- 28 Apr 2012, 13:06
#2375650
Do pre nedelju-dve dana bio sam ubeđen da ću na ovim izborima biti beli glas. Smatrao sam da je važno akterima na političkoj sceni ukazati koliko su bezidejni, koliko su isti i koliko niko od njih nije spreman da suštinski menja srpsko društvo. Međutim, aktuelna izborna kampanja i medijsko praćenje te kampanje uverilo me je da je tzv. beli glas duboko pogrešna odluka i da je za budućnost krhke demokratije u Srbiji neophodno usvojiti suštinski demokratski princip - princip smenjivosti vlasti.
U prethodne četiri godine, Boris Tadić je ionako krhku institucionalnu podelu vlasti potpuno ukinuo. Taj čovek je sebi dozvolio da, u najboljem maniru Slobodana Miloševića, postane sve - on je i izvršna i zakonodavna i sudska vlast. On je potpuno pljunuo na institucionalnu stratifikaciju i doveo Srbiju u situaciju da sva vlast zavisi od njegovog kabineta. 12 godina posle demokratskih promena dobili smo novog svemogućeg vođu. Za to smo se borili 05. oktobra 2000. godine? Ja nisam.
Mediji danas liče na one iz Miloševićevog perioda. Način na koji nam se serviraju vesti, šta se nameće kao tema - to je obrazac koji smo gledali devedesetih godina, kada su Miloševićevi mediji promovisali SPS, a satanizovali Vuka Draškovića i Zorana Đinđića. Ako su "Blicu" već nedelju dana, kraj svih nevolja kroz koje naše društvo prolazi, glavne teme diploma Tomislava Nikolića (pitanje koje je pokrenula junošica iz LSV, koja je, da groteska bude potpuna, magistarka evropskih nauka) ili koliko košta poseta Đulijanija Beogradu (pritom, iz nepoznatog razloga nije važno koliko košta to što je Boris Tadić, koji ostavkom na mesto predsednika više nije državni funkcioner, posle beogradskog maratona volšebno otputovao u Hanover i sreo se sa Angelom Merkel), onda mi prisustvujemo najcrnjem medijskom spinovanju (kome prisustvujemo sve četiri godine, ali je vrhunac ova prljava kampanja).
Da li je padom Borisa Tadića ugrožena evropska budućnost Srbije? Ne. Za četiri godine oni su samo uspeli da ostvare viznu liberalizaciju (kao i Makedonija, Crna Gora,...) koja je pod stalnim pitanjem zbog nesposobnosti srpskih vlasti da reše pitanje zloupotrebe viznog režima, i, na jedvite jade, status kandidata bez datuma pregovora. Pritom, namigivanje Rusiji je sastavni deo srpske diplomatije. Tom dinamikom ćemo postati članica EU za 50 godina.
Da li je padom Borisa Tadića ugrožena ekonomija i socijalna sigurnost građana? Ne. Njegova politika je dovela do potpune ekonomske devastacije i do zastrašujućeg socijalnog ugrožavanja građana Srbije.
Da li je pad Borisa Tadića tragedija za Srbiju? Ne. Osnova demokratije je smenjivanje vlasti. Nisi radio dobro? Ideš u opoziciju. Nije normalno poklanjati poverenje nekome ko vam je potpuno devastirao društvo u prethodnom periodu.
Da li je Tomislav Nikolić ultimativno zlo? Ne. Ako su Borisu Tadiću prihvatljivi partneri za demokratsku i evropsku budućnost Dragan Marković Palma, Arkanov dobrovoljac ili Miloševićeve perjanice Ivica Dačić, Milutin Mrkonjić i Petar Škundrić, zašto bi oduzeli mogućnost Nikoliću i Vučiću da su doživeli demokratsku transformaciju? Zato što nas Tadićevi i Đilasovi mediji spinuju kako to nije slučaj? Uostalom, SNS danas bolje izgleda nego SRS, a DS je doživela regresiju u svakom pogledu.
Za demokratsku budućnost Srbije neophodno je uspostaviti princip menjanja vlasti. Neophodno je oduzeti poverenje onima koji su to poverenje izneverili. Jedini ko može da ugrozi ovu autokratsku banditsku družinu na vlasti jesu Tomislav Nikolić i SNS. Meni je žao što nemam drugu alternativu, ali zbog toga neću da svojim glasom omogućim nastavak četvorogodišnjeg urušavanja društva u kome živim.
Ja ću glasati za Tomislava Nikolića i SNS. Da li sam zbog toga postao nacionalista? Ne. Meni je nacionalizam odvratan, ali DS je taj koji četiri godine populistički koketuje sa nacionalizmom.
