Bootstrap Framework 3.3.6

[Anhedonie]

ont: pa nista, postanemo hrana za bakterije koje postanu hrana za biljke koje postanu hrana za zivotinje koje postanu hrana za nesto drugo i tako sve u krug umire da bi se neko drugi prehranio. devour to survive.

[Mage]

Heh, kako mi je pomalo smesna ova tema posle par godina No, mogu samo reci da sto bivam stariji i "iskusniji", pogotovo u domenu nauke, sve mi se vise cini da je "istina" daleko veca i kompleksnija nego sto nasi zbunjeni, iskompleksirani, i uplaseni umovi mogu i da pojme. Sa jedne strane me to plasi, ali sa druge strane... well, obozavam kada se sve sto ljudi misle da znaju okrene naopacke i padne im na glavu. It's good for us

Tako da sve manje i manje verujem ljudima koji su "sigurni" u bilo sta.

[EnMademoiselle]

što se više duhovno razvijam i što više proučavam psihu uopšte to više verujem da je život samo period postojanja. nekako mi je nepojmljivo da duša umire sa telom, jer mislim da su mogućnosti duha veće od mogućnosti tela. no opet ostavljam otvorenu opciju da je možda cela ta ideja, počevši od ideje duše, samo delo mozga i da je kad on rikne game over
mada u suštini i da ta opcija jeste tačna, svakako bi imala isti efekat, kao i ideja, na to kako proživljavam život, a to je da je sve u trenutku - prošlost je bila trenutak, sadašnjost jeste trenutak, budućnost će biti trenutak - i da sve zavisi od trenutka, kao i to da univerzalan smisao života ne postoji već svako individualno življenjem stvara smisao svog života, bio on samo deo postojanja ili samo postojanje.



inače zanimljiva mi je ova priča, naišla sam na nju negde krajem osnovne i mislim da me je zapravo to prvo i podstaklo da razmatram tu ideju, doduše poprilično površno u odnosu na sad

Twins are having a conversation in the mother’s womb:
A: Do you believe in life after birth?
B: Of course, there must be something after birth.
A: That is nonsense. There is no life after birth. How would this life look like anyway?
B: I don’t know exactly, but I am convinced that there will be more light and that we will be able to walk and eat with our mouths…
A: That is complete nonsense. You know that it’s impossible to run and eat with your own mouth, that’s why we have the umbilical cord. I’m telling you, after birth there is no life.
B: The umbilical cord is too short. I’m convinced that there is something after birth. Something completely different from what we are living now.
A: But no one has ever returned from there. Life ends after birth. Besides, life is nothing else but existence in a tight and dark environment.
B: Well, I don’t know exactly how life after birth looks like, but we will, in any case, meet our Mommy. Then she will take care of us.
A: Mommy? You believe in Mommy? And where, according to you, would she be?
B: Everywhere around us, of course. Thanks to her, we are alive, without her, we would not exist at all.
A: I don’t believe it. I have never seen Mommy, so it is clear that she doesn’t exist.
B: Yes, it is possible, but sometimes, when we are perfectly still, we can hear her sing and caress our world. You know, I am convinced that life after birth, in fact, is only just the beginning.

[Aven]

Možemo svašta dovoditi u pitanje, ali ne možemo postojanje energije.
Sve ono što suvišno trošimo na prošlost i budućnost oduzimamo od SADA i OVDJE.
Therefore, zbog toga mi razmišljanje o životu poslije smrti ima najmanje smisla.
Tko sam? Gdje sam? i Kud idem? su mi već daleko relevantnija pitanja.

Naravno, svatko je gospodar svoje energije pa nek' je troši na šta hoće.

