se na pitanje s kojim sam počeo predavanje: kad biste znali da su čuda moguća što biste izabrali? Koje čudo biste stvorili u svom životu?
Čuda su moguća, na to smo jasno ukazali. Međutim, kako ih privući u naš život? Kako ne živjeti samo materijalnu razinu već i druge dvije?
Istina je da je privlačenje čuda u naš život pitanje pozornosti. Stara mudrost kaže da na ono na što obratimo pozornost počinje rasti i cvjetati. Već sam razgovor o sinkronicitetu sasvim će sigurno povećati njegovu prisutnost u vašm životu. Zapravo, to i nije točno: povećat će vašu SVJESNOST o tome.
No, pitanje je: TKO je odgovoran za našu namjeru? Naš um? Naš ego? Naša osobnost? Tako se čini, ali opet, osobnost, a to znači i um i ego, dio su materijalne razine života. To je očitovana stvarnost. Ona ima svoj korijen u neočitovanoj stvarnosti a preko prijelazne razine, dakle kvantne stvarnosti, povezana je s tim korijenom.
Dakle, TKO je odgovoran za namjeru? Tko je taj koji nešto želi? To je ključno pitanje jer će nam pomoći da se probijemo do tehnike uporabe sinkroniciteta, ali i da maknemo mogućnost moguće manipulacije željama.
U new ageu često se idealizira situacija u kojoj smo povezani sa svojim korjenom. Kao da će to samo po sebi maknuti sve nedaće iz našeg života, neće biti tuge, bit ćemo uspješni bogati i zdravi. I sam ponekad koristim takvu terminologiju, ali mislim da ću vam sad priznati kako je to zbog toga da se privuku oni kojima je teško. :-)
No to ne znači da je takav pristup u potpunosti neistinit. Ipak je istina da duhovno znanje mjenja naš život - čini ga manje našim a više kozmičkim. Mogućnost manipulacija se smanjuje, prihvaćanje je potpunije, a javlja se i izraziti osjećaj unutarnje sreće koja je izvan dosega bilo kakvog materijalnog zadovoljsta.
Naime, mnogo puta ljudi pokušavaju povećati svoje sposobnosti da bi ostvarili želje. To povećanje sposobnosti može biti sasvim materijalno (obrazovanje, primjerice) ili psihološko (sposobnost komunukacije) ili naizgled čak dodirivati duhovnost (programiranje sposobnosti, sugestija, razne vizualizacije). Također može biti i ezoterično pa uključivati tanahne metode manipulacije i koketirati s magijom da bismo utjecali na druge ljude i ostvarili svoje želje.
U svim tim slučajevima mi koristima samo i isključivo materijalnu razinu stvarnosti te je jedini odgovorni za naše želje i njihovo ostvarivanje naš ego. On je taj koji je odgovoran za našu namjeru i pokreće cijeli mehanizam njenog ostvarivanja.
No, odakle egu ta želja? Odakle i zašto on upoće nešto želi? Koliko god se trudio on ne može biti odvojen od svog izvora. Problem je samo u tome što on ponekad na njega zaboravlja, ne sluša ga i preuzima kormilo u svoje ruke. On jednostavno kaže: JA to želim i basta.
Na taj način ego ne uvažava dvojnost (ili trojnost ili mnogostrukost) naše prirode. A ta dvojnost kaže da mi nismo samo lokalizirani, dakle materijalni, već smo i nelokalizirani. Mi smo poput svjetlosti, istodobno čestica (tijelo, osjećaji, um, ego...), ali i val (ono što bismo mogli nazvati “duša”).
Zapravo je istina da naše misli nastaju izvan našega uma, ako se tako može reći. Njihov korjen je tamo u neočitovanom i nelokaliziranom. Zatim se očituju u umu i oblikuju ga. Međutim, taj isti nelokalizirani izvor stvara i druge misli. To je razlog zašto su ljudi ponekad u sinkronicitetu jedn s drugim. Padne im na pamet ista misao, nazovu jedan drugog baš u istom trenutku, nađu se na istom mjestu - dakle doživljavaju različite podudarnosti.
A također, taj izvor stvara i kozmičke misli - pojave i događaje, koji su usklađeni s mislima ljudi, pa imamo predznake i druge sinkronističke pojave. Iz tog izvora nastaju i fraktalni oblici koji se mogu javiti unutar uma svjesnih bića, drugačijih od nas. Životinja... ili anđela.
Svatko onaj tko misli da su njegove misli njegove, pa...
I to nas dovodi ponovo do problema namjere. Također i do pitanja s početka - koje biste čudo odabrali? Ako ih i naučimo stvarati, kako uopće odbratii koje ćemo stvoriti?