Da li ću se radovati eventualnoj pobedi Tomislava Nikolića i naprednjaka? Ne. Radovaću se porazu Borisa Tadića i njegove interesne grupacije pod nazivom DS.
'Ajd, drugari, pozdrav, u nadi da ćemo u nekoj perspektivi zaista živeti u normalnoj zemlji. Tadićeva Srbija to svakako nije.
U prethodne četiri godine, Boris Tadić je ionako krhku institucionalnu podelu vlasti potpuno ukinuo. Taj čovek je sebi dozvolio da, u najboljem maniru Slobodana Miloševića, postane sve - on je i izvršna i zakonodavna i sudska vlast. On je potpuno pljunuo na institucionalnu stratifikaciju i doveo Srbiju u situaciju da sva vlast zavisi od njegovog kabineta. 12 godina posle demokratskih promena dobili smo novog svemogućeg vođu. Za to smo se borili 05. oktobra 2000. godine? Ja nisam.
Mediji danas liče na one iz Miloševićevog perioda. Način na koji nam se serviraju vesti, šta se nameće kao tema - to je obrazac koji smo gledali devedesetih godina, kada su Miloševićevi mediji promovisali SPS, a satanizovali Vuka Draškovića i Zorana Đinđića. Ako su "Blicu" već nedelju dana, kraj svih nevolja kroz koje naše društvo prolazi, glavne teme diploma Tomislava Nikolića (pitanje koje je pokrenula junošica iz LSV, koja je, da groteska bude potpuna, magistarka evropskih nauka) ili koliko košta poseta Đulijanija Beogradu (pritom, iz nepoznatog razloga nije važno koliko košta to što je Boris Tadić, koji ostavkom na mesto predsednika više nije državni funkcioner, posle beogradskog maratona volšebno otputovao u Hanover i sreo se sa Angelom Merkel), onda mi prisustvujemo najcrnjem medijskom spinovanju (kome prisustvujemo sve četiri godine, ali je vrhunac ova prljava kampanja).
Da li je padom Borisa Tadića ugrožena evropska budućnost Srbije? Ne. Za četiri godine oni su samo uspeli da ostvare viznu liberalizaciju (kao i Makedonija, Crna Gora,...) koja je pod stalnim pitanjem zbog nesposobnosti srpskih vlasti da reše pitanje zloupotrebe viznog režima, i, na jedvite jade, status kandidata bez datuma pregovora. Pritom, namigivanje Rusiji je sastavni deo srpske diplomatije. Tom dinamikom ćemo postati članica EU za 50 godina.
Da li je padom Borisa Tadića ugrožena ekonomija i socijalna sigurnost građana? Ne. Njegova politika je dovela do potpune ekonomske devastacije i do zastrašujućeg socijalnog ugrožavanja građana Srbije.
Da li je pad Borisa Tadića tragedija za Srbiju? Ne. Osnova demokratije je smenjivanje vlasti. Nisi radio dobro? Ideš u opoziciju. Nije normalno poklanjati poverenje nekome ko vam je potpuno devastirao društvo u prethodnom periodu.
Da li je Tomislav Nikolić ultimativno zlo? Ne. Ako su Borisu Tadiću prihvatljivi partneri za demokratsku i evropsku budućnost Dragan Marković Palma, Arkanov dobrovoljac ili Miloševićeve perjanice Ivica Dačić, Milutin Mrkonjić i Petar Škundrić, zašto bi oduzeli mogućnost Nikoliću i Vučiću da su doživeli demokratsku transformaciju? Zato što nas Tadićevi i Đilasovi mediji spinuju kako to nije slučaj? Uostalom, SNS danas bolje izgleda nego SRS, a DS je doživela regresiju u svakom pogledu.
Za demokratsku budućnost Srbije neophodno je uspostaviti princip menjanja vlasti. Neophodno je oduzeti poverenje onima koji su to poverenje izneverili. Jedini ko može da ugrozi ovu autokratsku banditsku družinu na vlasti jesu Tomislav Nikolić i SNS. Meni je žao što nemam drugu alternativu, ali zbog toga neću da svojim glasom omogućim nastavak četvorogodišnjeg urušavanja društva u kome živim.
Ja ću glasati za Tomislava Nikolića i SNS. Da li sam zbog toga postao nacionalista? Ne. Meni je nacionalizam odvratan, ali DS je taj koji četiri godine populistički koketuje sa nacionalizmom.
Da li ću se radovati eventualnoj pobedi Tomislava Nikolića i naprednjaka? Ne. Radovaću se porazu Borisa Tadića i njegove interesne grupacije pod nazivom DS.
'Ajd, drugari, pozdrav, u nadi da ćemo u nekoj perspektivi zaista živeti u normalnoj zemlji. Tadićeva Srbija to svakako nije.