[svejedno]

[/url]Heh, kako mi je pomalo smesna ova tema posle par godina No, mogu samo reci da sto bivam stariji i "iskusniji", pogotovo u domenu nauke, sve mi se vise cini da je "istina" daleko veca i kompleksnija nego sto nasi zbunjeni, iskompleksirani, i uplaseni umovi mogu i da pojme. Sa jedne strane me to plasi, ali sa druge strane... well, obozavam kada se sve sto ljudi misle da znaju okrene naopacke i padne im na glavu. It's good for us

Tako da sve manje i manje verujem ljudima koji su "sigurni" u bilo sta.

"You see, one thing is, I can live with doubt, and uncertainty, and not knowing. I think it's much more interesting to live not knowing than to have answers which might be wrong. I have approximate answers and possible beliefs and different degrees of certainty about different things. But I'm not absolutely sure of anything, and there are many things I don't know anything about, such as whether it means anything to ask why we're here, and what the question might mean. I might think about it a little bit; if I can't figure it out, then I go onto something else. But I don't have to know an answer. I don't feel frightened by not knowing things; by being lost in the mysterious universe without having any purpose, which is the way it really is, as far as I can tell -- possibly. It doesn't frighten me."
.))

[Que93]

Posle smrti se rodiš ponovo duša dobije uvek novi zadatak da nauči ono što nije uspela da nauči u prošlom životu.

Tako ja mislim.

[2kune]

a gdje će ti duša ako si štreber i odma sve naučiš i položiš sve testove?

[bern]

Vraca se Bogu, kao iskra sto nestaje u nocnom nebu? Msms, kazu tamo negdje na Istoku...

Ot: zar je bitno? Nije bas kao da se neko vratio da nam skrene paznju kako je od nekog posebnog znacaja sta ce biti nakon smrti. Kao da su umrli u fazonu "whhaaaat?! This is it?! I aint gonna even bother sayin' anything to those live bitches up there...or downthere...whateva.'

[Katengl]

Posle smrti isto što i pre rođenja. Neko je to opisao, ne sećam se ko, kao ono što ne možeš da vidiš iza svoje glave – ni tama, ni svetlost, ni ništa, ni nešto. Van naše spoznaje je, tako da je uzaludno pokušavati opisati rečima.

A ljudsko iskustvo pokazuje da ne postoji nikakva stabilnost niti konstanta u univerzumu, tako da mi je koncept duše, reinkarnacije i sličnog besmislen. Koga takve stvari teše, blago njemu.

[Que93]

Slažem se, ne možeš sve naučiti u jednom životu. Zato se naše duše non- stop vraćaju. Sad dal to bili ljudi, životinje, biljke.. Sve dok ne dodjemo do tog nekog nivoa

[Katengl]

Ako se slažeš sa mnom, onda se ne slažeš sa sobom. Ili si odgovorio bernu? Kako god.

[ZlatnaPtica]

What Katengl said.

Prosto, ništa. Nije to ni crnilo ni tišina, nego jednostavno ništa. Ne možemo to da zamislimo, jer je to stanje u kom ne postoji zamišljanje, misao, svest. Telo prestaje da organizovano funkcioniše, a neuroni nakon kraćeg neartikulisanog 'ponašanja' odumiru, jer ostaju bez kiseonika i ostalih potrepština, i tu prestaje svest. Baš kao i pre rođenja.

Duša ne postoji. Naučnici su svim silama pokušavali da dokažu postojanje iste, pa nisu uspeli. Nauka je odlično objasnila kako funkcioniše život, kako se razvija, šta ga održava, nema rupe u računici, i nikakva duša nije deo iste.

Ljudi koji tvrde da su videli nešto (svetlo, anđele, božanstvo, raj, preminule bližnje, deda mraza, teletabise...) u stanju kliničke smrti su prosto imali halucinacije izazvane poremećajem svesti usred stanja šoka.

Teorija 'ali ljudsko telo ima energiju, i ta energija mora negde da ode! E to je duša!' je hvatanje za slamku, i nema veze sa realnošću. Energija koja nakon smrti ne biva iznesena van tela difuzijom toplote, prosto ostaje u telu. Samo prestaje da bude organizovana na način kojim može održati život.

