- 09 Nov 2005, 17:05
#386042
Meðutim istina je negde na sredini. Postoji jedan opseg ponašanja u ludilu koji se mora iživeti. Npr. kada sam depresivan imam potrebu za povla?enjem i tvrdim da je to nužno i ima izvesnu svrhu jer zadovoljava jednu potrebu koja u krajnjoj liniji ima za svrhu samozaštitu i revitalizaciju. Dobar psihijatar ?e to imati na umu s tim da pokuša otkloniti ekstreme.
Jer postavlja se pitanje zašto su izvesni elementi ludila nepoželjni osim što smetaju možda pojedincu? Pa zato što smetaju i njegovom tzv. društvenom funkcionisanju, a ludak ima neke društvene obaveze; dakle društvo ga ne ispušta iz šaka. I dolazimo na po?etni problem: ludaci moraju da budu "društveno podobni", a kada se po?ne sa kompromisima koje "mi ludaci" moramo praviti sa "normalcima" tome kraja nema te ja i dalje na izvesnem stepenu svog ludila insistiram.
Naravno mogu smetati i drugima koji se mogu ose?ati "ugroženim od ludaka" ali to je ve?im delom predrasuda jer ve?inski uzeno ludaci nisu opasni po druge.
Postoje stanja u depresiji i maniji i drugim oblicima za koja su medikamenti neophodni; izvesne vrlo neprijatne psihi?ke i organske manifestacije se otklanjaju lekovima i to je potrebno da bi se otklonila akutna bol, ali dobar psihijatar se ne zaustavlja na tome i on ?e vas dodatno pitati kako funkcionišete, u ?emu je problem i dati korisne savete.
Psihijatri nam pomažu da napravimo kompromis sa normalcima i zato ih cenim. Vrlo sam zadovoljan svojim psihijatrom.
Originally posted by SimorTo me podse?a na teze po kojima ludaci treba da ispravljaju "pogrešne obrasce ponašanja" ili pak da se umrtve kako se "zapravo ne bi nikako ni ponašali" jer ih je navodno bolje hibernizovati nego pustiti da "luduju". Time je delimi?no zvani?na psihijatrija diskriminiše ludake. Naravno psihijatar ?e vam re?i da je takvo ponašanje loše pre svega za pacijente, odnosno da insistiranjem na pogrešnim obrascima ponašanja i mišljenja uve?avaju vlastitu patnju.
Ja i dan-danas imam na umu jedan divan govor koji je rekao jedan psiholog, kome je dijagnostikovana manicno-depresivna psihoza, na skupu o antipsihijatriji u Beogradu. On kaze: "Bio sam, dakle, cesto veoma tuzan covek, a ponekad i pomalo nestvarno vedar i poletan. U tim fazama sam, ipak, razumeo da je moj osnovni problem, dok sam npr. u ovoj nerealnoj zivahnoj fazi, zapravo nestvarni pokusaj da pobegnem od tuge, ali da se u tome krije i moja istinska zivotnost, cinjenica da zaista imam zivot u sebi i da mi je potrebno mesto zivota u svetu, a ne jos dublja depersonalizacija pod hemijsko-elektricnim udarcima." Ne mogu za sebe da kazem da sam prihvatio antipsijiatrijski pokret (uostalom, on je svojevremeno igrao vaznu ulogu; danas je, mozda, prevazidjen), ali me je nagnao na razmisljanje da li psihijatrijsko-psiholoski aparat nudi mogucnost da se razume, npr., viseslojna patnja, i da li se covek posmatra kao subjekt ili objekt.
Meðutim istina je negde na sredini. Postoji jedan opseg ponašanja u ludilu koji se mora iživeti. Npr. kada sam depresivan imam potrebu za povla?enjem i tvrdim da je to nužno i ima izvesnu svrhu jer zadovoljava jednu potrebu koja u krajnjoj liniji ima za svrhu samozaštitu i revitalizaciju. Dobar psihijatar ?e to imati na umu s tim da pokuša otkloniti ekstreme.
Jer postavlja se pitanje zašto su izvesni elementi ludila nepoželjni osim što smetaju možda pojedincu? Pa zato što smetaju i njegovom tzv. društvenom funkcionisanju, a ludak ima neke društvene obaveze; dakle društvo ga ne ispušta iz šaka. I dolazimo na po?etni problem: ludaci moraju da budu "društveno podobni", a kada se po?ne sa kompromisima koje "mi ludaci" moramo praviti sa "normalcima" tome kraja nema te ja i dalje na izvesnem stepenu svog ludila insistiram.
Naravno mogu smetati i drugima koji se mogu ose?ati "ugroženim od ludaka" ali to je ve?im delom predrasuda jer ve?inski uzeno ludaci nisu opasni po druge.
Postoje stanja u depresiji i maniji i drugim oblicima za koja su medikamenti neophodni; izvesne vrlo neprijatne psihi?ke i organske manifestacije se otklanjaju lekovima i to je potrebno da bi se otklonila akutna bol, ali dobar psihijatar se ne zaustavlja na tome i on ?e vas dodatno pitati kako funkcionišete, u ?emu je problem i dati korisne savete.
Psihijatri nam pomažu da napravimo kompromis sa normalcima i zato ih cenim. Vrlo sam zadovoljan svojim psihijatrom.