- 08 Avg 2017, 23:47
#2797164
Znam da nikog nema na forumu, ja sama pitam, sama odgovaram, sama pišem, sama čitam al ajde dobro.
Vi koji imate sibling-a, brata, sestru, braću, sestre, zanima me kakav odnos imate sa njima sada a kakav ste imali ranije( neovisno od seksualne orijentacije), koliko ste bili bliski pre 10, 20 godina a koliko ste bliski sada? Koliko ste se poveravali jedni drugima, tukli se i svađali zarad njih, tukli se sa njima, itd. Kakvi su prema vama sada kad imaju (ako imaju) svoje porodice, nove neke brige, nove probleme, novi život?
You know what I mean.
Šta me ponukalo da razmišljam o tome jeste rasprava između Galateje i mene. Galateja je upoznala mog brata and she doesn't like him at all. Ja sam mišljenja da sada kada ima svoju porodicu, žena, dvoje dece, posao, krediti, normalno je da ne možemo da se čujemo često, normalno da ne može da bude kao pre mada ljubav postoji i dalje, i normalno mi je da mu je nova porodica sada najvažnija. Galateja je jedinica i ne konta to tako, čini joj se sebičnim, da sve on dobija, i novac i podršku i vetar u leđa - ja ništa. Naravno, delimično je u pravu but, I still love him very much. Uvek je bio tu za mene, gurao me onako inertnu, molio da izađem na ispit, plakao kad sam bila prvi razred kad nisam bila naučila recitaciju i kad sam napisala slovo E na papiru od papirne vreće od brašna jer me mrzelo da slova pravim od pasulja, i da ja sam njega tukla i bila dosadna kao komarac.
Još uvek se sećam kad smo imali po 16 i 18 godina i delili sobu i on došao prvi put pijan, zaspao a onda usred noći čujem otvaranje vrata na ormaru, palim svetlo a on stoji iznad veša i pokušava da povraća. Mislio da je wc šolja. I kad sam ga ja odvela u kupatilo i ostavila a on se vratio i ispovraćao po mojoj najlepšoj teksas košulji koju sam ostavila na TA peći.
A onda je ujutru tu košulju ručno oprao onako mamuran pre nego što sam ustala.
Vi koji imate sibling-a, brata, sestru, braću, sestre, zanima me kakav odnos imate sa njima sada a kakav ste imali ranije( neovisno od seksualne orijentacije), koliko ste bili bliski pre 10, 20 godina a koliko ste bliski sada? Koliko ste se poveravali jedni drugima, tukli se i svađali zarad njih, tukli se sa njima, itd. Kakvi su prema vama sada kad imaju (ako imaju) svoje porodice, nove neke brige, nove probleme, novi život?
You know what I mean.
Šta me ponukalo da razmišljam o tome jeste rasprava između Galateje i mene. Galateja je upoznala mog brata and she doesn't like him at all. Ja sam mišljenja da sada kada ima svoju porodicu, žena, dvoje dece, posao, krediti, normalno je da ne možemo da se čujemo često, normalno da ne može da bude kao pre mada ljubav postoji i dalje, i normalno mi je da mu je nova porodica sada najvažnija. Galateja je jedinica i ne konta to tako, čini joj se sebičnim, da sve on dobija, i novac i podršku i vetar u leđa - ja ništa. Naravno, delimično je u pravu but, I still love him very much. Uvek je bio tu za mene, gurao me onako inertnu, molio da izađem na ispit, plakao kad sam bila prvi razred kad nisam bila naučila recitaciju i kad sam napisala slovo E na papiru od papirne vreće od brašna jer me mrzelo da slova pravim od pasulja, i da ja sam njega tukla i bila dosadna kao komarac.
Još uvek se sećam kad smo imali po 16 i 18 godina i delili sobu i on došao prvi put pijan, zaspao a onda usred noći čujem otvaranje vrata na ormaru, palim svetlo a on stoji iznad veša i pokušava da povraća. Mislio da je wc šolja. I kad sam ga ja odvela u kupatilo i ostavila a on se vratio i ispovraćao po mojoj najlepšoj teksas košulji koju sam ostavila na TA peći.