Jebiga.

[Herald]

[/url]What Katengl said.

....Nauka je odlično objasnila kako funkcioniše život, kako se razvija, šta ga održava, nema rupe u računici, i nikakva duša nije deo iste.

......

:p

[ZlatnaPtica]

Ne znam šta je smešno. Jesi li imao biologiju srednjoj? Ili bar u osnovnoj? Od molekularnog nivoa, do ćelijskog, organskog, i nivoa organizma (potom populacije, ekosistema itd.) funkcionisanje svega je savršeno jasno. Mali broj nedoumica koje još uvek postoje u vezi sa ponekim biohemijskim procesom (ili tome slično) svakako ne ostavlja prostora da za objašnjenje 'uskoči' kakva duša, i pitanje je vremena i napretka tehnologije kada tih nedoumica uopšte neće ni biti.

[Herald]

Ne postoje jos instrumenti za detektovanje i karakterizaciju duse, nema nista od racunanja. Za sad imamo samo rekla, kazala, videla, osetila. I dijagnoze, jel Kad budes izlazio iz svog tela Bogu na ispovest, probaj tad da pricas o dostignucima nauke

[ZlatnaPtica]

Upravo. Pitanje dogme, subjektivnih (nemerljivih) doživljaja, i u najbolju ruku pseudonauke. Nikakav dokaz ideju o postojanju duše ne izdvaja ni od ideja o postojanju dobrih vila i Deda Mraza, i razumno je imati stav da ista ne postoji.

Edit to add: Kad edituješ, naglasi Heralde. Elem, da i Bogu, i Deda Mrazu, i dobroj vili ću pričati o dostignućima nauke

[Herald]

Evo detektovao sam dobru vilu, youtube aparaturom:

http://www.youtube.com/watch?v=turs9FRbro8" target="_blank

[gossip]

[/url]što se više duhovno razvijam i što više proučavam psihu uopšte to više verujem da je život samo period postojanja. nekako mi je nepojmljivo da duša umire sa telom, jer mislim da su mogućnosti duha veće od mogućnosti tela. no opet ostavljam otvorenu opciju da je možda cela ta ideja, počevši od ideje duše, samo delo mozga i da je kad on rikne game over
mada u suštini i da ta opcija jeste tačna, svakako bi imala isti efekat, kao i ideja, na to kako proživljavam život, a to je da je sve u trenutku - prošlost je bila trenutak, sadašnjost jeste trenutak, budućnost će biti trenutak - i da sve zavisi od trenutka, kao i to da univerzalan smisao života ne postoji već svako individualno življenjem stvara smisao svog života, bio on samo deo postojanja ili samo postojanje.



inače zanimljiva mi je ova priča, naišla sam na nju negde krajem osnovne i mislim da me je zapravo to prvo i podstaklo da razmatram tu ideju, doduše poprilično površno u odnosu na sad

Twins are having a conversation in the mother’s womb:
A: Do you believe in life after birth?
B: Of course, there must be something after birth.
A: That is nonsense. There is no life after birth. How would this life look like anyway?
B: I don’t know exactly, but I am convinced that there will be more light and that we will be able to walk and eat with our mouths…
A: That is complete nonsense. You know that it’s impossible to run and eat with your own mouth, that’s why we have the umbilical cord. I’m telling you, after birth there is no life.
B: The umbilical cord is too short. I’m convinced that there is something after birth. Something completely different from what we are living now.
A: But no one has ever returned from there. Life ends after birth. Besides, life is nothing else but existence in a tight and dark environment.
B: Well, I don’t know exactly how life after birth looks like, but we will, in any case, meet our Mommy. Then she will take care of us.
A: Mommy? You believe in Mommy? And where, according to you, would she be?
B: Everywhere around us, of course. Thanks to her, we are alive, without her, we would not exist at all.
A: I don’t believe it. I have never seen Mommy, so it is clear that she doesn’t exist.
B: Yes, it is possible, but sometimes, when we are perfectly still, we can hear her sing and caress our world. You know, I am convinced that life after birth, in fact, is only just the beginning.

svidja mi tekstic

[Srklet]

vjerojatno sam već ispucao ovu foru, ali
ako poslije smrti ima života, ubit ću se.

odnosno, ne zanima me što je poslije smrti. time ću se baviti kad umrem.