Kako znati da će nešto imati dobre učinke na nas? Znate o čemu govorim - možda želite novac, ali u konačnici možda bi vas posjedovanje novca udaljilo od vaše životne zadaće. I onda, u tom smislu, kako govoriti o ispunjavanju želja, kad ni ne znamo koje su nam želje dobre a koje nisu? Također, iz toga je jasno da svaka manipulacija u ostvarivanju namjera predstavlja smrzavanje stvarnosti, a to znači odmah i njeno ubojstvo.
Što nam je činiti?
Čuda se ostvaruju stvaranjem osjetljive ravnoteže između nelokaliziranog i lokaliziranog dijela nas. Prvo, i najvažnije, moramo biti što bliže tom nelokaliziranom dijelu. Ponovo, iskustvo smirene, čiste svijesti, je u tome nezamjenjivo. Zatim dolazi iskustvo održavanja ne-lokalizirane svijesti istodobno s lokaliziranom. (I za to postoji program: Tečaj za čarobnjake - sad je i jasnije zašto se tako zove.)
I uz sve to, osjetljivost za prijelazno područje, za kvantnu razinu stvarnosti, za fraktalnu geometriju života koja se očituje u sinkronicitetu. Kad to naučite prepoznavati i pratiti, vidjet ćete kako vas sinkronicitet vodi od čuda do čuda. Na posljetku ćete odustati od svakog “stvaranja čuda” jer što biste uopće morali raditi kad se čuda događaju sama od sebe!!!
Dakle, na pitanje koje čudo poželjeti ne biste smjeli imati odgovor. Jer, koji god odgovor date on će doći iz vaše materijalne razine, iz vašeg ega odnosno osobnosti.
Potrebno je dopustiti čudima da se događaju i “slušati” glasove ne-lokaliziranog područja oko nas. Inzistiranje na ostvarivanju neke određene želje, samo je tlapnja uma. Osoba koja ZNA, lebdi u području “između” i poput surfera malim pokretima podešava svoje kretanje.
Primjerice, možete nešto poželjeti, ali kako ćete znati da li je to želja ega ili želja duše? Ako je želja duše, ne-lokalizirano će tu istu misao otposlati posvuda. Vaše tijelo će znati, bit će znakova izvana, doći će drugi ljudi s istim mislima, poruke će se ponavljati... Sinkronicitet će biti vaš vodič i oblikovat će znakove koji će vas voditi putem.
Taj put ne mora uvijek biti put uspjeha kakvog zamišljate. Možda će biti i težak, ali vi ćete iznutra znati da ste na putu uspjeha, kako god to izgledalo onima izvana.
Sa sinkronicitetom ste sigurni. Vodi vas viša inteligencija. Možete je nazvati apstraktnom silom ili boginjom ili anđelom čuvarom ili unutarnjim vodičem. Kako hoćete. Samo je naučite slušati.
I još jednom, na pitanje koje čudo izabrati, jednostavno odšutite. Ako vi birate čuda, onda ste pod ropstvom ega. Dopustite da čuda izaberu vas. A kad vas izaberu, slijedite ih, ostajući jednom nogom u ne-lokaliziranom. Budite na izvoru svih čuda i tada ćete ih spontano stvarati.
ceo text na link
***
Svemir koji nas okružuje, a pod tim podrazumijevam njegov vidljivi ali i onaj nevidljivi dio, mogao bi se podijeliti na
- materijalni
- kvantni
- i ne-lokalizirani
Materjalni svemir je svemir čvrstih oblika u kojima vladaju predvidljivi prirodni zakoni, dakle uzročnost. Materijalni svemir je ispitivala klasična fizika koja je vjerovala u determinizam. Uzročno-posljedična veza je jasna i nikakvih sumnji nema u to kakva će biti posljedica nekog djelovanja.
Budući da ovo nije predavanje iz fizike već se dotiće “duhovnih” tema, obratit ću vam pozornost na činjenicu da mnogi duhovnjaci pojam “karme” shvaćaju izrazito materijalno. Uzrok-posljedica, i to je to. Međutim, iako karma djeluje na toj razini, to nije jedina razina na kojoj djeluje. Što otvara zanimljive mogućnosti u odnosu na karmu, kao što je neutralizacija negativnih posljedica unatrag u vremenu (to je specijalnost preventivnih mjera u jyotishu).
Pod pojmom “kvantna razina” podrazumijevam ne samo spoznaje koje su došle iz kvantne fizike, već i one koje su došle nakon nje. Kvantna fizika je uvela pojmove poput neodređenosti i vjerojatnosti. Sigurnost materijalne razine odjednom više nije tako čvrsta. Suvremena fizika je upoznala još čuda. Na primjer, pitanje predvidljivosti odnosno determinizma pretvorilo se u “teoriju kaosa” nakon što su znanstvenici ustanovili da male promjene u ne-linearnim jednadžbama stvaraju potpuno nepredvidjive rezultate. Taj su učinak nazvali “leptirovim učinkom”.