[AndrieExilia]

Posle smrti, ponovno rodjenje toliko je ljudi koji se secaju mesta gde nikad nisu bili, ljudi koje nikad nisu upoznali. Mozak je cudna stvar, ali nikad ne bi izmislio nesto sa cime mi nemamo apsolutno nikakve veze. Posle smrti, ponovo zivot, mozda ne istog trenutka, ali svakako opet barem ja to tako vidim

(a optimista sam, sta cu)

[Horcrux]

Ljudi su previse subjektivni. Strah od nepoznatog ce uvek plasiti coveka, ali je jednostavno neizbezno. Smrt je ista kao kad jos nisi rodjen. Jednostavno ne postojis i nisi svestan toga. Smrt je apsolutan kraj ciklusa zivota. Naravno, ljudi ce uvek pokusavati da sebe tese nekim bajkama o zivotu posle smrti, reinkarnaciji iostalim bullshitovima.

Objektivno, mi smo zivi organizmi, nista vece vrednosti od biljaka i zivotinja. Nastali smo pukom srecom i treba da budemo zahvalni zbog toga. Rodimo se, razvijamo, razmnozavamo (kako ko) i umiremo. To je sve. To je poenta. Realno gledano, ne predstavljamo apsolutno nista "siroj slici" tj. svemiru koji je vecan, beskonacan, sveprisutan i neunistiv.

[Anhedonie]

^ za sve osim za ovo o svemiru

[Korak]

[/url] Rodimo se, razvijamo, razmnozavamo (kako ko) i umiremo.

Cause you and I, we were born to die (kako ko).

[drakson]

Mnoge ljude koji su preminuli iz mog okruzenja sam neposredno posle toga sanjao u nekim novim realnostima, sto bi rekli "dolaze mi u san".

[barni]

[/url]pa rekoh sta ce tu bog. istina je preteska za svariti i njeno poimanje moze stvoriti traume, strahove i fobije ukoliko osoba nije dovoljno "jaka" psihicki.

Istina je teska onda kada je se bojis i samo onda :-)
Bojis se kada si u krivu,
A zasto,
Jer razum koji tobom tada vlada nema podrsku duse, dusa po svojoj prirodi je istina, ona ima svoj istinit i jedinstven put i samo tuda moze proce i samo tako.
Takav razum bez podrske duse je nezasit, kukavica i posto ne moze doci do moci koje poseduje dusa pokusavace da je osakati, unisti, oteza joj put.Dusa ce se uvek braniti do poslednjeg tracka nade da ce se razum promeniti.
Dusa ce patiti zarad ozdravljenja razuma ako postoji mogucnost da se on promeni, jer je taj razum njoj potreban.
Zdrav razum je onaj razum koji vodi dusu u njenom pravcu i sluzi njoj.
Razum koji ima savrsen spoj sa svojom dusom moze ciniti cuda, sve sto razum pozeli dusa mu moze dati, odnosno shodno onome koliko si uskladjen sa njom.
Toliko si i zdrav, srecan i zadovoljan, jer dusa ne zeli da ti patis, ona razum nagradjuje.
Nisam se odavno raspisao pa eto malo :-)

[Speculum Columbae]

Ili ovako, ili nikako

[2kune]

a možda može i ovako... ako počneš još za života...

[heksagon123]

Poslije smrti, novi život

[gossip]

ako je mozak neostecen jos 10ak min svesti i paraliza tela (rigor mortis)

i onda pa pa

laku noc