Vizuelni prikaz, odnosno geometrija teorje kaosa nalazi se u takozvanim fraktalima. Fraktali predstavljaju obrasce koji nastaju u prirodi, a koji su daleko od predvidljivih i pravilnih. Zapravo je svaki fraktal jedinstven. Neki kažu da se pomoću fraktala može vidjeti vječnost odnosno beskonačnost.
I na posljetku, ne-lokalizirano područje svemira. Neki bi ga nazvali neočitovanim. Ono se ne može vidjeti nikako, pa ni način na koji smo, barem otprilike vidjeli fraktale. Ne-lokalizirnao područje se ponekad opisuje kao ništavilo. Nema ničega tamo, a opet sve drugo izvire iz toga.
Kvantna razina, ona na kojoj djeluje sinkronicitet može se smatrati prijelaznim područjem između očitovanog (materajalno) i neočitovanog (ne-lokalizirano).
***
Sve ovo sam vam ispričao da bismo mogli doći do načina uporabe sinkroniciteta. Bez razumjevanja materijalne, kvantne i ne-lokalizirane razine stvarnosti nećemo u potpunosti razmjeti kako sinkronicitet djeluje i kako pomoću njega možemo punije živjeti.
Vratiti ću se na pitanje s kojim sam počeo predavanje: kad biste znali da su čuda moguća što biste izabrali? Koje čudo biste stvorili u svom životu?
Čuda su moguća, na to smo jasno ukazali. Međutim, kako ih privući u naš život? Kako ne živjeti samo materijalnu razinu već i druge dvije?
Istina je da je privlačenje čuda u naš život pitanje pozornosti. Stara mudrost kaže da na ono na što obratimo pozornost počinje rasti i cvjetati. Već sam razgovor o sinkronicitetu sasvim će sigurno povećati njegovu prisutnost u vašm životu. Zapravo, to i nije točno: povećat će vašu SVJESNOST o tome.
No, pitanje je: TKO je odgovoran za našu namjeru? Naš um? Naš ego? Naša osobnost? Tako se čini, ali opet, osobnost, a to znači i um i ego, dio su materijalne razine života. To je očitovana stvarnost. Ona ima svoj korijen u neočitovanoj stvarnosti a preko prijelazne razine, dakle kvantne stvarnosti, povezana je s tim korijenom.
Dakle, TKO je odgovoran za namjeru? Tko je taj koji nešto želi? To je ključno pitanje jer će nam pomoći da se probijemo do tehnike uporabe sinkroniciteta, ali i da maknemo mogućnost moguće manipulacije željama.
U new ageu često se idealizira situacija u kojoj smo povezani sa svojim korjenom. Kao da će to samo po sebi maknuti sve nedaće iz našeg života, neće biti tuge, bit ćemo uspješni bogati i zdravi. I sam ponekad koristim takvu terminologiju, ali mislim da ću vam sad priznati kako je to zbog toga da se privuku oni kojima je teško. :-)
No to ne znači da je takav pristup u potpunosti neistinit. Ipak je istina da duhovno znanje mjenja naš život - čini ga manje našim a više kozmičkim. Mogućnost manipulacija se smanjuje, prihvaćanje je potpunije, a javlja se i izraziti osjećaj unutarnje sreće koja je izvan dosega bilo kakvog materijalnog zadovoljsta.
Naime, mnogo puta ljudi pokušavaju povećati svoje sposobnosti da bi ostvarili želje. To povećanje sposobnosti može biti sasvim materijalno (obrazovanje, primjerice) ili psihološko (sposobnost komunukacije) ili naizgled čak dodirivati duhovnost (programiranje sposobnosti, sugestija, razne vizualizacije). Također može biti i ezoterično pa uključivati tanahne metode manipulacije i koketirati s magijom da bismo utjecali na druge ljude i ostvarili svoje želje.
U svim tim slučajevima mi koristima samo i isključivo materijalnu razinu stvarnosti te je jedini odgovorni za naše želje i njihovo ostvarivanje naš ego. On je taj koji je odgovoran za našu namjeru i pokreće cijeli mehanizam njenog ostvarivanja.
No, odakle egu ta želja? Odakle i zašto on upoće nešto želi? Koliko god se trudio on ne može biti odvojen od svog izvora. Problem je samo u tome što on ponekad na njega zaboravlja, ne sluša ga i preuzima kormilo u svoje ruke. On jednostavno kaže: JA to želim i basta.
Na taj način ego ne uvažava dvojnost (ili trojnost ili mnogostrukost) naše prirode. A ta dvojnost kaže da mi nismo samo lokalizirani, dakle materijalni, već smo i nelokalizirani. Mi smo poput svjetlosti, istodobno čestica (tijelo, osjećaji, um, ego...), ali i val (ono što bismo mogli nazvati “duša”).
Zapravo je istina da naše misli nastaju izvan našega uma, ako se tako može reći. Njihov korjen je tamo u neočitovanom i nelokaliziranom. Zatim se očituju u umu i oblikuju ga. Međutim, taj isti nelokalizirani izvor stvara i druge misli. To je razlog zašto su ljudi ponekad u sinkronicitetu jedn s drugim. Padne im na pamet ista misao, nazovu jedan drugog baš u istom trenutku, nađu se na istom mjestu - dakle doživljavaju različite podudarnosti.
A također, taj izvor stvara i kozmičke misli - pojave i događaje, koji su usklađeni s mislima ljudi, pa imamo predznake i druge sinkronističke pojave. Iz tog izvora nastaju i fraktalni oblici koji se mogu javiti unutar uma svjesnih bića, drugačijih od nas. Životinja... ili anđela.
Svatko onaj tko misli da su njegove misli njegove, pa...
I to nas dovodi ponovo do problema namjere. Također i do pitanja s početka - koje biste čudo odabrali? Ako ih i naučimo stvarati, kako uopće odbratii koje ćemo stvoriti?
Kako znati da će nešto imati dobre učinke na nas? Znate o čemu govorim - možda želite novac, ali u konačnici možda bi vas posjedovanje novca udaljilo od vaše životne zadaće. I onda, u tom smislu, kako govoriti o ispunjavanju želja, kad ni ne znamo koje su nam želje dobre a koje nisu? Također, iz toga je jasno da svaka manipulacija u ostvarivanju namjera predstavlja smrzavanje stvarnosti, a to znači odmah i njeno ubojstvo.
Što nam je činiti?
Čuda se ostvaruju stvaranjem osjetljive ravnoteže između nelokaliziranog i lokaliziranog dijela nas. Prvo, i najvažnije, moramo biti što bliže tom nelokaliziranom dijelu. Ponovo, iskustvo smirene, čiste svijesti, je u tome nezamjenjivo. Zatim dolazi iskustvo održavanja ne-lokalizirane svijesti istodobno s lokaliziranom. (I za to postoji program: Tečaj za čarobnjake - sad je i jasnije zašto se tako zove.)
I uz sve to, osjetljivost za prijelazno područje, za kvantnu razinu stvarnosti, za fraktalnu geometriju života koja se očituje u sinkronicitetu. Kad to naučite prepoznavati i pratiti, vidjet ćete kako vas sinkronicitet vodi od čuda do čuda. Na posljetku ćete odustati od svakog “stvaranja čuda” jer što biste uopće morali raditi kad se čuda događaju sama od sebe!!!
Dakle, na pitanje koje čudo poželjeti ne biste smjeli imati odgovor. Jer, koji god odgovor date on će doći iz vaše materijalne razine, iz vašeg ega odnosno osobnosti.
Potrebno je dopustiti čudima da se događaju i “slušati” glasove ne-lokaliziranog područja oko nas. Inzistiranje na ostvarivanju neke određene želje, samo je tlapnja uma. Osoba koja ZNA, lebdi u području “između” i poput surfera malim pokretima podešava svoje kretanje.
Primjerice, možete nešto poželjeti, ali kako ćete znati da li je to želja ega ili želja duše? Ako je želja duše, ne-lokalizirano će tu istu misao otposlati posvuda. Vaše tijelo će znati, bit će znakova izvana, doći će drugi ljudi s istim mislima, poruke će se ponavljati... Sinkronicitet će biti vaš vodič i oblikovat će znakove koji će vas voditi putem.
Taj put ne mora uvijek biti put uspjeha kakvog zamišljate. Možda će biti i težak, ali vi ćete iznutra znati da ste na putu uspjeha, kako god to izgledalo onima izvana.
Sa sinkronicitetom ste sigurni. Vodi vas viša inteligencija. Možete je nazvati apstraktnom silom ili boginjom ili anđelom čuvarom ili unutarnjim vodičem. Kako hoćete. Samo je naučite slušati.
I još jednom, na pitanje koje čudo izabrati, jednostavno odšutite. Ako vi birate čuda, onda ste pod ropstvom ega. Dopustite da čuda izaberu vas. A kad vas izaberu, slijedite ih, ostajući jednom nogom u ne-lokaliziranom. Budite na izvoru svih čuda i tada ćete ih spontano stvarati.
ceo text na link
